Kurilla: Putinu i Dumi nisu dali dozvolu za rat ni oni koji su glasali za njih

Za većinu Rusa i za sve odgovorne i informirane građane invazija na Ukrajinu je katastrofa, kaže Ivan Kurilla, profesor historije i međunarodnih odnosa iz St. Petersburga.

Ivan Kurilla: Rusku državu zauzela je mala grupa ljudi, koja je uspjela državnim polugama deinstitucionalizirati zemlju (EPA)

Cijeli svijet s pažnjom prati dešavanja u Ukrajini, koja je od 24. februara – kada je Rusija pokrenula invaziju raketnim napadima na gradove i vojne baze, da bi uslijedio kopneni napad sa više strana (sa istoka, gdje su područja koja drže separatisti, iz Krima na jugu, koji je Rusija anektirala 2014. godine i iz Bjelorusije na sjeveru) – poprište krvavih sukoba.

Pružajući potpunu podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine, evropske zemlje uvode oštre političke, ekonomske i korporativne sankcije protiv Rusije. Širom svijeta, uključujući Rusiju, održavaju se protesti protiv ruske invazije na Ukrajinu.

“Narod nije izabrao ni ovu Dumu, ni ovog predsjednika, a čak ni oni koji su glasali za njih nisu im dali dopuštenje za rat”, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Ivan Kurilla, profesor historije i međunarodnih odnosa iz St. Petersburga.

  • Ruski predsjednik Vladimir Putin u četvrtak je pokrenuo invaziju na Ukrajinu, ono čega smo se već neko vrijeme svi plašili, ali smo se nadali da se, bez obzira na upozorenja NATO zvničnika i američkih obavještajaca, ipak neće dogoditi. Kako se u Rusiji gleda na invaziju na Ukrajinu?

– Mi u Rusiji smo šokirani odlukom o invaziji na Ukrajinu. Stručnjaci koji su prethodno komentirali razvoj situacije sudili su s pozicije racionalnog donošenja odluka te su gomilanje ruskih vojnika na ukrajinskoj granici, kojem smo svjedočili prethodnih sedmica, okarakterizirali kao diplomatski pritisak. Pogriješili smo. I oni koji su podržavali Kremlj, i oni koji su godinama kritizirali Putina, svi smo iznenađeni.

Iako još uvijek ima mnogo ljudi koji vjeruju propagandi, za većinu (a svakako za sve odgovorne i informirane građane) ovo je katastrofa, udarac na susjednu državu, u kojoj žive rodbina i prijatelji miliona Rusa, ali također i udarac na Rusiju. Ne mogu reći za sve Ruse, ali među mojim Facebook prijateljima prevladavaju sram, tuga i – u mnogim objavama – mržnja prema Putinu.

  • Od početka invazije na Ukrajinu, mnogi Rusi izašli su na ulice, rizikujući hapšenja i vlastitu sigurnost. Jesu li oni pravo lice Rusije?

– Da, vjerujem da je pravo lice Rusije antiratno. Kada govorimo o uličnim protestima u Rusiji, trebamo imati na umu da se svaki sudionik može suočiti s velikim novčanim kaznama te lako završiti u zatvoru. Bez obzira na to, hiljade ljudi protestira na ulicama, stotine hiljada njih pokreće peticije i šalju otvorena pisma. Naučnici, novinari, muzičari, pisci, ljekari i mnoge druge profesije reagirale su vlastitim protestnim pismima. Mnogi ljudi koji su prije samo nekoliko dana podržavali Putina sada također protestiraju.

  • Iako mnogi Rusi ne podržavaju Putina, činjenica je da će na kraju upravo oni platiti najveću cijenu njegovih odluka. Već im ukidaju vize, inflacija raste, činjenica je da će ih uskoro izjednačavati s agresorom…

– Da, mislim da to jeste jedan od problema (i cijena koju ćemo svi platiti za vladavinu Putina). Očito je da postoji nacionalna odgovornost za sve što se događa, ali dopustite mi da ovdje kopiram dio moje nedavne objave na Facebooku.

Ivan Kurilla (Društvene mreže / Ustupljeno Al Jazeeri)

Rusku državu zauzela je mala grupa ljudi, koja je uspjela državnim polugama deinstitucionalizirati zemlju. Ova levijatan država slomila je sve centre samostalnog života; nema više mreža međusobne podrške, nema centara moguće kristalizacije protesta; mnoge potencijalne vođe su ubijene, zatvorene ili protjerane. Narod nije izabrao ni ovu Dumu, ni ovog predsjednika, a čak ni oni koji su glasali za njih nisu im dali dopuštenje za rat.

Revanšizam, resentiment, imperijalna nostalgija – ono što se danas čini karakteristima svih (ili većine) Rusa zapravo opisuje psihičko stanje malog broja ljudi koji, nažalost, kontroliraju ovu državu. Ostatak Rusa drže kao taoce.

Posljednjih dana, ne samo oni koji su aktuelni režim dugo smatrali pogubnim za Rusiju, već i oni koji su ga do jučer podržavali, izjasnili su se protiv rata. Okorjeli lojalisti pisali su o “grešci” ili namjeri da “podrže svoju državu” (kao i uvijek, miješajući vlast i državu – ali to je posebna tema), uprkos tome što nije bila u pravu.

Ankete su zbunjujuće, ali mislim da neću pogriješiti ako kažem da je više od polovine Rusa protiv ovog rata, značajan dio ga ne odobrava (ali se boji izraziti svoje mišljenje), a podržava ga samo mala grupa članova Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (zastrašena “novičokom”). Bilo bi dobro ne izgubiti ovaj omjer iz vida.

  • Vrlo su živi evropski strahovi da se Putin neće zaustaviti na Ukrajini. Neki analitičari smatraju da, nakon Ukrajine, slijede Moldavija i Gruzija, a potom i Zapadni Balkan. Kako Vi gledate na to?

– Ne mislim da je ovo realan scenario, ali također nisam mislio ni da je rat protiv Ukrajine realan scenario. Međutim, prvenstveno vjerujem da će Putin izgubiti u Ukrajini, a moje glavno pitanje je kako će zadržati vlast kod kuće.

  • Koliko je, prema Vašem mišljenju, realna Putinova prijetnja nuklearnim oružjem?

– Nisam stručan da nakon 24. februara govorim o razumnosti Putinovih ličnih odluka.

  • Neki analitičari smatraju da je na pomolu novi Hladni rat. Dijelite li njihovo mišljenje? Je li okončanje rata Rusije i Zapada u konačnici moguće?

– Ovo nije Hladni rat, već neka nova situacija u međunarodnim odnosima. Još uvijek nemamo novi jezik kojim bismo opisali šta je to, ali više je razlika između sada i tada nego sličnosti. Mislim da je mir moguć. Dugoročno gledano, politička integracija bi trebala donijeti više koristi nego otuđenja.

  • Šta može zaustaviti invaziju Rusije na Ukrajinu?

– Odlučnost Zapada, ukrajinska istrajnost, masovni protesti u Rusiji i razdor u Putinovom užem krugu, što može biti rezultat svega prethodnog.

Izvor: Al Jazeera