Milorad Popović: Moskovski fašizam prijeti zapadnom Balkanu

Da su se parole podrške Rusiji desile na dan ruskog napada na Kijev govori o tome da je taj moskovski fašizam prijetnja Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, kaže Milorad Popović.

Crnogorski književnik Milorad Popović nikada se nije ustezao jasno iznijeti svoje političko mišljenje i to je razlog zbog kojega je posljednjih trideset i pet godina meta srpskog nacionalizma (Pixsell)

Dok cijeli civilizirani i demokratski svijet osuđuje rusku invaziju na Ukrajinu, postoje pojedinci i grupe koje dijele drugačije mišljenje. Uz karakteristične trobojke i pjesme koje veličaju rusku agresiju na Ukrajinu jučer su se na ulicama Crne Gore okupile pristalice Demokratske fronte u još jednom zahtjevu „sa ulice“ kojim traže što hitnije formiranje vlade.

Uz srpske zastave na tim protestima se mogla vidjeti i zastava separatističke Donjecke Narodne Republike, piše jutros Ljubomir Filipović, komentator CDM-a, u svojoj kolumni.

Ipak, konstatuje da su oni koji podržavaju rusku invaziju na Ukrajini u manjini, a da veliki dio javnosti Crne Gore dobro razumije šta se događa u najvećoj evropskoj zemlji.

Ruski interes, ili ruski utjecaj na zapadnom Balkanu je notorna činjenica, reći će oni koji pažljivije prate ponašanje ruske vanjske politike u ovom dijelu svijeta. Bez podrške Rusije bilo bi nemoguće praviti „nerede“ u Crnoj Gori i Bosnu i Hercegovinu desetljećima držati u stanju opšte paralisanosti.

Glavni eksponent ruske politike na Balkanu je Srbija, a uz rusko patronstvo sve „prosrpske“ regionalne politike javno i tajno podržava srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić

Od trenutka kada se ukrajinska kriza zaoštrila do maksimuma, a onda pretvorila u otvorenu agresiju Rusije na svog susjeda mediji pišu o tome da bi naredni „ruski front“ mogao biti upravo zapadni Balkan, a kao potencijalno glavni problem i ključnog aktera u politici destabilizacije označavaju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika.

Crnogorski književnik Milorad Popović nikada se nije ustezao jasno iznijeti svoje političko mišljenje i to je razlog zbog kojega je posljednjih trideset i pet godina meta srpskog nacionalizma.

U razgovoru za Al Jazeeru Balkans Popović je govorio o mogućim posljedicama rata u Ukrajini na regiju zapadnog Balkana, posebno na Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, koje su najizloženije mogućem „ruskom udaru“.

„Meni je, s jedne strane, jasno da mi bez zapada, bez liberalnih demokratija ne možemo preživjeti, ni Crna Gora ni BiH. S druge strane sam ozlojeđen licemjerjem, tromošću i kukavičlukom zapadnih zemalja kada je u pitanju i Balkan i Ukrajina“, kaže Popović

  • Na demonstracijama za izbor nove vlade Crne Gore ‘Blokadom protiv izdaje’ koje su održane u četvrtak, između ostaloga, izvikivane su i parole podrške Rusiji, mahalo se ruskim, srpskim i zastavama separatističke Republike Donjeck. Kako komentarišete tu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu?

– Vidite samo oni koji ne znaju političku situaciju u Crnoj Gori mogu da budu iznenađeni sa tom činjenicom. Naime, Demokratski front je 2015. godine krenuo sa rušilačkim demonstracijama kojima je cilj bio da osvoje skupštinu Crne Gore i nasilno promjene vlast, a na dan izbora 24. oktobra 2016. godine spriječen je pokušaj državnog udara na taj način što je jedan od aktera planiranog puča, koji je bio logističar, izvjesni Velimirović s Kosova, prijavio tu akciju i tom prilikom je uhapšen general srpske Žandamerije Dikić. Nakon toga su na pet godina robije osuđeni lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, dva ruska visoka oficira GRU, vojne obavještajne službe, i jedan broj srpskih državljana koji su bili dio toga plana.

Nakon toga smo imali jednu sofisticiraniju vrstu državnog udara koji je bio svojevrsni hibridni rat. Ta je struja iz tih tzv. protestnih litija pobijedila uz pomoć Dritana Abazovića, navodno ekološke stranke, koja je dio toga projekta preuzimanja Crne Gore. Tako da u Crnoj Gori se već dugo vodi na razne načine ta politička bitka u čijoj su pozadini Moskva i Beograd. Da se to jučer desilo baš na dan ruskog napada na jednu suverenu, samostalnu zemlju, prijateljsku, na glavni grad Ukrajine Kijev, koji je srce i centar stare ruske civilizacije, to samo po sebi govori da je taj fašizam, moskovski i beogradski, instaliran u Crnoj Gori i da prijeti zapadnome Balkanu i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, prije svega. Tu nema za onoga ko ima malo zdrave pameti i ko stvari gleda u realnosti tu nema nekih posebnih iznenađenja.

  • Hoće li ruska invazija dati dodatni elan velikosrpskom nacionalizmu koji djeluje pod ruskim patronatom?

– Vidjećemo. Mi smo sada na liniji geopolitičke podjele između zapada i Rusije. U svakom slučaju će se tu stvari jasnije diferencirati. Meni je, s jedne strane, jasno da mi bez zapada, bez liberalnih demokratija ne možemo preživjeti, ni Crna Gora ni BiH. S druge strane sam ozlojeđen licemjerjem, tromošću i kukavičlukom zapadnih zemalja kada je u pitanju i Balkan i Ukrajina.

Naime, umjesto da su slali oružje Ukrajini da se brani oni su im slali verbalnu podršku, a to je jedini način da se vrati agresor. Isto tako i u našem regionu neprestano se popušta nasilnicima. Njihova se stvar ohrabruje, jer nasilnici ne znaju drugi jezik osim sile koja je veća od njih. U tom smislu ja, ipak, mislim da ovo što se događa u Ukrajini nažalost najveću cijenu će platiti ukrajinski narod. Ne daj Bože da se desi što sada u ovom trenutku planiraju. To će biti nova Bosna i Hercegovina ali pomnožena sa deset, jer Ukrajina ima puta deset stanovnika u odnosu na BiH.

Ali, s druge strane, će se, nadam se, otvoriti sve te karte, da će im se smanjiti manevarski prostor za to daljnje destruktivno, neljudsko, atavističko, anticivilizacijsko djelovanja koje je neprimjereno 21. vijeku, a i svakom vijeku gdje postoji elementarni ljudski razum.

  • Po Vašem mišljenju kakve efektive i posljedice invazija na Ukrajinu može proizvesti na stanje u BiH i koliko će to dati „vjetar u leđa“ Dodikovom secesionizmu?

– Racionalno gledano, gledano u odnosu snaga, oni su u velikom problemu. Jer, Srbija koja je centar destrukcije i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori ona je okružena zemljama NATO-a. Međutim, uvijek se pravi greška kada se računa na racionalnost diktatora. Benito Mussolini je u svojim posljednjim danima, nakon što su ga nacisti oslobodili 1944. kada je bio stisnut tamo oko Milana, u enklavi, rekao nema diktatora koji je normalan čovjek. Sve procjene su bile da neće biti rata tih razmjera u Ukrajini, a ipak se desio.

Kada imate, dakle, problem sa ljudima koji žive u nekom svom svijetu onda morate na svašta računati. Međutim, generalno, njima (Dodiku i Vučiću) ne ide ova situacija na ruku ali samim tim mogu biti i opasnije. I ovim kriptočetnicima u Crnoj Gori, također.

  • Neki mediji sa zapada pišu kako zapadni Balkan može biti novi ruski front. Kako gledate na takve tvrdnje?

– U logici tih planova ratnih, destruktivnih, to je nešto što se može akceptirati vrlo ozbiljno, jer treba krizu na što više tačaka usmjeriti kako bi se fokus raširio. Recimo, ja se nadam da je Kina mnogo ozbiljnija zemlja nego što je Rusija danas. Kriza bi se mogla desiti i na Tajvanu i na nekim drugim mjestima. Ali, ovo što se Evrope tiče jedino gdje još oni imaju kapacitete da otvore krizu to su Bosna i Hercegovina i Crna Gora.

  • Dokle će ruska vojska ići u invaziji; da li cilj osvajanje cijele Ukrajine, ili jednog dijela, a zatim i stvaranje marionetske države?

– Mislim da je tu više opcija u igri. Za Putina optimalna opcija je cijela Ukrajina bez obzira što unutar Ukrajine imaju jednu veliku petu kolonu, oko trideset posto stanovništva, kao u Bosni i Hercegovini. Ukrajina je ogromna zemlja koja je teritorijalno najveća zemlja u Evropi. Tu sigurno oni ne mogu stabilizovati vlast čak i pod uslovom da uzmu Kijev – to će biti dugi rat. Osvajanje grad po grad, partizanska ratovanja, jer Ukrajinci imaju tradiciju i to iskustvo. Rusija će su tu zaglibiti i platiće skupu cijenu, platiće ogromnu cijenu, prije svega moralnu i političku, postaće zemlja parija. Jedan veliki narod koji je bio na strani saveznika u Drugom svjetskom ratu i koji je imao veliki udio u slomu nacizmu.

Imaće ogromne ekonomske posljedice jer cijela struktura njihove ekonomije je okrenuta (80 posto) prema zapadu. Cijena koju će platiti ruski narod, prije svega, biće ogroman ali prije toga, u ovom trenutku, Ukrajinci su u velikom problemu i cijeli svijet mora da im pruži podršku, da im pruži konkretnu podršku, što humanitarnu, što na druge načine, političku, diplomatsku. Agresori se moraju na svaki način izolovati. Ovo što slušam da sada pregovaraju nekakve sankcije, to govori o toj trulosti. Naime neobično podsjeća na 30-te godine prošlog vijeka kada su Chamberlain i Daladier potpisali sa Hitlerom tzv. Minhenski sporazum, gdje su slavljeni kao veliki mirotvorci. Britanija je nako napada Hitlera na Poljsku objavila rat Njemačkoj. Tačno godinu nakon Minhenskog sporazuma.

Te liberalne demokratije pokazuju notornu slabost, jer uvijek konsenzualno odlučuju i uvijek vode računa o tome kako će se određeni potezi odraziti na javno mnijenje i to ih čini ranjivijim u kriznim situacijama dok autokrate i diktatori nemaju taj problem i oni udaraju brzo i nemilosrdno, neočekivano.

Ali jako je važno da se probudi svijest javnog mnijenja i pogotovo mi na Balkanu moramo biti senzibilni, koji smo prije 30 godina prošli taj pakao. Nažalost u ljudskoj prirodi je da brzo zaboravlja, naročito ono što je loše.

Izvor: Al Jazeera