Kako je pandemija dodatno otežala put rodne ravnopravnosti

Nakon što je u martu 2020. godine, zbog pandemije, počela raditi od kuće, granica između privatnog i poslovnog u životu 32-godišnje Amre iz Sarajeva počela se lagano brisati. Iako je home office dijelila sa suprugom, najveći dio kućanskih poslova, uz istovremenu brigu o djeci, kojima je odjednom, između ostalog, zbog online nastave i zadaća zamijenila i učiteljicu, bio je isključivo na njoj.

Amra je tek jedna od mnogih žena širom svijeta čiji se opseg posla znatno povećao otkako je pandemija počela, čime je rodna nejednakost dodatno produbljena, pokazuju brojna istraživanja provedena u protekle dvije godine.

Iz Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena iz Sarajeva, koje je u saradnji sa Centrom za ženske studije Beograd nedavno provelo istraživanje na ovu temu, kažu da nisu iznenađeni rezultatima do kojih su došli. Prema njima, pandemija je samo navedene razlike učinila vidljivijim.

“Mi smo razgovarale sa ženama u dobi od 19 do 34 godine, jer je to veoma specifičan period, tako da smo dobile malo drugačiju perspektivu. Presjek stanja nije pokazao ništa novo. Uostalom mi se temom ‘nevidljivog’ kućnog rada bavimo duže vrijeme i to je segment u kojem je nejednakost jako vidljiva”, kaže Danijela Dugandžić iz Udruženja Crvena.

“Posao koji se tiče održavanja kuće, brige o djeci, starijima, dogovaranja i mikromenadžmenta najviše obavljaju žene i na taj rad troše više od 20 sati sedmično”, dodaje.

Pandemija ‘ogolila’ uzroke nejednakosti

Pojašnjava da je pandemija na određeni način usložila situaciju jer su žene odjednom dobile nove zadatke, dok je sistem podrške u potpunosti izostao.

“Spektar njihovih zadataka se proširio, ali društveni odgovor je izostao. Kada su donošene mjere o zatvaranju, nije se razmišljalo o tome kako će to utjecati specifično na žene koje su ponijele najveći teret. Međutim, pandemija je na neki način omogućila da jasnije vidimo uzroke nejednakosti koji su postojali i prije društvene stvarnosti koju je nametnula, kao i slojevitost i kompleksnost odnosa moći u društvu”, ističe Dugandžić.

“Možda je sada svima vidljivije šta se događa, iako smo mi to znale i prije”, zaključuje.

Priče žena koje su učestvovale u njihovom istraživanju Vratiti svoje vrijeme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među milenijalkama i zumerkama su, u saradnji sa bosanskohercegovačkom autoricom Lejlom Kalamujić i ilustratoricom iz Srbije Danicom Jevđović, pretvorile su u strip.

“Ideja je bila da na osnovu transkripta priča napravimo neki okvir za pet epizoda i izvučemo tipičnije situacije koje jasno pokazuju koliko su mlade žene bile dodatno opterećene kućanskim poslovima tokom pandemije. Interesantno je da se išlo na širi spektar opterećenosti. Dakle, nije to samo obavljanje kućanskih poslova, već i briga o članovima porodice, organizacija života itd.”, pojašnjava Kalamujić.

“Bukvalno svaka mlada žena koja je bila dio istraživanja je rekla da je bila opterećena više nego muški članovi porodice. Ne mogu reći da to nisam očekivala, ali nekako je porazna ta činjenica. S druge strane, cilj je bio da upravo to pokažemo i skrenemo pažnju na to”, dodaje.

Otežano postizanje rodne ravnopravnosti

Da je pandemija u velikoj mjeri produbila rodne nejednakosti, otežavajući kako postizanje rodne ravnopravnosti, tako i položaj žena, potvrđuju i iz organizacije UN Women u Bosni i Hercegovini, čije je istraživanje, između ostalog, pokazalo da žene u neplaćenom kućnom radu dnevno provedu 7,5 sati.

“Bez obzira na pandemiju, pred našim društvom je bio dug put ka postizanju rodne ravnopravnosti, ali pandemija je ovaj put bez sumnje dodatno otežala”, kaže Amna Muharemović, programska specijalistkinja pri UN Women BiH.

Navodi kako je u Bosni i Hercegovini pandemija izuzetno neproporcionalno utjecala na ekonomski položaj žena, otežavajući već nepovoljne okolnosti s kojima se žene suočavaju.

“Prema istraživanju UN Women Budžet u vrijeme pandemije: Da li doprinosi unapređenju rodne ravnopravnosti ili predstavlja prepreku?, koje je objavljeno u junu 2021. godine, oko 60 posto radnih mjesta u Federaciji BiH i 70 posto radnih mjesta u Republici Srpskoj koja su izgubljena tokom pandemije pripadalo je ženama”, kaže Muharemović.

“Dodatno tome, okolnosti ograničavanja kretanja i izolacije dovele su do toga da su brojne žene ostale u svojim domovima, zajedno sa zlostavljačima od kojih nisu mogle pobjeći. Sigurne kuće širom Bosne i Hercegovine izvijestile su o povećanom broju poziva na SOS linije. Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživjela je neku vrstu nasilja, što je zastrašujući podatak koji sam po sebi pokazuje obim rodne neravnopravnosti. Samo 33,5 posto žena radi u formalnom plaćenom radu, dok čak 7,5 sati dnevno žene provedu u neplaćenom kućnom radu. Politička participacija žena je također na neproporcionalno niskom nivou”, dodaje.

‘Vrijeme za odlučnije i hrabrije korake’

Odgovarajući na pitanje da li i koliko utjecaj društvene krize izazvane pandemijom COVID-19 prijeti urušavanju dosadašnjeg napretka ostvarenom na polju rodne jednakosti, Muharemović podsjeća da je, prema Globalnom izvještaju o rodnom jazu Svjetskog ekonomskog foruma iz 2021. godine, pandemija u samo godinu dana na postojećih 99,5 godina potrebnih za postizanje rodne ravnopravnosti, dodala još 36 godina.

“To znači da govorimo o procjeni od čak 135,5 godina da muškarci i žene širom svijeta dosegnu jednake društvene položaje. U stvarnosti, izgledno je da je postignuti napredak još više urušen nego što to zapravo vidimo”, pojašnjava.

Dodaje i kako, u trenutku kada svijet procjenjuje nastalu štetu i kada gradimo strategije oporavka, žene, djevojke i djevojčice ne bi smjele biti zaboravljene i ostavljene po strani.

“U UN Women BiH svakodnevno, zajedno sa našim partnerima, Agencijom za ravnopravnost spolova, Gender centrom Federacije BiH i Gender centrom Republike Srpske, kao i Švedskom i Evropskom unijom, kao glavnim strateškim donatorima, radimo na osnaživanju žena i omogućavanju boljih prilika za ostvarivanje njihovog punog potencijala. Svi smo kolektivno ušli u treću godinu globalne pandemije i sada je vrijeme da napravimo još odlučnije i hrabrije korake kako bi žene i djevojčice, u okolnostima koje su često mnogo teže za njih, mogle imati kvalitetan život i ravnopravne mogućnosti”, zaključuje Muharemović.