Hrvatska u kandžama birokratije: I u EU često fali još jedan papir

Unatoč tome što je Hrvatska prije skoro devet godina postala punopravna članica Europske unije, neke stvari ne mijenjaju. Jedna od stvari koje ne samo da se mijenja nego i dalje raste naočigled svih je i birokracija. Koliko je ona raširena i koliko problema donosi običnim građanima, ali i pravnim subjektima, vidljivo je tek kada trebati ishoditi nekakav dokument, ostvariti neko svoje pravo ili slično.

O razini problema govori i podatak da je u Hrvatskoj, državi s oko 3,8 milijuna stanovnika, ustrojeno čak 576 jedinica lokalne samouprave i to na način da djeluje 428 općina, 27 gradova i 20 jedinica regionalne samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije. Toj brojci treba dodati i brojna ministarstva, razne urede, agencije i sve drugo što predstavlja administraciju.

Svako od tih tijela pak zapošljava određeni broj službenika tako da običan građanin, kada zatreba nešto, vrlo brzo uvidi “sve ljepote i raskoš hrvatske administracije”. Uz to broj zaposlenih u svim tim administrativnim tijelima iz godine u godinu raste umjesto da se radi digitalizacije smanjuje. Pri tome ne treba ni govoriti kako su agencije, općine, gradovi, županije kao i ministarstva postali mjesto gdje se „uhljebljuju“ stranački podobni kadrovi. Uz sve to tu je uvijek pojavljuje i ono sada već poznato i uobičajeno: „Fali vam još jedan papir“.

„Htjeli mi to ili ne, ali ta administracija je svuda oko nas i ona nas umnogome sputava. Gdje god odete, tražite nešto ili trebate, morate ispunjavati nekakve formulare. Nije mi normalno da u 21. stoljeću i vremenu interneta, e-mailova, OiB-a i svega drugoga, mi i dalje imamo na stotine raznih formulara, plaćamo nekakve pristojbe, stojimo u redovima i slično“, kaže Vukovarac Tihomir Vladić.

Govoreći o administraciji u Hrvatskoj kaže kako mu je isto tako nevjerojatno da svako malo, za neko pravo, mora dostaviti izvod iz matične knjige rođenih koji ne smije da bude stariji od šest mjeseci. I ovom prilikom postavlja pitanje nadležnima: zašto se traži taj papir svako malo kao da se više puta rađao?

„Malo je sada to pojednostavljeno s ovom mogućnosti E-građanin gdje se puno toga može odraditi online, ali je i dalje nevjerojatno da nam raznim institucijama traže takav izvod, fotokopiju osobne ili slično. Svi, već godinama, imamo taj OiB koji je različit od osobe do osobe i s njegovim jednostavnim ukucavanjem može se saznati sve o određenoj osobi pa i kada je rođena, gdje i sve drugo. Mislim kako je krajnje vrijeme da se radi efikasnosti državnih institucija neke stvari poslože po uzoru na druge države EU“, rekao je Vladić.

Šest kilograma dokumenata

Kako se i na koji način djeluje administracija nedavno su se uvjerili i čelnici medija širom Hrvatske koji su se prijavljivali sa svojim prijedlozima na natječaj Agencije za elektroničke medije. Naime, uz obilje dokumenata svatko od prijavitelja je morao svoj prijedlog poslati e-mailom, na USB sticku i sve to još i kopirati i poslati u papirnatoj verziji.

„Kada sam pročitao te uvjete čitao sam taj dio nekoliko puta i nisam mogao vjerovati da jednu te istu dokumentaciju moramo slati na tri različita načina. Zašto? Mislim kako bi bilo dovoljno e-mailom i da sve imaju. Sve to otežava i poskupljuje cijelu priču, ali opet svi smo prinuđeni se javiti jer su nam ta sredstva neophodna za poslovanje i opstanak na tržištu“, kaže jedan od ravnatelja medija s istoka Hrvatske koji je želio ostati anoniman.

S najgorim oblikom administracije poslije potresa u Zagrebu i na Baniji suočili su se i građani koji su krenuli prikupljati dokumentaciju kako bi krenuti s obnovom svojim oštećenih kuća i stanova. Svoja iskustva s hrvatskom administracijom podijelio je predstavnik stanara zgrade s crvenom naljepnicom Alan Čaplar koji je rekao kako su radi oštećenja najprije napravili hitnu sanaciju dimnjaka, a onda čekali zakon, upute, obrasce…

„Prikupili smo sve što smo mogli kako bi ubrzali. Pribavili smo elaborat, glavni i strojarski projekt, troškovnike, dozvole, suglasnosti, potvrde, izvatke, odluke. Tako je nastala hrpa od šest kilograma dokumenata. Priprema dokumentacije u uobičajenom građenju traje kraće, no ovo je izvanredna situacija i ljudi su trebali pronaći dokumentaciju koji nikad nisu ni imali u svojim zgradama. Izašlo je i na vidjelo koliko su među vlasnički odnosi neriješeni što je preduvjet da bi danas uopće nešto riješili“, rekao je Čaplar.

Unatoč hrpi od šest kilograma dokumenata koji su predani u ministarstvo, kao i svi drugi još uvijek čekaju obnovu pri čemu i dalje stanari na važna pitanja nemaju konkretni odgovor. I dok su Čaplar i stanari uspjeli prikupiti potrebne dokumente, mnogi na Baniji nisu to uradili jer nisu niti znali što sve trebaju prikupiti, niti su imali sredstava za to. Niti vremena.

Međutim, ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat u svemu tome ne vidi ništa sporno. On čak tvrdi i kako je sve to što je Čaplar rekao o kilogramima prikupljenih dokumenata istina te dodao kako je svakome kome je oštećena nekretnina cilj da se što prije obnoviti nekretninu i vratiti se.

„Je li nečega ima šest ili devet kilograma, gospodin je svjedok da se sve što se trebalo može prikupiti. Siguran sam da je u tih šest kilograma veliki dio projektna dokumentacija koja će biti nužna da bi se zgrada obnovila. Sustav je postavljen za transparentan način“, rekao je Horvat.

Iskustvo vlasnika firme

Sa „čarima administracije“ u Hrvatskoj i njenom sporosti prije nekoliko mjeseci suočio je se i osnivač IT tvrtke Nanobit Alan Sumina koji je na svome Facebook profilu podijelio status u kojem je opisao proces otvaranja firme u Hrvatskoj.

“Meni se čini da je prije 12 godina bilo jednostavnije otvaranje tvrtke nego danas. Doista je prestrašno do koje je razine birokracija uništila ovu zemlju i nastavlja je uništavati. Naime, upravo pokušavam otvoriti novu tvrtku, naravno naivno sam mislio da se može dati punomoć odvjetniku da sve to sredi u moje ime, ali ne, ne. Mora se osobno hodočastiti kod javnog bilježnika, u banku, na FINU-u, na statistiku… Zatim, kao ne treba pečat ali ipak treba pa nemojte slučajno ne napraviti pečat (to mi je rečeno kod javnog bilježnika). Pa registar stvarnih vlasnika.

Znači jedan jedini sam osnivač u sudskom registru, stvar ne može biti jednostavnija nego jest, ali treba se upisati u registar stvarnih vlasnika koji vodi niti manje niti više nego izmišljena agencija zvana FINA. I super, dao ja punomoć računovođi da to obavi – a ne, ne, ne može. Mora se osobno. Ili ovjeriti punomoć kod javnog bilježnika. I tako, dva tjedna, još obilazim šaltere da osnujem novu firmu.

Gdje je zapelo? Gdje je ukidanje pečata? Otvarao sam tvrtke u Velikoj Britaniji, Mađarskoj i Rumunjskoj. Nikad nigdje pečat nisam trebao vaditi. Nikad nigdje nisam trebao obilaziti šaltere. Ovo je stvarno horor, pa mi ne da se nismo pomakli, mi smo se još unazadili”, napisao je Sumina.

O hrvatskoj birokraciji govorio je i informatički stručnjak Marko Rakar koji je rekao kako na skali digitalne transformacije od 1 do 10 Hrvatsku vidi na poziciji između 2 i 3 te da probleme nalazi na svim razinama.

„Naša birokracija je nesposobna, nekompetentna, podeducirana i svaki proces pokušavaju doslovno preslikati u digitalno ne razumijevajući da se to može učiniti drugačije. Naši koncepti urudžbenog broja i klase doslovno imaju korijen u Austro-Ugarskoj monarhiji. Dan danas ih koristimo na isti način. Marija Terezija i dalje živi u našem sustavu e-građani i ostalim servisima“, rekao je Rakar.

Ide na bolje

O birokraciji u Hrvatskoj razgovarali smo i s Tomislavom Levakom, predavačem na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, koji kaže kako se unatoč problemima mora priznati da su posljednjih godina ipak uvedena određena značajna poboljšanja u administraciji poput sustava e-građanin. Kao pozitivan primjer istaknuo je i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO).

„Međutim, još uvijek je situacija daleko od idealne i još uvijek se često događa da vam za neki natječaj, posao ili neki treći povod „fali još jedan papir“. I dalje je sustav prilično zastario, a problem vidim i u dijelu neadekvatnih kadrova koji rade na šalterima mnogih institucija. Po mojem iskustvu veliki problem i čekanja i dalje su i javnoj upravi, poreznoj upravi kao i ponekim bankama. Plašim se da će, nažalost, proći još mnogo godina dok stanje ne postane zadovoljavajuće“, rekao je Levak.

Na temu administracije, državne uprave i njene sporosti ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica rekao je kako mu je cilj efikasna javna uprava i da to namjerava postići kroz zakonodavne okvire, kako bi građani u što kraćem vremenu i na što učinkovitiji način ostvarili određena prava i uslugu.

„Digitalizacija više nije plan za budućnost jer su to procesi koji se događaju danas i u određenoj mjeri postoje u javnoj upravi. Brojni procesi su digitalizirani, istaknuo bi sustav e-Građani u kojem se građanima nudi mnoštvo različitih usluga, koje oni mogu ostvariti na jednostavan način. Cilj je međusobno povezivanje različitih tijela kojim se ubrzavaju procesi unutar same uprave, olakšava komuniciranje i time građanima skraćuje vrijeme potrebno za određenu uslugu“, rekao je Malenica.

Govoreći o tome kako smanjiti administrativne prepreke Malenica kaže kako je cilj Centar dijeljenih usluga koji bi povezivao sva različita državna tijela te omogućavao lakšu i bržu komunikaciju. Spomenuo je kako bi trebali imati i jedinstveno upravno mjesto na kojem bi građani na jednom mjestu, „One stop shop“, ostvarili sva prava. Najavio je kako je u tijeku ili planu niz projekata koji idu u smjeru digitalizacije poslovanja javne uprave.