Nutriscore – etiketa za hranu koja je podijelila Evropu

Dok pojedine države podržavaju uvođenje sistema vrednovanja nutritivnih vrijednosti, Italija predvodi opoziciju žaleći se da ne cijeni proizvode na kojima se temelji njihova kuhinja.

Hrana, Trgovina
Nutriscorea je jedinstveni evropski sistem vrednovanja nutritivnih i energetskih vrijednosti pojedinih prehrambenih proizvoda (AP)

“Uzmeš bocu vina, naprimjer Barolo Monfortino od skromnih 1.500 eura, s oprezom si sipaš jednu čašu, pomirišeš, pa polako otpiješ veliki gutljaj i osjetiš na nepcima okuse tanina, začina, kakaa…

Uživaš…

Ali, ne možeš izbrisati posljednju sliku koja ti je ostala u mislima, kao zlokobni predznak: žig crn poput smrti, zalijepljen na vinskoj etiketi, tačno iznad slike stiliziranih kuća Monforte d'Alba, sela u kojem se proizvodi jedno od najčuvenijih (i najskupljih) italijanskih vina, odmah pored berbe – 2010. godina, koja se dugo čuvala u podrumu.

Zloćudna naljepnica te podsjeća da moraš umrijeti i da bi ovaj Barolo zapravo mogao dati dobar doprinos tome.”

Ovako je najtiražniji italijanski dnevni list Corriere della Sera uveo svoje čitaoce u tekst kojim tretira moguće uvođenje Nutriscorea, jedinstvenog evropskog sistema vrednovanja nutritivnih i energetskih vrijednosti pojedinih prehrambenih proizvoda.

Od zelenog A do crvenog E

Idejni tvorac Nutriscorea, francuski naučnik Serge Hercberg, osmislio je algoritam koji komplicirane informacije o hranjivim sastojcima svakog artikla pretvara u jednostavnu šifru koja se sastoji od pet slova i nijansi boja.

Prehrambeni proizvod tako dobiva ukupnu ocjenu, od A do E, odnosno od zelene do crvene, pri čemu je zeleno A najpoželjniji rezultat, a crveno E najlošiji. Ukoliko sistem bude usvojen na nivou Evropske unije, o čemu se vode polemike već više od godinu, Nutriscore etiketu bi trebali imati na svom pakovanju svi artikli na tržištu.

Formula koju je razvio profesor na Sorboni, inače epidemiolog i nutricionist, uzima u obzir sedam parametara nutritivne vrijednosti hrane koji se već mogu naći na ambalaži većine proizvoda. Veliki udio voća ili povrća, vlakana, proteina ili takozvanih zdravih ulja (orahovo, maslinovo ili ulje repice) poboljšava ocjenu, dok je povećane količine šećera, zasićenih masti, soli i  energetske vrijednosti smanjuju.

Nemasni jogurt, primjera radi, ima prosječnu ocjenu A, marmelada između C i D, krem Nutella crveno E, baš kao i Coca-Cola. Međutim, varijanta ovog napitka pod imenom Zero ocijenjena je zelenim B. Upravo je ovaj rezultat, baziran na činjenici da se radi o proizvodu bez šećera, izazvao možda i najviše polemika u svijetu.

Zeleno svjetlo evropskih vlada

Francuska Vlada je još 2017. odobrila uvođenje Nutriscorea na svoje tržište, a potom su i vlasti u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj‚ Luksemburgu, Španiji i Švicarskoj preporučili ovaj sistem. Zeleno svjetlo su dali i Evropska komisija i Svjetska zdravstvena organizacija.

U ovim i još nekim zemljama poput Austrije, Slovenije ili Portugala na policama trgovina već se mogu naći proizvodi koji na prednjoj strani imaju prepoznatljivu etiketu u bojama semafora. Proizvođači zasad nisu obavezni da je apliciraju, ali neki, poput velikih korporacija Nestlea, Danonea ili Auchana, su najavili da će je koristiti na određenim tržištima.

Na Nutriscore se gleda kao idealno rješenje za realizaciju plana uvođenja jedinstvenog etiketiranja prehrambenih proizvoda u cijeloj Evropskoj uniji do kraja godine, u sklopu zdrave i ekološki prihvatljive strategije Evropske komisije “Od polja do stola“ (Farm-to-Fork) iz 2020.

Nutriscorom se koristi i Open Food Facts, online baza podataka na kojoj su pohranjene osnovne informacije i nutritivne vrijednosti više od dva miliona prehrambenih proizvoda dostupnih u trgovinama širom svijeta.

Radost života i italijanski BDP

S druge strane, Nutriscore je u začetku naišao na veliku i glasnu opoziciju u pojedinim evropskim zemljama koje predvodi Italija. Ovdje smatraju da bi “u ime zdravstvene skrbi mogao uništiti radost života, ali i dio njihovog BDP-a”.

Italijani se bune što ovaj sistem označava da su maslinovo ulje, njihov čuveni sir parmezan (Parmigiano Reggiano) i niz drugih proizvoda na kojima se temelji mediteranska kuhinja (nikako slučajno, tvrde teoretičari zavjere) loši po zdravlje.

Na Apeninima nije dobro prošla niti najnovija najava da bi Hercberg u Nutriscore mogao uključiti još jedno slovo – F u crnoj boji, koje bi se stavljalo na etikete svih alkoholnih pića.

Ako plan prođe, zemlje članice mogle bi usvojiti stroga ograničenja za alkohol, uključujući i vino, nesumnjivo uzrokujući ogromnu štetu opskrbnom lancu: etikete sa zdravstvenim upozorenjima sigurno bi utjecale na prodaju, a mogle bi uslijediti i zabrane oglašavanja i sponzorstava te bi mogao biti povećan porez.

Frontalni napad

Sličan put prošli su i duhanski proizvodi; danas je potpuno uobičajeno da onaj koji kupi cigarete na kutiji gleda razorne i upozoravajuće slike koje ubijaju želju za pušenjem.

Desničarski orijentirani listovi u Italiji su već krenuli u frontalni napad na Nutriscore. Dnevnik Verità piše da “crno F u Evropi podupiru Ursula von der Leyen i Frans Timmermans, predsjednica i potpredsjednik Evropske komisije, koji s programom Od polja do stola postavljaju temelje za uništenje stočarstva i smanjenje poljoprivrede”.

“Žele nas hraniti skakavcima, mesom krokodila i brašnom od moljaca. To je Evropa koja zabranjuje vino, suhomesnate proizvode, sireve i crveno meso. Govore o zdravlju, a zapravo su gladni našeg tržišnog učešća. Italija izvozi 51 milijardu eura poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Ljubomorni su što prodamo vina za sedam milijardi eura, od čega dva dolaze od prosecca, koji oduzima tržište gaziranim i energetskim pićima koje promovira Nutriscore”, piše Verità.

Na prozivke s Apenina Hercberg je odgovorio prenoseći na društvenim mrežama naučni članak koji se poziva na studiju Véronique Trillet-Lenoir iz posebnog povjerenstva za borbu protiv raka (Beating cancer committee, odnosno BECA).

Laži alkoholnog lobija

Profesorica onkologije jednostavno je reproducirala zaključak većine znanstvenih studija na tu temu: bilo kakva konzumacija alkohola (uključujući i vino), čak i u malim dozama, povećava rizik od raka. Postotak iznad kojeg se smatra opasnim je 1,2 posto alkohola. Basset uspoređuje alkohol upravo s duhanom:

“Alkoholni lobi, a posebno vinski lobi, plaćaju za pogrešnu strategiju koju su koristili po uzoru na duhansku industriju, sada potpuno diskreditiranu zbog svojih laži i nepoštenih praksi. Dugo su vremena proizvođači duhana mobilizirali znatna sredstva kako bi sakrili štetne učinke duhana: objavljivali su lažne studije, podmićivali znanstvenike i vlade. No, znanost je konačno preuzela vlast i proizvođači duhana izgubili su svaki legitimitet da govore o zdravlju.

Laži se ponavljaju. Kažu da je umjerena konzumacija vina povezana s pozitivnim zdravstvenim ishodima. Nije tako! Borba protiv znanosti uvijek je izgubljena bitka. Neka nauče živjeti s tim”, stoji u članku kojeg je podijelio Hercberg.

A Barolo Monfortino s početka? Corriere svoj tekst zaključuje da je za nauku jasno da vino i druga alkoholna pića nisu zdravi. Pa ipak…

“Vinski entuzijasti trebaju priznati i prihvatiti da je njihova strast opasna i da povećava rizik za desetke bolesti. A cenzori javnog zdravstva trebaju pronaći uravnoteženu i neapokaliptičnu metodu da nas upozore na sve rizike konzumiranja vina ili salame s tartufima, sira ‘squacquerone’, prsa biserke ‘al marsala'…

Slažemo se, čak je i čaša vina opasna. Ali, može biti opasno i voziti auto, putovati avionom, kuhati šparoge, voljeti nekoga ili biti previše ljut. I na kraju, najopasnija stvar od svega, s najvećom mogućom stopom smrtnosti, je – živjeti”.

Izvor: Al Jazeera