Imidž opozicionara: Kada Milanović počne vrijeđati, to je kao u birtiji

Iako kod velikog dijela javnosti svojim ponašanjem izaziva odbojnost, a u Bosni i Hercegovini zbog svojih „kontroverznih“ izjava i jednu vrstu ozbiljne odioznosti hrvatski predsjednik Zoran Milanović figurira kao najpopularniji političar u svojoj zemlji.

Ankete koje mjere popularnost političara svrstale su ga na sami vrh liste pa se postavlja pitanje zbog čega čovjek, koji je u hrvatski javni diskurs uveo jezik kakav do tada nije poznavala, privlači toliko mnogo pažnje.

I to ne pažnje, kako se vidi iz anketa, koja njegovo ponašanje osuđuje nego onu vrstu pažnje koja pokazuje da njegova popularnost, uprkos toliko javno izrečenih osuda, raste kod „običnog svijeta“.

Ono čime Zoran Milanović privlači pažnju najšire javnosti jeste njegova izravnost, njegova sposobnost da se obrati jezikom običnog čovjeka i njegova pozicija u trenutnom političkom polju Hrvatske.

Zauzeo nepopunjen prostor

Milanović je, kaže u razgovoru za Al Jazeeru profesor Hrvoje Klasić, „uspio zauzeti prostor koji je bio već dugo nepopunjen a to je prosor jedne konkretne opozicije u Hrvatskoj“. U svijesti običnog građanina Milanović se pojavljuje kao osoba koja oponira vlasti predvođenoj premijerom Andrejom Plenkovićem, a razloga zašto se jedna osoba doživljava kao opozicija vlasti mnogo je.

Najvažniji su da su tradicionalne stranke izgubile povjerenje građana i birača, kaže Klasić i objašnjava:

“U trenutku kada SDP gotovo pa nestaje, na desnoj strani također je došlo do lomova i nestanka nekih stranaka ili pokreta koji su izgledali da su mogli nešto predstavljati a ne predstavljaju ništa – tu mislim na Domovinski pokret. U takvoj situaciji gdje Andrej Plenković osobno i HDZ kao stranka nemaju konkurenciju, nemaju opoziciju svojim kritikama, koje ponekad zvuče neumjesno, ponekad su neargumentirane ali su vrlo jasne i glasne Zoran Milanović je stekao upravo to, imidž glavnog opozicionara u Hrvatskoj i što je zanumljivo hrvatska javost na njega gleda selektivno“.

Kako kaže Klasić hrvatski predsjednik je svojim javnim istupima uspio dobiti simpatije i lijevo i desno orijentiranih birača.

„Ona javnost od centra prema lijevo vidi upravo to, obračun sa HDZ-om jedne perspektive antifašističke, a s druge strane čak i ovi od centra prema desno vide u Milanoviću nekoga ko ruši HDZ, koji je ipak i dalje brana svim desnim strankama da ikada dođu u poziciju vlasti“, kaže Klasić.

Svojim stavovima Milanović je, smatra Klasić, svakako izgubio veliki broj lijevo orijentiranih birača, ali taj gubitak kompenzira popularnošću na desnom biračkom spektru i u dijelovima izbornog prostora, geografskog, ideološkog i mentalitetskog, u kojima je njegova popularnost uvijek bila izuzetno niska.

„Tako da je on (Milanović)  odigrao, ne mislim da je napravio to smišljeno niti svjesno, ali je svojim karakterom koji je vrlo nepredvidljiv i koji ide doista od lijevoga prema desnom u stvari stekao simpatije dijela lijevih birača i dijela desnih birača. Naravno, izgubio je dosta lijevih birača, a neke desne birače nikada neće dobiti. Sada dakle, mislim da u takvoj konstalaciji snaga gdje HDZ nema jakog kandidata kao protivkandidata mislim da se uz to što čujem da u BiH, da budem precizniji u Hercegovini, birači sve više opredjeljuju da će glasati za Milanovića, mislim da je drugi mandat Zoranu Milanoviću skoro pa zagarantiran“, kaže Klasić.

Zanimljivija forma nego sadržaj

Iako su sadržaji njegovih istupa nerijetko veoma diskutabilni Klasić upozorava da birači mnogo češće gledaju na formu i obrazac ponašanja nego na sadržaj političkih poruka. Jer, kada bi birač odlučivao samo na osnovu vrijednosti sadržaja poruke živjeli bismo u idealnom i bezkonfliktnom društvu, što, naravno, nije slučaj.

Zato, kada govori o Bosni i Hercegovini ili trenutnoj krizi na rusko – ukrajinskoj granici Milanović govori ono što je „biračkom uhu milo“. Situacija u BiH i u Rusiji i Ukrajini, stvari su koje biračko tijelo u Hrvatskoj ne interesira, kaže Klasić.

„Mislim da precjenjujete biračko tijelo, ono puno češće gleda na formu nego na sadržaj, jer da gleda na sadržaj onda HDZ i SDA i Milorad Dodik nikada ne bi bili na vlasti. Forma je često bitnija. S druge strane, morate znati da postoje neke teme koje u određenoj sredini izgledaju vrlo bitne u drugoj ne. To sam ponovio, koliko god to nekome ružno zvučalo, govorim jer mislim da je na žalost točno. Biračko tijelo u Hrvatskoj situacija u BiH ne zanima, a još manje zanima u Ukrajini i Rusiji. I kada izgovorite riječi da ‘neće naši dečki ići tamo ratovati’ to nekome zvuči logično, ali naravno da je, ne kod svih, ta poruka naišla na velike kritike i sa lijeva i sa desna, da se razumijemo“, kaže Klasić.

Ono što je sigurno, kaže Klasić jeste da „birači vole geste“. I bez obzira koliko bio kritikovan Zoran Milanović uspijeva komunicirati sa prosječnim građaninom. Jezikom, gestama, ponašanjem on se trudi „spustiti na razinu običnog grtađanina“, kaže Klasić i dodaje:

„Zašto je Milan Bandić bio toliko dugo na vlasti ili su neki lokalni političari dugo na vlasti. Ne zbog sadržaja ili logike njihovog načina upravljanja nego zato što se spuste na razinu običnog birača, postanu nekada bahati, postanu prosti, postanu vulgarni ili postanu vrlo konkretni, skinu rukavuice i to se velikom dijelu građana sviđa, oni postanu slični prosječnom građaninu. Kada Zoran Milanović počne vrijeđati svoje protivnike to je vrlo slično kao kada čujete u kafani ili birtiji; tako pričaju ljudi. Ljudima se svidi taj način komunikacije. Pitanje je koliko je Zoran Milanović izgubio i koga je dobio, ali mislim da mu to ne igra veliki problem jer s druge strane čini mi se da nema konkurencije“, zaključuje Klasić.