Je li posjeta njemačkog kancelara Moskvi posljednja šansa za diplomatsko rješenje ukrajinske krize?

Piše: Fahim Sourani

Iz glavnog ukrajinskog grada Kijeva, njemački kancelar Olaf Scholz kreće direktno u Moskvu, u sklopu intenzivnih diplomatskih napora da se ublaži napetost između Rusije i Zapada.

Uprkos tome što plasira priče da svega nekoliko dana dijeli svijet od početka ruskog vojnog napada na Ukrajinu, Zapad nastavlja diplomatske aktivnosti s Moskvom, koje dosada nisu pokazale značajnije rezultate.

Sastanci njemačkog kancelara Scholza uslijedili su nakon posjete francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Moskvi, zatim posjete britanske ministrice vanjskih poslova Liz Truss i telefonskih razgovora predsjednika Putina i Bidena nakon toga.

Začarani krug

Sve do ovog momenta, sva ta posrednička diplomatija nije uspjela probiti čvrsti zid rusko-zapadnog neslaganja, osim što su ponovljeni isti stavovi koje su dvije strane iznosile.

Čak su i same okolnosti i ambijent susreta otkrivali postojanje velikog jaza između zapadnih posjetitelja Moskve i Kremlja.

Američki časopis Economist izvijestio je da je posjeta britanske ministrice vanjskih poslova Moskvi bila prožeta uvredama njenog ruskog kolege Sergeja Lavrova, počevši s njegovim opisom ovih razgovora kao “dijaloga gluhog i nijemog”, pa sve do toga da je napustio sastanak s ministricom, ostavivši je samu pred mikrofonom, piše časopis.

Posjeta francuskog predsjednika također nije prošla bez pokušaja da se stavi u kontekst protokolarnih okršaja. Macron je odbio da se podvrgne ruskom testu na korona virus tokom nedavne posjete Moskvi kako bi spriječio Ruse da se dočepaju njegovog DNK, prenose francuski mediji, pozivajući se na predsjednikovu pratnju.

Kremlj je, s druge strane, potvrdio da je Macron držan podalje od Putina tokom razgovora, kako bi se održala fizička distanca nakon što se francuski predsjednik odbio testirati na korona virus u Rusiji prije njihovog sastanka.

Pregovori usred eskalacije

Između tih dešavanja, u subotu je održan telefonski razgovor između Putina i Bidena. Prema Bijeloj kući, Biden je “jasno poručio Putinu kakve će posljedice snositi Rusija u slučaju eskalacije oko Ukrajine”.

Što se tiče izjave Kremlja, u njoj stoji da je: “Biden s Putinom razgovarao o zabrinutostima Moskve, ali o onima koje nisu povezane s glavnim ruskim prijedlozima za sigurnosna jamstva. Kao što se i očekivalo, Biden je podsjetio na antiruske sankcije zbog situacije u Ukrajini, ali nije bilo potvrde o ovom pitanju.”

Izjave pomoćnika ruskog predsjednika Jurija Ušakova dodatno su potvrdile neučinkovitost diplomatskih poteza nakon što je rekao da se ”razgovor između čelnika dviju zemalja odvijao u atmosferi neviđene histerije američkih dužnosnika zbog navodne skore ruske invazije na Ukrajinu”.

Zato je, rekao je Ušakov, američka strana zatražila razgovor u subotu, iako ga je Moskva planirala održati u ponedjeljak.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova nedavno je na neuobičajen način pooštrilo svoju retoriku. U svom novom saopćenju Ministarstvo optužuje zapadne zemlje i strane medije da “sudjeluju u stvaranju vještačke eskalacije oko Ukrajine, kroz masovno i koordinirano ubacivanje lažnih informacija”. “Histerija u Bijeloj kući otkriva anglosaksonsku potrebu za ratom više nego ikad prije”, stoji u saopćenju.

Do dvadesetog ovog mjeseca marginalni prostor će ostati otvoren za rješavanje eskalirajuće krize između Rusije i Zapada diplomatskim sredstvima, ako se potvrde predviđanja Bijele kuće da će se ruski napad na Ukrajinu desiti tog datuma.

Konstantni pritisci

Stručnjak s Instituta za američke studije Jurij Rogilov smatra da telefonski razgovor predsjednika Putina i Bidena nije bio pomirbeni korak, već pritisak na Moskvu, a istovremeno i pokušaj procjene spremnosti Rusije da započne pregovore u “dobroj vjeri” o Ukrajini.

Rogilov je dodao da su postojale prilike za dijalog i razumijevanje prije nego što su stvari krenule u trenutnom pravcu, samo da je Zapad razumio zabrinutost Rusije oko ulaska Ukrajine u NATO, ili da su odgovori na ruske prijedloge u vezi s sigurnosnim jamstvima sadržavali nešto novo na čemu bi se moglo dalje graditi.

Uprkos tome, ruski stručnjak naglašava da Moskva neće biti strana koja će ispaliti prvi hitac, izražavajući uvjerenje da se Zapad oslanja na vršenje maksimalnog pritiska kako bi Rusija bila dovedena pred svršen čin i prihvatila nove geopolitičke činjenice, a to znači prihvatanje širenja NATO-a prema istoku i korištenje Ukrajine kao strašila za nacionalnu sigurnost Rusije.

Uporedo s tim, Rogilov kaže da Moskva neće stajati skrštenih ruku po pitanju vojne akcije protiv Donbasa, ističući da se i sam Kijev našao u problemu u koji ga je uvukao Zapad, pa tako ne može napredovati u strahu od nasilne ruske reakcije, niti se povući zbog javnog mnijenja nakon medijske kampanje koju je provodio tokom proteklih godina pod parolom teritorijalnog integriteta Ukrajine.

Sve opcije otvorene

Sa svoje strane, Dmitrij Kim, istraživač međunarodnih odnosa, objasnio je da će posjeta njemačkog kancelara Olafa Scholza Moskvi donijeti unaprijeđene prijedloge Ukrajine i Zapada, tačnije Zapada u vezi s Ukrajinom.

No, iz reakcije Kremlja na Macronove prijedloge i kolektivnog odgovora Zapada, koje je rusko Ministarstvo vanjskih poslova odbacilo, čini se da Moskva neće prihvatiti poruku njemačkog kancelara ako ne bude sadržavala prihvatanje ruskih prijedloga na prikladan način, između ostalog da Ukrajina ne pokreće vojne akcije protiv Donbasa, smatra Kim.

Istraživač je dodao da to znači ulazak u fazu radikalne eskalacije počevši od 16. februara. Rusija će izgubiti strpljenje, te početi primjenjivati princip reciprociteta u svim koracima eskalacije, bez obzira na njihov oblik, posebno nakon prolaska faze opasnih posljedica zapadnih sankcija i osiguravanja alternativa za ublažavanje njenih učinaka.