Na godišnjicu jemenske revolucije – strah od podjele prijeti jedinstvu zemlje

Piše: Semir Hassan

Aden – Prošlo je 11 godina od početka jemenske revolucije, a stanovnici ove zemlje se i dalje suočavaju s mračnom stvarnošću. Mirna pobuna, koja je 2011. uspjela ujediniti Jemence, nije izdržala dugo pred kontrarevolucijom koja ih je bacila u krvavi i dugi rat. U rat se uključilo više strana i imao je različite ishode, prijeteći ponovnom podjelom zemlje.

Jemen živi u tragičnim okolnostima u svjetlu rata koji traje više od sedam godina. Situacija se zakomplicirala pojavom velikog broja oružanih formacija koje su izazvale pometnju na sceni i produbile separatističke tendencije, budući da ove snage imaju različite agende i strane koje ih podržavaju.

Trenutni krajolik u Jemenu, 11 godina od izbijanja mirne pobune 11. februara 2011. godine, čini se znatno fragmentiranijim u kontekstu podjela i pretvaranja zemlje u izolirana područja pod kontrolom zaraćenih skupina koje dobijaju podršku od strana izvana.

Sfere utjecaja

U Jemenu postoje četiri glavne snage koje drže vojnu kontrolu nad dijelovima zemlje:

• Legitimna vlada Jemena koju podupire vojna koalicija predvođena Saudijskom Arabijom.
• Pokret Husi koji podržava Iran.
• Snage Tarika Saleha, nećaka bivšeg predsjednika Alija Abdullaha Saleha.
• Južno prelazno vijeće koje ima podršku Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE).

Središnja provincija Ma'rib i provincije istočnog Jemena područja su pod kontrolom jemenskih vladinih snaga. Glavni grad Sana'a i velika područja na sjeveru zemlje nalaze se pod kontrolom Husa, dok Južnog prijelazno vijeće drži gradove na jugu zemlje, uključujući Aden.

Druge snage su raspoređene duž obalnog pojasa na jugozapadu zemlje, među kojima su i snage koje predvodi brigadni general Tarik Saleh. To je jedna od glavnih vojnih frakcija povezanih s “Nacionalnim otporom”. One učestvuju u borbi protiv Husa, iako ne priznaju legitimitet predsjednika Abd Rabbuha Mansoura Hadija.

Projekti sukoba

Općenito posmatrano, postoje tri različita projekta čiji je cilj podjela Jemena, a to su:

• Projekt pokreta Husi, koji nastoji učvrstiti stupove svoje vladavine na sjeveru.
• Projekt Prelaznog vijeća, kojim se traži odcjepljenje juga.
• Projekt federalne države koji vodi predsjednik Abd Rabbuh Mansour Hadi.

Projekat za otcjepljenje, koji je usvojilo Prelazno vijeće i koji ima finansijsku i moralnu podršku UAE-a, čini se najprisutnijim u današnje vrijeme. Politički subjekti, koji su pozivali na secesiju prije izbijanja revolucije mladih, pretvorili su se u oružane grupe koje se protive legitimitetu i međunarodno priznatoj jemenskoj vladi.

Analitičari imaju različita mišljenja o reperkusijama ovih projekata na budućnost Jemena, zavisno od vanjskih i regionalnih polarizacija koje su prodrle duboko u sukob. Smatraju da se jemenska scena zakomplicirala, a da kontrolu nad njom drže zemlje regije, a ne lokalne snage. Takva situacija otežava završetak rata u doglednoj budućnosti, osim ako ne dođe do sveobuhvatnog regionalnog pomirenja koje uključuje stvarne strane sukoba (Iran-Saudijska Arabija), a potom i do jemenskog pomirenja.

Slabljenje moći vlade

Vojni stručnjak Ali al-Dhahab kaže da se situacija u Jemenu trenutno razvija prema scenarijima koji su pripremljeni i čije su mape objavljene 2018. godine, odnosno o podjeli Saudijske Arabije na pet zemalja, a Jemena na dvije zemlje. Istaknuo je da je “shema postala stvarnost u Jemenu s pojavom znakova secesije i da stvari idu u pravcu podjele te zemlje”.

Al-Dhahab je rekao za Al Jazeeru da je koalicija vodila politiku da se uspostave oružane frakcije sa separatističkom ideologijom izvan kontrole države. To je dovelo do slabljenja ove vlasti i nepostojanja vojske koja bi bila u stanju suzbiti bilo koji pokret sa separatističkim težnjama. Vlada se zato nije uspjela suprotstaviti puču Prelaznog vijeća u Adenu u augustu 2019. godine, niti nositi s posljedicama ovog puča.

Vojni stručnjak Ali al-Dhahab je dodatno pojasnio faktore koji su doveli do pojave secesionističkog projekta, prije svega ”uspostavljanje stvarne vlasti za separatiste u Adenu, kojoj je Rijadski sporazum dodijelio mnoge privilegije bez obaveze provedbe sigurnosnog i vojnog aneksa. To ih približava njihovom cilju, odnosno povratku na ono što je bilo prije 1990. godine”.

Raspad države

Što se tiče situacije u Jemenu, predsjednik Centra Abaad za studije i istraživanja Abdusalam Mohammad smatra da secesija sada sigurno neće proći mirno.

”Postoji strah da će se država raspasti među brojnim snagama te da se stvari neće zaustaviti samo na podjeli između sjevera i juga, kao što je to bilo prije 1990”, kazao je.

Mohammad je rekao za Al Jazeeru da postoje neslaganja unutar regija na sjeveru i jugu. Naprimjer, u Hadhramautu i Al-Mahri uopće ne teže tome da se odcijepe u državu s Adenom, Abyanom i Ad-Dalijem.

Prema tome, “očekuje se da će, ako dođe do odvajanja, jug biti podijeljen na više dijelova. Također, sjever neće ostati sa Sana'om jer su istočne regije sada postale autonomne zahvaljujući vladi u Rijadu i Adenu”, kazao je.

Abduselam Mohammad smatra da je prirodno da se pojave separatističke, regionalne, etničke i sektaške tendencije u svakom ratu. Ipak, prema njegovom mišljenju, Jemen je uspio održati kohezivno društveno tkivo makar minimalno, posebno u odnosu na projekat pokreta Husi protiv vlade koju podržava Saudijska Arabija.