Kakve su povlastice političara u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su brojni oni koji žive od politike i koje plaćaju hrvatski građani; pri tome posebno u oči upadaju oni na najvišem nivou i koji su stalno pred očima građana.

Građani često postavljaju pitanja o primanjima političara kao i povlasticama i pravima koje oni uživaju (Pixsell)

Prema nekim od definicija politika je kolektivna djelatnost usmjerena na donošenje odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Političari su ti koji provode određenu politiku, odnosno oni su ljudi koji donose ili ne donose određene odluke i zakone. Za svoj rad oni plaćeni od strane svih građana, a sredstva za njihove plaće osiguravaju se iz državnoga proračuna. I dok njih plaćaju svi građani velika većina građana Hrvatske svakodnevno odlazi na svoja radna mjesta gdje vrijedno i naporno rade kako bi zaradili svoj osobni dohodak. Tijekom svoga radnoga vremena oni nemaju mogućnost da odlaze u kafiće, gledaju utakmice, surfaju telefonom ili slično. Za svoj rad plaćeni su bolje ili lošije.

Traže se pojašnjenja

Sve to pak dovodi do toga da građani često postavljaju pitanja o primanjima političara kao i povlasticama i pravima koje oni uživaju. Vjerojatno kako to nitko ne bi niti potezao kada bi građani živjeli normalno i kada bi od svoje place mogli podmiriti sve račune i živjeti nekim normalnim životom. Kako to ne mogu postavlja se pitanje primanja i povlastica jer svi vide kako oni žive jednim sasvim drugačijim načinom života nego njihovi susjedi. Oni imaju visoke plaće, brojne beneficije, a vrlo često i njihove supruge i supruzi su zaposleni na dobrim i plaćenim radnim mjestima.

“Sve to jako puno pogađa mlade ljude koji se školuju ili završavaju škole i fakultete. S jedne strane vide kako se muče njihovi roditelji, a s druge strane vide povlastice političara. Hrvatska je mala i sve se brzo sazna. U isto vrijeme svi zajedno vidimo rezultate rada naših političara koji su više nego loši. Vidi se to po iseljavanju, praznim gradovima i selima, niskim plaćama, lošim radnim mjestima… Kada bi rezultati rada političara bili bolji mislim da nitko ne bi niti postavljao pitanje zarađuju li oni tri ili pet tisuća eura mjesečno ili ne. Ovako neki i u Hrvatskoj žive svoj “američki san” dok se drugi muče kako da prežive i školuju svoju djecu”, kaže predsjednik vukovarske nevladine udruge Mirovna grupa mladih Dunav Saša Bjelanović.

Dodaje kako dodatno boli i smeta kada se zna da je većina političara u raznim upravnim i nadzornim odborima, odnosno tijelima gdje su dodatno plaćeni. Prema njegovim riječima mlade smeta i to što vide da neki od političara niti ne moraju doći na radno mjesto i da za to nema nikakvih sankcija.

“Oni nisu svjesni kakvu poruku šalju ostalim građanima, a posebno mladim ljudima. Ne razmišljaju kakva je to poruka kada ljudi vide na televiziji da je Hrvatski sabor prazan ili ih je u stolicama svega nekoliko. Pri tome su plaćeni od svih nas”, ističe Bjelanović.

Previše općina

A, situacija je takva da Hrvatska ima čak 428 općina te još 127 gradova, 20 jedinica regionalne samouprave, 16 ministarstava Vlade RH ali i niz državnih agencija i tvrtki u državnom vlasništvu. Ne smije se zaboraviti niti Hrvatski sabor sa 151 saborskim zastupnikom kao i da svaka od općina, gradova i županija ima svoje zakonodavno tijelo. Drugim riječima, u Hrvatskoj je na tisuće onih koji žive od politike i koje plaćaju hrvatski građani. Pri tome posebno u oči upadaju oni na najvišim razinama i koji su stalno pred očima građana. Tako ministri, u zavisnosti od niza parametara, imaju plaće od 20-ak i više tisuća kuna. Treba znati i kako oni imaju mogućnost da budu u nekim još upravnim odborima što im dodatno podiže plaću. Tu su i nezaobilazni putni troškovi, dnevnice i slične stvari poput službenoga automobila, službenog mobitela i bankovne kartice. Hrvatska javnost je već čitala o kupovini parfema i sličnih zadovoljstava sa službenih kartica čemu se nitko pretjerano nije iznenadio. Pisalo se i o organizaciji rođendana, plaćanju skupih vina pa čak i usluga prostitutki u europskim bordelima. Ako su izvan Zagreba osiguran im je stan u glavnom gradu Hrvatske. Tu je i nadoknada za odvojeni život od obitelji. Ako i kada budu smijenjeni zaštićeni su način da prvih šest mjeseci primaju punu plaću, a drugih šest mjeseci primaju pola plaće.

I saborski zastupnici su se pobrinuli za sebe. Njihove plaće se, u ovisnosti od godina staža i drugih parametara, kreću od 18, 19 i više tisuća kuna. I oni imaju naknade za odvojeni život, a ako su izvan Zagreba Sabor im pokriva troškove stanovanja do 2.500 kuna. I oni imaju mogućnost da budu članovi raznih odbora gdje dobivaju dodatna sredstva. Jedno od njihovih prava je i da se hrane u saborskoj kuhinji gdje cijeli obrok, sa desertom, plate 20-ak kuna.

“Osobno smatram da saborski zastupnici imaju znatno veća primanja nego što bi trebali da imaju, a posebno u odnosu na premijera i minister čija je odgovornost puno veća što se pak ne vidi u razlici plaće. Nije normalno niti da neki državni službenici i čelnici agencija ili državnih tvrtki imaju veća primanja od premijera”, kaže saborski zastupnik i predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček.

Podobnost ili sposobnost

Podsjeća i na razne nadzorne odbore gdje su naknade članovima ogromne. Jedan od takvih Nadzornih odbora je i onaj u INA-i gdje naknada iznosi 30.000 kuna mjesečno.

„Činjenica je da se mnogo toga određuje i bira po stranačkom ključu gdje je osnovni kriterij politička pripadnost. Protiv toga i nemam ništa jer ipak država, a samim tim i vladajući, odgovaraju ali sam za to da onda stavljaju sposobne ljude. Na žalost to često nije slučaj i zato imamo stanje u nekim državnim tvrtkama takvo kakvo jeste. Puno se toga treba i mora promijeniti na bolje“, ističe Pavliček.

Koliko tko zarađuje od državnih dužnosnika u Hrvatskoj se može saznati i uvidom u imovinske kartice koje su obvezni ispuniti stupanjem na dužnost. Samo upisom imena i prezimena bilo tko od građana može saznati koliko plaću ima tko od dužnosnika, počevši od predsjednika RH pa naniže, s kakvom imovinom raspolažu, kolika im je ušteđevina… Pregledom tih kartica vidljivo je kako su Ivan Paladina i Gordan Grlić Radman dvojica najbogatijih ministara u Vladi RH. Posebno u oči upada imovina Ivana Paladine čija se vrijednost procjenjuje na više od 60 milijuna kuna. Paladina je vlasnik niza građevinskih zemljišta, oranica, stanova, poslovne zgrade ali i udjela u tvrtki. Njegova ministarska plaća iznosi preko 18.000 kuna s tim da od zakupa mjesečno dobije više od 19.000 kuna te 76.500 kuna od imovine i imovinskih prava.

Upravo su te pojedinosti predstavljale proteklih godina veliki problem za brojne ministre koji nisu znali ispuniti imovinsku karticu kako je to propisano.

Imovinske kartice

“Proteklih godina bilo je dosta problema s tim ali je to sada najvećim dijelom sređeno. Imovinske kartice se prijavljuju puno ažurnije nego prije. Imamo čak i slučajeve da nam pojedinci dolaze i traže savjet kako da je ispune ispravno što je pohvalno. Postoje neke manje greške ali nema nekih velikih nesrazmjera kao prije. Dobro je što ih svaki građanin može vidjeti”, kaže predsjednica Povjerenstva za sukob interesa Nataša Novaković.

Treba svakako napomenuti da puno nelogičnosti ima i na lokalnoj razini gdje brojni lokalno šerifi odlučuju o svemu. Slijedom toga mediji su godinama unazad pisali o njihovim raznim malverzacijama, nepotizmu, zapošljavaju, poslovima bez natječaja… I tu se puno toga odrađuje na sličan način kao i na vrhu samo s manjim iznosima. Neki od načelnika su i po 20 i više godina na vlasti. I na toj razini vrlo često je stranačka pripadnost glavni preduvjet za zapošljavanje ili pak dobivanje nekoga posla. Tu pak prednjače komunalne tvrtke gdje se okreće najviše novca. Kada je riječ o tvrtkama u vlasništvu općina, gradova ili županija vrlo česti su primjeri menadžerski ugovori s kojima su zaštićeni direktori. Oni su najčešće tajni i do njih je jako teško doći. Jedan od takvih ugovora imala je i direktorica Plinare istočne Slavonije Marija Ratkić koja je bila uključena u malverzaciju oko nezakonite kupovine i prodaje plina gdje je INA oštećena za više od milijardu kuna.

Prema tome ugovoru Ratkić je imala bruto plaću 31.958,47 kuna s tim daje imala pravo i dnevnice i naknade za službena putovanja u tuzemstvu i inozemstvu ali i pravo na regres, božićnicu i ostala davanja. Imala je pravo i na korištenje službenog automobile, a imala je i osiguranu liječničku njegu u slučaju bolesti uz slobodu izbora liječnika i klinike kao i povrat troškova liječenja. Tu je i “kišobran” koji joj u slučaju redovnog otkaza garantira isplatu otpremninu u iznosu od 24 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih direktoru u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora… Tu je još mnogo toga, a interesantno je kako su ti menadžerski ugovori tajni, a za mnoge od direktora se i ne zna da ih imaju.

Drugi problemi

“Kada se govori o plaćama i pravima načelnika tu je puno priča koje nemaju veze s istinom. Za sebe znam da imam prosječnu plaću ali i da nemam pravo na božićnicu, uskrsnicu, regres, dar na djecu… Pri tome sam 24 sata dostupna i odgovorna za sve. Jedino mjerilo su rad i rezultati rada. Tu sve počinje i tu sve završava”, kaže načelnica Općine Lovas Tanja Cirba.

Na temu povlastica i privilegija političara razgovarali smo i s političkim analitičarem Davorom Gjenerom koji kaže kako su nekada te privilegije političara bile pretjerane ali i da danas imamo neke druge probleme koji nisu vezani za novce koji im se isplaćuju. Niti on ne vidi problem u tome što saborski zastupnici primaju po 2-3 tisuće eura plaće i imaju razne povlastice napominjući kako je u nekim državama ta plaća i puno veća. On problem vidi u rezultatima koji građani vide i osjete u svome svakodnevnom životu.

“To je prije svega što se najvećim dijelom za te poslove javljaju potkapacitirani ljudi koji ne mogu niti u poslovnom svijetu niti u akademskoj zajednici ostvariti svoju poslovnu karijeru. Drugi problem je što Hrvatski sabor danas broji previse zastupnika. Za hrvatske prilike dovoljno bi bilo 100-120 zastupnika pri čemu bi se oni među sobom borili da uđu u Sabor jer bi tu bilo mjesta samo za najbolje. Na žalost danas nije takva situacija. To što u javnim poduzećima, na lokalnoj ili regionalnoj razini, se zapošljava bez natječaja je neprihvatljivo. Neprihvatljivo je i to što se ljudi na menadžerske pozicije biraju bez selekcije i iako nemaju potrebna iskustva. Radi se o novcima i resursima svima nas i tako bi se trebali i ponašati”, zaključio je Gjenero.

Izvor: Al Jazeera