Marginalizirane arapske regije: Kako su vlade pojačale siromaštvo i zaostalost?
Brojni izvještaji ukazuju na to da arapska regija, koja ima više od 430 miliona stanovnika, svjedoči padu u ostvarivanju razvojnih ciljeva vezanih za iskorjenjivanje siromaštva.
Udaljena područja u arapskim zemljama pate od marginalizacije i nepostojanja mogućnosti za zapošljavanje i razvoj, uprkos činjenici da su neka od njih bogata prirodnim i ljudskim resursima, a konstantno su im dodjeljivana sredstva i projekti u pokušaju da se pokrene razvoj u njima, u kontekstu monopola koji imaju centri.
Mnoge arapske države svjedočile su masovnim talasima raseljavanja iz periferija u centar, a ti talasi se ne zaustavljaju već decenijama, zbog čega su arapske prijestolnice i metropole izgubile svoj sjaj. Nisu se poboljšavali životni uvjeti ovih raseljenih osoba na periferiji gradova koji više nisu mogli apsorbirati pridošlo stanovništvo, a istovremeno se nisu mogli vratiti u svoja prvobitna prebivališta koja nisu dobila svoj udio u razvoju.
Razvojni projekti u udaljenim područjima se smanjuju ili odgađaju, čak i ako su odobreni, a ove oblasti obično pate od nezaposlenosti i siromaštva uprkos svom bogatstvu.
U izvještaju, koji je emitiran u emisiji Al Jazeerinog programa ”Nastavak priče” (19.12.2022.), navedeni su primjeri marginaliziranih područja u mauritanskoj regiji Tagant, Sidi Bouzid u Tunisu i državi Crveno more u istočnom Sudanu, za koje je zajednička karakteristika loša razvijenost i javna potrošnja te nizak nivo obrazovanja i zdravstva.
Izvještaj iz Al Jazeerinog programa
U izvještaju su predstavljeni problemi s kojima se suočavaju stanovnici na ovim prostorima, te su analizirani uzroci ovakve pojave i način na koji se tamošnje vlasti bave ovim pitanjima.
Prema izvještaju UN-a, neujednačeni razvoj na osnovu mjesta ili geografskog položaja smatra se neuspjehom u postizanju ekonomske pravde ili izdajom društvenog ugovora, a izvještaj potvrđuje da je promjena realnosti u arapskom svijetu težak zadatak.
Brojni izvještaji ukazuju na to da arapska regija, koja ima više od 430 miliona stanovnika, svjedoči padu u ostvarivanju razvojnih ciljeva vezanih za iskorjenjivanje siromaštva i nejednakosti, te bilježi jednu od najvećih razlika u prihodima u svijetu.
U 2019. godini stopa multidimenzionalnog siromaštva u arapskom svijetu procijenjena je na oko 16 posto, a uključuje uskraćivanje obrazovanja, zdravstvene zaštite i nizak životni standard. Također, 116 miliona Arapa svrstano je u kategoriju siromašnih u 10 arapskih zemalja nakon pandemije korona virusa, a 25 posto stanovništva u istoj regiji klasificirano je kao skupina ugrožena siromaštvom.
Procenat stanovništva u urbanim područjima u arapskom svijetu u 2019. godini procijenjen je na 59 posto, što je više od stope na globalnom nivou koja je procijenjena na 55 posto, kao i na nivou zemalja u razvoju, koja se procjenjuje na 46 posto.
Potrebni milioni radnih mjesta
Povećanje urbanog stanovništva predstavlja razvojni izazov za arapske vlade, a očekuje se da će arapskoj regiji biti potrebno između 60 i 100 miliona radnih mjesta do 2030. godine.
Komentirajući izvještaj, Fares Braizat, direktor Centra Nama za konsultacije, naglasio je da nepostojanje vladinih strategija u oblasti ekonomije i usluga doprinosi povećanju jaza između gradova i sela, što stvara velika marginalizirana područja. Ističe da odsustvo stvarnih demokratskih sistema u arapskom svijetu također predstavlja jedan od važnih razloga za produbljivanje jaza.
S druge strane, Dalia Ghanem, istraživačica Centra Malcolm H. Kerr za Bliski istok, složila se s onim što je rekao Braizat i dodala da su planovi zemalja da razviju glavne gradove stvorili brojna marginalizirana područja na periferiji. Napomenula je i to da je korupcija u arapskom svijetu također doprinijela širenju marginaliziranih područja bez postignutih rješenja.