Bordžger: ‘Kadirovci’ napadaju Ukrajinu, Čečeni saosjećaju s Ukrajincima

Veliki broj malih nacija, uključujući čečensku, desetljećima trpi ugnjetavanje ruske većine, koja im uništava snove, želje i ambicije za slobodama, za nezavisnošću i vrlo je moguće da smo svjedoci posljednjih dana Ruske Federacije u trenutnom obliku, smatra novinar i aktivista Sulkhan Bordžger. Za Al Jazeeru ističe kako Čečeni razumiju kroz šta prolaze Ukrajinci zbog ruske invazije na ovu državu te kako pripadnici njegovog naroda ne učestvuju u napadu na Ukrajinu, već su to “kadirovci“.

Čečeni su, iako ih se povezuje s Turcima, narod kavkaskog porijekla, čiji su preci prije više hiljada godine nastanili ove prostore. Čečeni su u početku bili pagani, da bi se kasnije među njima raširilo kršćanstvo. Iako je islam u susjedni Dagestan stigao još u osmom vijeku, Čečeni su među posljednjim narodom na svijetu koji je prihvatio islam, čijem su širenju najviše doprinijeli sufijski redovi.

Stotine hiljada žrtava u dva rusko-čečenska rata

Do prvog kontakta između Rusa i Čečena doći će još u 16. vijeku. Dva vijeka kasnije Rusi će se spustiti u dolinu rijeke Terek i ostvariti kontrolu nad čečenskim plemenima nastanjenim u toj oblasti. Ipak, Rusi će Čečene pokoriti tek u drugoj polovini 19. vijeka, tačnije 1864. godine, nakon dugog i iscrpljujućeg rata za obje strane.

No, Čečenija nikada neće biti mirna pod ruskom vlašću. Već 1877. godine, za vrijeme Rusko-turskog rata, izbija prvi ustanak Čečena protiv carske vlasti, a do novog ustanka nije trebalo dugo čekati – raspad Ruske imperije 1917. godine donio je novi ustanak i privremenu nezavisnost. I ovaj ustanak je brzo ugušen.

Nekoliko desetljeća kasnije novi ustanak je pokrenut za vrijeme vlasti Josifa Staljina (1940). Povest će ga komunistički lider Čečena Hasan Israilov, nezadovoljan položajem njegovog naroda u novoj državi. Ustanak je slomljen 1944. godine i ovo je najteži trenutak u historiji Čečena, jer je kompletna populacija, pod izgovorom saradnje s okupatorom, deportirana iz zemlje.

Povratak se desio tek poslije Staljinove smrti i počeo je 1957. godine. Jedan od lidera Čečenije Džohar Dudaev je rođen u izgnanstvu u Kazahstanu. Raspad Sovjetskog saveza donio je nove napetosti u Čečeniji i dva rata, u kojima je ubijeno oko 100.000 Čečena.

Prvi čečenski rat trajao je od 1994. do 1996. godine i vođen je na području Čečenije i susjednih područja Ruske Federacije. Čečenska republika Ičkerija, koja je proglasila nezavisnost 1991. godine, odbijala je prihvatiti vlast Moskve. Ruska akcija je krenula krajem 1994. godine, a glavni grad Grozni je pao nakon strašnog razaranja, velikih žrtava i višemjesečne opsade.

Stoljetna borba za jednakost i demokratiju

Tokom rata ubijen je i Dudajev, a 1996. Čečeni su oslobodili Grozni, pa je tadašnji predsjednik Rusije Boris Jeljcin dogovorio Hasavjurtski sporazum kojim je okončan rat. Čečenija je tada de facto očuvala nezavisnost, ali je bila razorena i pod snažnim utjecajem radikala, koji su preuzeli vlast od umjerenih i sekularnih nacionalista. Njihove aktivnosti su dovele do Drugog čečenskog rata. Taj rat je trajao od 1999. do druge polovine 2000-ih.

Deseci hiljada ljudi su poginuli tokom ovih ratova, stotine hiljada je raseljeno, brojni umjereni čelnici su ili ubijeni ili prognani i u egzilu zagovaraju povratak Čečenske republike Ičkerije.

Bordžger ističe kako je riječ o stoljetnoj borbi, u kojoj se traže jednakost, demokratski principi rada i djelovanja, a u skladu s islamskim i tradicionalnim životom.

“Istinska Ičkerija se dugo bori za slobodu. Nažalost, bili smo daleko manji od Ruske imperije i izgubili smo rat, pa nas je Rusija okupirala. Ipak, naša broba za slobodu nikada nije prestala i nikada neće stati“, kazao je on za Al Jazeeru.

Svako malo objavljuju se snimci učešća čečenskih snaga, na čelu s Ramzanom Kadirovim, liderom i bliskim saradnikom predsjednika Rusije Vladimira Putina, sa područja Ukrajine na društvenim mrežama. Bordžger je kategoričan: “To nisu Čečeni!”

‘Oni nisu Čečeni, oni su kolaboracionisti’

“Čečeni se ne bore za Ruse, već su to ‘kadirovci’. Oni sebe tako nazivaju – ‘kadirovci’. Znamo kako govore čečenski, ali za naš narod i našu naciju oni su okupatori, kao i Rusi. Zato se ne može reći da se Čečeni bore za Rusiju, to su ‘kadirovci’.“

Čečenski novinar nastavlja kako se Čečenija prije 20 godina borila u dva rusko-čečenska rata i “nacija je objavila šta želi“, a to je nezavisnost.

“Oni, dakle, nisu Čečeni, oni su kolaboracionisti. No, nažalost, natjerali su previše Čečena da idu tamo [u Ukrajinu]. Ako odbiju, onda im režim Kadirova ubija ili otima članove porodice.“

Pojavile su se špekulacije kako bi Kadirov, aktuelni čelnik ovog dijela Ruske Federacije, mogao “promijeniti dres“ odnosno promijeniti stranu i početi voditi borbu za slobodnu Ičkeriju. Sagovornik to odmah odbacuje, jer, po njemu, Kadirov predstavlja ruski okupatorski režim u Čečeniji.

“Kadirov niti želi, niti može proglasiti bilo kakvu nezavisnost od Moskve, jer zna da kada čečenski narod bude imao izbora Kadirov je posljednja opcija za biranje. On je došao s ruskom vojnom mašinerijom i s njom će otići.“

Upitali smo ga za paralelu Čečenije i Ukrajine.

‘Ovo su posljednji dani Ruske Federacije’

“Čečenski narod zna i osjeća kako Ukrajina pati, isto kao što je Čečenija patila prije 20 godina. Ako Rusija ne bude poražena, mnoge nacije će ugledati ruske okupatore na svojim granicama.“

Zbog potreba ruske vojne mašinerije, Putin je objavio “djelimičnu mobilizaciju“, koja je, kako navode analitičari i podaci sa terena, posebno pogodila zajednice etničkih, nacionalnih i vjerskih manjina širom Ruske Federacije. Borci za prava tih manjina i njihovi političko-društveni predstavnici navode kako se ovo djelovanje Kremlja može gledati kao korištenje situacije za etničko čišćenje u Ruskoj Federaciji.

“Ukoliko znamo rusku historiju, onda ćemo razumjeti zašto Moskva tako radi. Rusi koriste svaku moguću šansu da unište manje nacije, oni koriste svoje predstavnike u manjim nacijama i pokušavaju uništiti njihove snove o slobodi. Sama čečenska nacija je izgubila više od 300.000 ljudi u dva čečensko-ruska rata, izgubili smo 48.000 djece, no ni to ne zadovoljava Rusiju i nastavlja s ubijanjem.“

No, da li će sva mobilizacija, sva propaganda dati rezultate? Neki sagovornici smatraju kako svjedočimo posljednjim danima Ruske Federacije ovakve kakva je danas. Da li će doći do reorganizacije ili raspada, pokazat će budućnost.

“I ja vjerujem kako su ovo posljednji dani Ruske Federacije, deseci nacija pate u Rusiji, ili, kako je mi zovemo, ‘zatvoru nacija’. Sve ove nacije će dobiti šansu za ostvarenje nezavisnosti, slično kao što su mnogi uradili pri propasti Sovjetskog saveza“, govori Bordžger.

Cilj je slobodna i nezavisna Ičkerija

Smatra da bi Kavkaz mogao izgledati kao što sada izgleda područje baltičkih država, ali i ukazuje na veliki problem.

“Ako se Rusija vrati odakle je došla, kavkaske države će biti kao baltičke zemlje. Jedini problem Kavkaza bit će Rusija, jer se ove nacije moraju izboriti za svoju slobodu.“

Za viziju budućnosti govori ovako: “Vidim Rusiju u njenim početnim granicama prije nego je počela okupirati domicilne nacije koje su sada dio Federacije, ali nikada nisu bile pitane da li žele biti dio takve države, niti su to nikada pristali. Ičkerija će biti moderna, nezavisna i velika država, koja će poštivati ljudska prava i demokratiju.“