Šta za BiH znači kandidatski status?

Bosna i Hercegovina je i službeno dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, što bi, budu li to bh. političari znali iskoristiti, zemlji mogli donijeti brojne benefite, uključujući finansijske, ocijenili su analitičari.

Iako je šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Johann Sattler ranije rekao da kandidatski status “ne donosi posebne fondove“ u odnosu na one koje Bosna i Hercegovina već ima priliku koristiti, Haris Plakalo iz Evropskog pokreta kaže da kandidatski status već sam po sebi šalje pozitivan signal koji bi mogao privući strane investitore.

“Kada je Hrvatska dobila kandidatski status 2004. godine, dobila je pravo aplicirati na nove fondove. Pravila se često mijenjaju, pa se čini kako Bosna i Hercegovina neće dobiti nove fondove, ali očekujem da će obim sredstava iz postojećih EU fondova porasti”, rekao je on za Al Jazeeru.

Od rata do kandidatskog statusa

Šefovi vlada država EU-a u četvrtak su potvrdili preporuku Evropske komisije i Bosni i Hercegovini i zvanično dodijelili kandidatski status.

Premda neke države članice EU-a nisu sklone daljnjem širenju Unije, poput Francuske, zbog ruske invazije na Ukrajinu odlučile su posvetiti više pažnje poboljšanju odnosa sa šest balkanskih zemalja – Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom i Srbijom.

Bosna i Hercegovina je dobila kandidatski status uprkos izostanku ključnih reformi koje službeni Brisel traži od vlasti u Bosni i Hercegovini.

Put Bosne i Hercegovine ka EU, najvećem liberalno-demokratskom tržištu na svijetu, traje od 1997, dvije godine nakon što je zemlja izašla iz rata.

Kako bi joj pomogla, Unija je Bosni i Hercegovini pružila mogućnost korištenja bescarinskog izvoza.

Jedanaset godina kasnije, u julu 2008. godine, potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SPP), a dvije godine kasnije je ukinut vizni režim.

SPP, treća generacija sporazuma o pridruživanju, ponuđen isključivo državama Zapadnog Balkana, od zemlje potpisnice zahtijeva da postepeno prilagođava svoje zakonodavstvo pravnoj stečevini EU-a i uspostavlja zonu slobodne trgovine s EU-om.

Značajna finansijska podrška

U februaru 2016. godine Bosna i Hercegovina je podnijela zahtjev za članstvo u EU, a u maju 2019. godine Evropska komisija definirala je 14 ključnih prioriteta koje zemlja treba ispuniti prije početka pregovora o punopravnom članstvu, no takve reforme su izostale.

Uslovi prije punopravnog članstva u EU za Bosnu i Hercegovinu su ostali isti i nakon što je zemlja sada i zvanično dobila status kandidata, a to znači da će treba prilagoditi zakonodavstvo, ekonomiju i općenito društvo sa zemljama Unije.

Zemlje na putu ka EU imaju pristup evropskim novčanim fondovima, kako bi tranzicija sa domaćeg na EU zakonodavstva prošla što brže.

Premda je EU najveći pojedinačni donator u Bosni i Hercegovini, s više od 3,5 milijardi eura uloženih u poslijeratnu obnovu i različite projekte, Bosna i Hercegovina do sada nije u dovoljnoj mjeri iskoristila evropski novac, zbog loših političkih odnosa u zemlji, a to se vidi i kroz slabe reforme.

Plakalo kaže da je povlaćenje novca iz evropskih fondova vrlo zahtjevan i detaljan posao.

Brisel želi znati gdje se troše novci poreskih obveznika iz EU-a.

Problem za Bosnu i Hercegovinu je još i složeniji zbog političkih nesuglasica.

Dok Brisel želi razgovore o novcu voditi na jednoj adresi u Bosni i Hercegovini, domaće vlasti to pitanje spuštaju na nivo entiteta i kantona.

Koliko BiH može čekati na ulazak u EU?

Članstvo u EU je najbrže dobila Finska, koja je ušla nakon tri godine pregovora; Španija je čekala najduže – 24 godine, a posljednja članica Hrvatska se Uniji priključila devet godina što je nakon postala kandidatkinja.

Kandidatski status za članstvo u EU Turska ima već 22 godine, Sjeverna Makedonija ga je dobila prije 17 godina, a Srbija, Albanija i Crna Gora prije 12 godina.

U čekaonici EU-a zemlja može napredovati, ali i nazadovati.

Crna Gora je u četvrtak dobila kritike zbog tromih reformi u odnosu na zemlje kandidate, dok je Srbija kritizirvana zbog neusaglašavanje stavova prema ruskoj invaziji na Ukrajinu s politikom Unije.