Cijene plina i nafte vratit će se na predratni nivo za dvije godine?

Piše: Charu Sudan Kasturi

Devet mjeseci nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu, Velika Britanija se priprema za dugu recesiju zbog vrtoglavo visokih cijena energije. Francuska, u kojoj je predsjednik Emmanuel Macron upozorio u augustu da je era “obilja“ završena, svjedoči nestašicama goriva i dugim redovima na benzinskim stanicama proteklih sedmica. Njemačka vlada je odlučila platiti račune za energente za sve građane i male i srednje biznise u decembru.

Dok se Evropa i drugi dijelovi Sjeverne hemisfere pripremaju za tešku zimu, mnogi ljudi širom svijeta imaju jedno centralno pitanje na umu: Kada će, i da li će se, cijene plina i goriva vratiti na predratne nivoe? To je pitanje koje je Al Jazeera postavila vodećim ekonomistima i analitičarima za pitanja koja se tiču energije.

Kratak odgovor glasi: Vjerovatno ne u naredne dvije godine, u najmanju ruku.

‘Zapravo, sigurno će cijene opet porasti’

Bez sumnje, ima i dobrih vijesti: cijene plina i goriva niže su nego ranije ove godine. Holandski TTF, evropska referentna cijena plina, iznosio je blizu 148 dolara po megavatsatu 11. decembra, što je oštar pad u odnosu na najveću cijenu od 338 dolara krajem augusta. Cijena nafte tipa Brent, referentna tačka za cijene sirove nafte, osjetno je pala u proteklim danima, sa 128 dolara početkom augusta na 76 dolara 11. decembra.

A loše vijesti? Plin danas i dalje košta dvostruko više nego krajem januara. Stručnjaci ne očekuju da će ova cijena znatno padati.

“Zapravo, sigurno će cijene opet porasti… Faktori koji su izazvali obaranje cijena plina vjerovatno se neće nastaviti u 2023. goodini”, kazao je Tom Marzec-Manser, šef odjela za plinsku analitiku u londonskom ICIS-u.

Oštar pad cijene sirove nafte, uzrokovan time što je G7 nametnuo gornju granicu na cijenu ruske nafte koju prevoze brodovi osigurani u zapadnjačkim osiguravajućim kućama, također vjerovatno neće trajati: očekuje se da će nafta koštati u prosjeku 92 dolara u 2023. godini, prema Američkoj upravi za energetske informacije, što je 30 posto više u odnosu na nivoe iz 2021. godine.

U strahu da bi Rusija mogla potpuno prekinuti isporuku plina Evropi, ovaj kontinent je kupovao i skladištio što je moguće više plina tokom proteklih sedmica. Evropska unija je do novembra napunila blizu 95 posto svojih kapaciteta za pohranjivanje plina, nadmašivši svoj cilj od 85 posto za kraj godine.

Energetska kriza u Evropi još nije završena

Evropa je u isto vrijeme svjedočila neobično toploj jeseni, smanjivši potrebu za grijanjem u stanovima i uredima, smatra Marzec-Manser. Zbog donedavno visokih cijena, ljudi su vjerovatno bili štedljiviji u vezi upotrebe energije, kazao je on. Rezultat: tokom prvih osam mjeseci tekuće godine Evropa je potrošila 10 posto manje plina nego u istom periodu 2021. godine.

Ta kombinacija povećane opskrbe i smanjene potražnje pomogla je da se donekle ukrote cijene plina, kažu stručnjaci. Ali, iako bi mogla pomoći Evropi da izbjegne “ozbiljne nestašice“ ove zime, “kratke, privremene nestašice“ i dalje su veoma moguće krajem zime ako poremete nove isporuke, upozorio je Henning Gloystein, direktor odjela za energiju, klimu i resurse u Eurasia Group, konsultantskoj kompaniji za procjenu političkog rizika sa sjedištem u New Yorku.

Trenutne niže “cijene prirodnog plina ne ukazuju na to da je zimska energetska kriza u ovoj regiji završena… One jednostavno kažu da su evropski rezervoari doslovno puni“, kazao je Gloystein.

Slična je priča i s naftom. Uprkos retorici, Evropa i dalje kupuje sirovu rusku naftu, kazao je Hari Seshasayee, saradnik Wilson Centera i energetski analitičar. Zapravo, trošila je 260 miliona eura dnevno na ruska fosilna goriva, ponajviše nafte, u septembru, prema podacima finskog Centra za istraživanje energije i čistog zraka, iako je to četvrtina od milijarde eura koje je plaćala Rusiji dnevno u aprilu. Indija i Kina su, također, kupovale rekordne količine sirove ruske nafte.

Ovo je osiguralo da je potražnja za naftom iz drugih izvora, kao što su Bliski istok, Afrika, Latinska Amerika i Sjedinjene Američke Države prvenstveno, bila manja nego što bi bila da je sirova ruska nafta bila sasvim nedostupna. “To je osiguralo da cijene ne rastu dodatno“, kazao je Seshasayee.

Pojačan rizik od neplaniranih nestanaka

Sve bi se to uskoro moglo promijeniti.

Sada, kada je nastupila zima, stručnjaci predviđaju rast u potražnji plina u Evropi, što, početkom 2023. godine, također znači da postoji rizik od daljnjih ekstremnih skokova cijena“, kaže Gloystein. Cijene plina su već skočile za više od 40 posto u proteklom mjesecu.

Evropski uvoznici plina radili su brzo kako bi povećali zalihe za zimu. “Ovo je omogućeno dijelom tako što je odgođeno nenužno održavanje“, dodao je on.

Ali to, opet, “znači da je prisutan pojačan rizik od neplaniranih nestanaka“, objasnio je Gloystein. Svaka takva nestašica bi ponovo dovela do porasta cijena.

Na vidiku se već nazire ključna prijetnja. Petog decembra su zemlje članice G7 uvele gornju granicu na cijenu nafte koju Rusija izvozi u pokušaju da se ograniči prihod koji Kremlj ostvaruje od prodaje. Ali, Moskva je upozorila da će prestati izvoziti sirovu naftu državama koje se pridruže planu ograničavanja cijene. “Ako ruska nafta zaista bude povučena sa tržišta za mnoge države, očekujte da će cijene malo porasti… Naprosto ne postoji drugi izvor koji može u potpunosti zamijeniti količine koje Rusija nudi svijetu, rekao je Seshasyee.

Domaće potrebe drugih velikih izvoznika nafte mogle bi također igrati ulogu u visokim cijenama. Većina velikih izvoznika nafte, posebno na Bliskom istoku i u Africi, također su veliki uvoznici drugih esencijalnih potrepština, kao što su žitarice, kaže Seshasayee. S obzirom da su zbog rata porasle i cijene hrane, ove države neće željeti oboriti cijene, kazao je on. “Potreban im je dodatni prihod radi ravnoteže.”

‘Cijene će ovisiti o Kini i Xi Jinpingu’

Pa ipak, cijena evropskog plina ili svjetske nafte u konačnici možda neće biti odlučena u Briselu, Washingtonu ili Moskvi. Takva odluka bi mogla ovisiti o Pekingu i kineskom predsjedniku Xi Jinpingu.

Kina je dugo bila najveći uvoznik nafte na svijetu. U 2021. godini postala je i najveći kupac ukapljenog prirodnog plina (LNG) na planeti, nadmašivši Japan. Ali, politika “nultog Covida”, koju provodi Peking i pod kojom zatvara cijela naselja, pa čak i gradove, ako dođe do pojave zaraženih, usporila je drugu najveću ekonomiju, smanjivši njenu potrebu za energijom.

“To je, ironično, bila velika blagodat za Evropu i svijet… Oslobodilo je zalihe energenata za koje bi se inače i Kina takmičila, rekao je Marzec-Manser.

Sada, nakon rijetkih protesta širom države protiv ograničenja, kineske vlasti su ublažile restrikcije u nekoliko gradova. U nekom trenutku će ekonomija ove države početi raditi punom parom. “Kada potražnja u Kini ponovo poraste, to će stvoriti obnovljenu konkurenciju u obliku cjenovnog nadmetanja između Evrope i Sjeveroistočne Azije“, kazao je Gloystein.

Cijene nafte i plina će znatno porasti.

Okončanje rata između Rusije i Ukrajine bi malo pomoglo. “Smanjilo bi geopolitički rizik povezan s transferima energije i trgovinom i to bi samo po sebi umirilo tržišta do izvjesne mjere“, rekao je Marzec-Manser.

Ali čak ni to neće vratiti cijene na nivoe na koje je svijet navikao, kaže Gloystein. To je zato što se Evropa vjerovatno neće vratiti na uvoz značajnih količina ruskog plina, jer ne želi opet ovisiti o Moskvi.

Kako do alternative ruskih energenata

Čak i ako bi se Brisel htio vratiti na uobičajeno poslovanje s Kremljem, velika šteta nanesena Sjevernom toku 1 i Sjevernom toku 2, dvama najvećim plinskim cjevovodima od Rusije do Evrope, u eksplozijama u septembru, učinila je energetski trgovinski preporod između njih malo vjerovatnim.

Jedini način da cijene nafte i plina padnu na predratne nivoe je ako se pojave novi izvori, ili fosilnih goriva ili obnovljive energije, i ponude alternative količinama energije koju Rusija izvozi, kazali su stručnjaci.

U najboljem slučaju, to se neće dogoditi još najmanje dvije godine. Veliki novi projekti, poput onog u Teksasu, koji finansiraju Qatar Petroleum i ExxonMobil, i još jednog koji predvodi Nacionalna naftna kompanija Abu Dhabija, neće biti završeni do 2024. ili 2025. godine. Njemačka ekspertska organizacija Agora Energiewende izvijestila je ranije ove godine da bi Evropa tek 2027. godine mogla zamijeniti 80 posto svog predratnog uvoza ruskog plina čistom energijom.

“Realno, tek bismo u drugoj polovini desetljeća mogli zaista oboriti cijene… To je gorka istina“, smatra Marzec-Manser.