Šta koči rusko-iransku vojnu saradnju da dostigne vrhunac?

Dok Washington tvrdi da su stručnjaci iz Rusije obučavani u Iranu, te prijeti da će nametnuti nove sankcije Teheranu ako isporuči dronove Rusima; zvanični rusko-iranski krugovi šute.

Odnosi s Iranom su vrlo važno pitanje za rusko vodstvo (Reuters)

Piše: Fahim Sourani

Već dugi niz godina vojno-tehnička saradnja između Rusije i Irana više nije tajna. Međutim, od izbijanja rata između Rusije i Ukrajine, Sjedinjene Američke Države (SAD) počele su izražavati posebnu zabrinutost zbog obima i oblika te saradnje. Pogotovo ako se uzme u obzir da iransko snabdijevanje Moskve dronovima igra značajnu ulogu u ratu.

Dok Washington tvrdi da su stručnjaci iz Rusije obučavani u Iranu, kao dio sporazuma između dvije zemlje o prebacivanju dronova u Rusiju, te prijeti da će nametnuti nove sankcije Teheranu ako isporuči dronove Rusiji; zvanični rusko-iranski krugovi šute. Tu “šutnju” je probila samo izjava iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira-Abdollahiana kako je njegova zemlja isporučila Rusiji niz dronova, ali prije rata u Ukrajini.

Rusko-iranska saradnja prošla je kroz “fazu zahlađenja” 1990-ih, kao posljedica tadašnjeg približavanja Moskve i Washingtona.

Godine uspona i padova

Jedna od manifestacija tog zahlađenja je i sporazum potpisan između dvije zemlje 1991. godine, prema kojem je planirano da Rusija pruži tehničku pomoć Iranu za proizvodnju gotovo 1.000 tenkova T-72S, uz njihovu municiju, u sklopu dogovora vrijednog 2,2 milijarde dolara.

Međutim, dogovor nije realiziran, nakon što je bivši ruski predsjednik Boris Jeljcin obećao svom tadašnjem američkom kolegi Billu Clintonu da će otkazati sporazum s Iranom prije predviđenog roka. Stručnjaci su procijenili da ukupni gubici Rusije, zbog tadašnjeg pada vojno-tehničke saradnje s Iranom, iznose gotovo četiri milijarde dolara.

Međutim, 2000. godine Rusija je službeno obavijestila SAD da se povlači iz memoranduma o prekidu saradnje s Iranom, a predsjednik Vladimir Putin je naredio nastavak provedbe međuvladinih sporazuma s Teheranom, te dao direktive kompaniji “Rosoboronexport” da pregovara s Iranom o mogućnosti novih vojnih isporuka.

Međutim, vojno-tehnička saradnja između Moskve i Teherana također je ograničena predsjedničkim dekretom iz aprila 2015. godine, pod nazivom “Mjere za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1020 od 9. juna 2010”, kojom se zabranjuje isporuka Iranu bilo kakvih borbenih tenkova, oklopnih vozila, artiljerijskih sistema velikog kalibra, borbenih aviona, borbenih helikoptera, ratnih brodova, raketa ili raketnih sistema, osim S-300.

Izuzev pitanja dronova, druga područja vojno-tehničke saradnje između Rusije i Irana ostaju znatno vidljivija. Ruski mediji gotovo svakodnevno vrve člancima, studijama i mišljenjima političkih i vojnih stručnjaka o novom smjeru u kojem ta saradnja ide po pitanju razmjera, područja i granica.

Historija i geografija

To se jasno može uočiti u stavovima velikog broja ruskih posmatrača koji izražavaju uvjerenje da su rusko-iranski odnosi i saradnja dvije zemlje u raznim oblastima, uključujući i vojnu, prvi put dosegli vrhunac međusobnog razumijevanja.

Osim toga, ruski mediji su se pridružili zapadnim kolegama u intenzivnim raspravama o službeno nepotvrđenim informacijama o “dogovoru stoljeća” između dvije zemlje, prema kojem će Teheran prodati Rusiji 1.000 jurišnih bespilotnih letjelica.

Stručnjak za vojna pitanja Viktor Litovkin kaže da su odnosi s Iranom vrlo važno pitanje za rusko vodstvo. To je “susjedna zemlja, s kojom ima višestoljetne odnose, još od vremena stare Perzije”.

“S obzirom na to da ima najvažniji strateški položaj u Zaljevu, te da se nalazi na granicama bivših sovjetskih republika u regiji Kavkaza, na Kaspijskom moru, a i sa samom Rusijom, logično je da saradnja s tom državom poprimi strateške dimenzije”, navodi Litovkin.

Moskva je snabdjela Teheran protuzračnim raketnim sistemima koji su uglavnom bili namijenjeni za zaštitu nuklearne elektrane u Bushehru (Getty Images)

Kada su u pitanju važni pomaci u vojnoj saradnji između dvije države, ruski stručnjak ističe za Al Jazeeru da je Moskva snabdjela Teheran protuzračnim raketnim sistemima S-300, koji su uglavnom bili namijenjeni za zaštitu nuklearne elektrane u Bushehru. Njena izgradnje je potrajala skoro 12 godina, također uz pomoć Rusije, što je doprinijelo, prema njegovom mišljenju, da se Izrael suzdrži da je uništi ili da gađa druge ključne lokacije u Iranu.

Kada je u pitanju dogovor između Rusije i Irana o jurišnim bespilotnim letjelicama, Litovkin ne isključuje mogućnost da su zapadne obavještajne službe plasirale ovu vijest kako bi opravdale isporuku naprednijih sistema protivzračne odbrane i sistema za cyber ratovanje Kijevu.

Nadalje, kaže kako “procurjele” informacije o isporuci velikog broja bespilotnih letjelica iz Irana u Rusiju u potpunosti idu u prilog ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, jer mu to “osigurava zahtjev za oružjem iz cijelog svijeta, uz navode da je u rusku specijalnu operaciju umiješana treća država, poput Irana, Sjeverne Koreje i zemlje u Latinskoj Americi, naprimjer”.

Obećavajući sektor

Istraživač međunarodnih pitanja Dmitry Kim ne isključuje mogućnost da Rusija započne veliku vojnu saradnju s Iranom, ali bez uključivanja nuklearnog oružja i balističkih projektila, zbog brojnih međunarodnih sporazuma koji obavezuju Rusiju, poput Ugovora o neširenju nuklearnog oružja.

Istovremeno, Kim tvrdi da će se ruska vojno-tehnička saradnja s Teheranom povećati u drugim oblastima, uzimajući u obzir rastuće naučne i tehničke sposobnosti Irana u različitim područjima koja su od interesa za Rusiju.

Ovdje je skrenuo pažnju na, kako je to opisao, “sektor koji obećava”, odnosno proizvodnju bespilotnih letjelica. Još uvijek nisu nametnuta ozbiljna ograničenja na njihovu proizvodnju, a Teheran je pokazao izvanredne sposobnosti u razvoju i povećanju njihove efikasnosti.

Odgovarajući na pitanje Al Jazeere, Kim je naglasio da pokušaji prikazivanja Rusije kao države koja se suočava s krizom u osiguravanju opreme i municije za nastavak specijalne vojne operacije u Ukrajini spadaju u kontekst psihološkog i medijskog ratovanja protiv te zemlje.

Kao argument za to navodi da je list The Daily Mirror naveo da je predsjednik Putin izdao “zastrašujuće upozorenje” zapadnim zemljama po pitanju pružanja vojne pomoći saveznicima, što je protumačeno kao spremnost Rusije da pomogne Iranu i Sjevernoj Koreji u nabavci modernog, snažnog i naprednog oružja.

Izvor: Al Jazeera