Šimkevič: Priznanje Holodomora kao genocida je signal svijeta Putinu

Svijet mora priznati stradanje Ukrajinaca u Holodomoru kao genocid i tako poslati signal ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da njegova politika, kao i staljinistička politika iz 1932. i 1933. godine, ne može proći nekažnjeno i da je planeta jedinstvena, kaže Katerina Šimkevič, doktorica nauka i profesorica moderne historije.

Šimkevič za Al Jazeeru govori o uzrocima, trajanju i posljedicama Holodomora, velike gladi koja je usmrtila milione Ukrajinaca 1930-ih godina, te kako se politika Staljina ponovo ogleda u aktuelnim potezima Kremlja.

• Njemačka je posljednja država koja je Holodomor priznala kao genocid. Kako to komentirate i da li možemo očekivati uskoro da i druge države to urade? Ko je do sada priznao Holodomor kao genocid?

– Tokom 2022. godine Holodomor kao genocid priznalo je pet država – Brazil, Češka, Nizozemska, Moldavija, Irska. Prije toga priznanje je došlo od Australije, Vatikana, Gruzije, Ekvadora, Estonije, Kanade, Kolumbije, Latvije, Litve, Meksika, Paragvaja, Perua, Poljske, Portugala, Ukrajine, SAD-a, Mađarske. Rumunija je ove godine priznala Holodomor kao zločin protiv čovječanstva, dok ga je još nekoliko država svijeta – Andora, Argentina, Italija, Španjolska, Slovačka i Čile – priznalo kao čin uništavanja čovječanstva.

Rusija ne želi priznati Holodomor kao genocid, za koji ne postoji zastara odgovornosti. Rusija se od 1991. pozicionira kao nasljednica Sovjetskog saveza, a u slučaju priznavanja Holodomora kao genocida nad ukrajinskim narodom morala bi odgovarati Ukrajincima za taj zločin. Također, Ruska Federacija bi trebala priznati da je Staljin imao za cilj uništiti Ukrajince, koristeći glad kao oružje protiv njih. Rusija izbjegava odgovornost, dakle ne želi priznati takav zločin i snositi odgovornost za njega.

Mislim da će uskoro i druge zemlje priznati Holodomor kao genocid nad ukrajinskim narodom. Mnogi ljudi u svijetu počeli su shvaćati da Rusija čak i sada vrši genocid u Ukrajini na isti način kao 1932/33. i da mora biti odgovorna za to. Ali to je dugi proces. Ukrajinske se diplomate, historičari, istraživači, predstavnici dijaspore svakodnevno obraćaju javnosti različitih zemalja da bi objasniti što je Holodomor, koju su ulogu Staljin i Sovjetski savez igrali u tome, te koja je veza između staljinističkog i sadašnjeg režima Rusije. Najviše to razumijevaju države koje bile pod okupacijom Sovjetskog saveza.

• Kako je došlo do Holodomora, koja su dešavanja dovela do ove strašne tragedije?

– Holodomor 1932/33. je vrhunac sovjetske politike genocida nad Ukrajincima, što je dovelo do višemilijunskih gubitaka među stanovništvom Ukrajine. Ova politika je pokrenuta u Ukrajini 1920-ih godina okupacijom ukrajinskih teritorija od strane boljševika i uspostavom sovjetskog režima. Tijekom 1920-ih komunisti su se borili protiv ukrajinskih stranaka, političara, inteligencije, te su uništili Ukrajinsku autokefalnu crkvu. Nakon toga je vođa SSSR-a počeo borbu protiv ukrajinizacije.

Dakle, genocidna politika sovjetske vlasti 1920-ih i 1930-ih godina bila je usmjerena protiv svih slojeva ukrajinskog društva, kao i protiv svega što je ukrajinsko. I Holodomor je odigrao važnu ulogu u toj politici, naglasak nije bio na jednostavnom zastrašivanju stanovništva. Sovjetska vlada stvorila je uvjete nespojive sa životom za Ukrajince, uništila je sredstva za život ukrajinskog stanovništva i ekonomski sustav koji je omogućio milijunima Ukrajinaca da se bave gospodarskim aktivnostima.

Staljin je počeo Holodomor zbog neuspjeha kolektivizacije, neispunjavanja planova za nabavku žita; nevoljkost seljaka da se učlane u kolhoze i prodaju hljeb državi u bescjenje. Staljin je zabranio slobodnu trgovinu od koje su ukrajinski seljaci živjeli, sve su dali državi i ostali bez hrane. Kao rezultat represije, seljaci su početkom 1930-ih počeli masovno pružati otpor režimu. Staljin je shvatio da među Ukrajincima vlada ideologija individualizma, što je nespojivo s totalitarnom ideologijom SSSR-a.

Represija i teror nisu uspjeli slomiti otpor, pa je Moskva počela provoditi plan uništenja ukrajinskog naroda – potpuno povlačenje kruha, oduzimanje svih prehrambenih proizvoda, imovine i nametanje novčanih kazni. Staljin je shvatio da neće biti moguće pobiti sve Ukrajince, htio je pokazati za što je Komunistička partija sposobna i što čini onima koji joj se suprotstavljaju. Onda Ukrajina pretvorila se u teritorij masovne gladi.

Proizvodnja kruha prestala je u proljeće 1932. kada u selima uopće nije bilo kruha, što je dovelo do gladi u Ukrajini. Ipak, isporuka kruha nije otkazana. Jedini izlaz bio je sabotirati žetvu i skrivati žito. Staljin je pojačao represiju kada su 7. kolovoza 1932. komunisti odobrili rezoluciju ‘O zaštiti imovine državnih poduzeća, kolektivnih gospodarstava i zadruga i o jačanju javnog (socijalističkog) vlasništva’ (‘Zakon o pet klasova’), koji je zabranjivao krađu imovine kolhoza i zadruga. Za to su seljaci mogli biti strijeljani, a ako su prilike bile blage, mogli su biti zatvoreni do 10 godina.

• Kako Vi tumačite – da li je ovo odgovor na ukrajinski nacionalni pokret ili kriza ili nešto treće?

– Staljin se borio protiv Ukrajinaca, njihovog individualizma, svega ukrajinskog. I to vidimo u razaranju svih kategorija ukrajinskog društva, kulture, obrazovanja, crkve… Staljin je pokazao svoj strah od Ukrajine i Ukrajinaca. Njemu je bilo važno Ukrajincima slomiti kičmu i ubiti želju za slobodom, što je mogao samo organiziranjem genocida.

• Holodomor je donio nevjerovatno užasne priče. Čedomorstva, kanibalizam, smrt kako bi članovi porodice preživjeli od mesa umrlog…

– Do takvih posljedica Holodomora došlo je zbog Staljina i njihovih pristalica Partije – Molotova, Kaganoviča, Postiševa. Tokom 1932. Staljin je poslao u Ukrajinu posebnu komisiju za opskrbu kruhom na čelu s Vjačeslavom Molotovom da bi iscijedili maksimalnu količinu žita od ukrajinskog sela, što je ionako izgladnjele seljane dovelo na rub gladi. Bilo je to na samom početku 1933. kada uopće nije bilo šanse doživjeti novu žetvu. Članovi komisije odabrali su suho voće, krumpir, mast, voće, povrće. Tako su mnogi ukrajinski seljaci bili namjerno osuđeni na fizičko uništenje.

Teško je izračunati tačan broj mrtvih, jer je partija zabranila pisanje pravog uzroka smrti ‘glad’. U umrlicama i knjigama umrlih zabilježeno je da su ljudi umirali od tifusa, iscrpljenosti od starosti. Sačuvanost akata također je fragmentarna jer je sredinom 1930-ih upis umrlih za 1932/33. brisan iz Matičnog ureda i razvrstan. Također, proces prebrojavanja komplicira činjenica da umrli često uopće nisu registrirani, pa su ljudi pokapani u masovne grobnice.

Treba uzeti u obzir da su u Ukrajini izumrla cijela sela i obitelji, imate žrtve kanibalizma, nestale i deportirane, a oni koji su umrli tijekom deportacije nisu uzeti u obzir. Trenutno prihvaćene brojke, koje slijede ukrajinski historičari, kreću se od 3,9 do sedam miliona mrtvih.

Da bi sakrivali istinu o Holodomoru u Ukrajini, na granicama republike postavljene su barikadne jedinice vojske i policije, uveden je i posebni režim represije pod nazivom ‘Crne ploče’. Zadruge, sela ili pojedini kotari koji su sabotirali isporuku kruha ili nisu ispunili plan nabave kruha stavljani su na ‘crne ploče’.

Visoka stopa smrtnosti je postala masovna od ožujka 1933. Najveći broj umrlih zabilježen je u lipnju 1933. godine. Prema Nacionalnom muzeju genocida u Holodomoru u Kijevu, 28.000 ljudi umiralo je svaki dan u Ukrajini tokom tog razdoblja. Seljaci su pokušavali odvesti djecu u gradove, ostavljajući ih u blizini bolnica ili u državnim ustanovama, često su ih jednostavno napuštali na ulici. Glad se proširila i na Kuban, u područjima gdje su živjeli Ukrajinci.

• Kako se ova tragedija okončala i kako su priče došle do šire javnosti? Kao da se dugo ignorirao Holodomor u svijetu?

– Od sredine 1933. Moskva je Ukrajincima počela slati žito za sjetvu. Poslana je i hrana, koju su kolhoznici dobivali, i to samo pod uvjetom da mogu raditi u kolhozima i živjeti u posebnim naseljima. Slanje žita i hrane moglo je početi i ranije, jer je bilo dovoljno zaliha u državnim pričuvnim fondovima. Ali Staljin je jasno slijedio svoj plan za uništenje Ukrajinaca, tako da se ranije nije pokušalo osigurati hranu ili žito.

Događaji iz 1920-ih i ranih 1930-ih nisu se odrazili u službenim vladinim dokumentima. Staljin i njegovi saradnici u svojim govorima nisu spominjali glad seljaka. Strani mediji i humanitarne organizacije nisu mogli 100 posto potvrditi činjenice o masovnom gladovanju u Ukrajini.

Neki izvještaji zapadnih novinara koji su govorili o Staljinovom zločinu nad Ukrajincima počeli su izlaziti 1933. godine. To su bili članci britanskih novinara Malcolma Muggeridgea i Garetha Jonesa. Mitropolit Ukrajinske grko-katoličke crkve Andrej Šepticki postao je glas ubijenih Ukrajinaca, a pod njegovim vodstvom osnovan je Ukrajinski odbor javnog spašavanja. Slična institucija nastala je u Austriji. Međunarodno društvo Crvenog križa pokušalo se pridružiti pružanju humanitarne pomoći pogođenim regijama, ali je Staljin odbio pomoć. Članovi Organizacije ukrajinskih nacionalista, autori prvih knjiga o genocidu nad Ukrajincima, govorili su o Holodomoru u Europi.

Nakon Drugog svjetskog rata počinje se temeljitije istraživati, objavljuju se memoari te prikupljaju svjedočanstva. Sjećanje na Holodomor čuvala je ukrajinska dijaspora i znanstvene institucije u SAD-u i Kanadi. Tokom govora predstavnicima ukrajinske dijaspore 1953. u povodu 20. obljetnice Holodomora, američki pravnik Raphael Lemkin, autor izraza ‘genocid’, nazvao je Holodomor klasičnim primjerom sovjetskog genocida.

Strašna istina o Holodomoru 1932/33. bila je otvorena tek krajem 1980-ih godina u SAD-u, nakon toga i u drugim državama. Početkom 2000-ih u Ukrajini i svijetu počele su se objavljivati do tada nepoznate fotografije Holodomora 1932/33. čiji je autor bio austrijski inženjer Alexander Wienerberger, koji je radeći u Harkovu uspio snimiti mnoge fotografske dokaze staljinističkog genocida u Ukrajini.

Svijet gotovo da nije obraćao pozornost na Wienerbergerove fotografije, izvještaje Garetha Jonesa, prve studije o Holodomoru. Europa i SAD trebali su žito iz SSSR-a, svijet je shvatio da se bliži Drugi svjetski rat, te je SSSR bio potreban Saveznicima kao protuteža Hitlerovim planovima invazije. Zbog toga Holodomor nije dobio široki publicitet 1930-ih godina.

Pod međunarodnim pritiskom, Gorbačov je priznao činjenicu masovne gladi 1932/33. U neovisnoj Ukrajini istraživanje Staljinova zločina počelo je 1990-ih, znanstvenici i javnost dokazali su da je riječ o genocidu, pa je krenula kampanja za priznavanje Holodomora kao genocida na međunarodnoj razini.

• Vratimo se u današnjicu. Koliko aktuelna ruska invazija podsjeća na okolnosti Holodomora u Ukrajini?

– Ruska invazija ima dosta zajedničkog sa Holodomorom. Sadašnji predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin radi kao Staljin. Po nalogu Putina, ruska vojska u Ukrajini uništava zalihe hrane, žetvu žitarica i drugih usjeva, te je dugo blokirala izvoz žitarica iz ukrajinskih luka. Ne samo neke europske zemlje, već i Afrika, Azija i Bliski istok ovise o zalihama žitarica. Prekid redovite i pravovremene opskrbe doveo je afričke narode na rub gladi, kako je UN više puta ustvrdio.

Isporuke ukrajinskog suncokreta, povrća i drugih usjeva na europska tržišta su poremećene, što zauzvrat izaziva prehrambenu krizu i stalno povećanje troškova prehrambenih proizvoda. Putinov režim tako otvoreno pokazuje da bi se svijet mogao suočiti s globalnim problemom nestašice žitarica i hrane ako međunarodna zajednica ne bude igrala po pravilima Kremlja.

Kao i u 1932/33. godini, ruska vojska sada ubija civilno stanovništvo, uništava ukrajinsku kulturu, historiju, književnost i jezik. Putin se, kao i Staljin, bori protiv civila, uništava infrastrukturu, ostavljajući ljudima normalne uslove za život.

Aktualni režim u Kremlju pokušava postići rezultate koji su mu potrebni zastrašivanjem i fizičkim uništavanjem ljudi. Stoga je iznimno važno da države svijeta priznaju Holodomor kao genocid, bez straha da će se zamjeriti Moskvi. To će Ukrajini dati priliku da otkrije istinu o umjetno izazvanoj gladi 1932/33. i postavi temelje za privođenje Putina pravdi za genocid koji se trenutno događa na teritoriju Ukrajine, kao i za odgovornost za stvaranje uvjeta za formiranje i razvoj globalne prehrambene krize, čije žrtve mogu postati deseci milijuna ljudi.

Analogije između 1932/33. i 2022. godine su, kako vidimo, u prisilnoj deportaciji djeca iz Ukrajine na teritorij Ruske Federacije, uništavanju kulturne baštine i crkve, stvaranju masovnih grobnica za skrivanje tragova zločina, prisilnoj deportaciji civilnog stanovništva.

• Niko iz regije Balkana nije priznao Holodomor kao genocid. Da li je bilo takvih inicijativa, da li će to uskoro uslijediti?

– U Jugoistočnoj Europi proces priznanja Holodomora kao genocida tek je počeo. Moldavija je nedavno priznala Holodomor kao genocid  nad ukrajinskim narodom, Rumunija je donijela političku deklaraciju kojom je priznala Holodomor kao zločin protiv ukrajinskog naroda i protiv čovječanstva.

U Hrvatskoj početkom 1990-ih godina Ukrajinci su počeli odavati počast žrtvama Holodomora. Ukrajinska zajednica nekoliko puta se obraćala Saboru, Vladi i predsjedniku Hrvatske sa izjavom i deklaracijom o osudi Holodomora. Tokom 2008. Odbor za ratne veterane parlamenta Hrvatske jednoglasno je priznao Holodomor kao genocid nad ukrajinskim narodom i podržao izjavu ukrajinske zajednice kojom se Holodomor osuđuje i priznaje kao genocid nad ukrajinskim narodom. Prošle godine odgovarajuća rezolucija koja bi osudila i priznala Holodomor 1932/33. kao genocid Ukrajinskog naroda predana je Hrvatskom saboru.

Ako Hrvatska prizna Holodomor 1932/33. kao genocid nad ukrajinskim narodom, to će biti primjer za druge države regije. S obzirom na ovo, sve zemlje svijeta moraju priznati Holodomor kao genocid da bi pokazali Putinu da je cijeli svijet ujedinjen protiv Ruske Federacije koja svaki dan ubija civile, ubija djecu, deportira ljude sa okupiranih teritorija, ruši ukrajinsku kulturu i spomenike.

Svijet se mora boriti sa ovim zlom, mora pamtiti kao i svi Ukrajinci o Holodomoru, mora djelovati sada da bi zaustavio rusko zlo protiv Ukrajine, Ukrajinaca i cijelog svijeta.