Direktorica Muzeja Holodomora: Svijet je znao šta Staljin radi

Lesija Hasidžak za Al Jazeeru govori iz kijevske institucije koja čuva sjećanja na veliku glad koja je odnijela milione života, a koju mnogi priznaju kao genocid SSSR-a nad Ukrajincima.

Ukrajinski historičari kažu kako je u Holodomoru umrlo 'nekoliko miliona ljudi, ali ne manje od 3,9 miliona' (Oksana Piliavska/ Muzej Holodomora)

Holodomor, planski i namjenski izazvana glad u Ukrajini, klasični je primjer genocida, kazao je istaknuti advokat Raphael Lemkin, tvorac pojma genocid još 1940-ih godina. Milioni Ukrajinaca umrli su od gladi početkom 1930-ih, nestala su sela, gradići, porodice, generacije. Neki smatraju kako je do 10 miliona osoba umrlo u Holodomoru – Golodomoru, Gladomoru (složenica riječi golod – glad i moriti – umoriti, ubiti).

Sjećanje na dane ove patnje, tragedije, užasa čuva kijevski Muzej Holodomora, a vršiteljica dužnosti direktorice ove ustanove Lesija Hasidžak za Al Jazeeru govori o danima koji su bili prije Holodomora, toku tog zločina, prepoznavanju i priznavanju kao genocid, te aktuelnoj ruskoj invaziji na Ukrajinu koja, prema njoj, također sadrži elemente genocida.

Hasidžak: Dokazi o namjeri činjenja genocida nad Ukrajincima se vide u istupima samog Putina, kao i u ruskoj propagandi (Olha Kovalova)
  • Mnoge mlađe generacije sa Balkana i iz Europe ne znaju mnogo o Holodomoru jer se desio prije 90 godina. Kako biste ih Vi upoznali sa ovom tematikom?

–  Počela bi sa činjenicom da su 1932. i 1933., u vrijeme kada je Lego počeo praviti prve setove igračaka u Danskoj, kada se gradio Rockefeller Centar u New Yorku (SAD) i kada je James Chadwick pronašao neutron u samom centru Europe, Staljin i boljševičke okupacione vlasti u Ukrajini stvorili uvjete nepodnošljive za život za 31 milion ljudi.

U početku su okupirali Ukrajinu, državu koju su tada priznali Bugarska, Velika Britanija i Francuska. Potom su uništili lidere nacije: Ukrajinsku crkvu, ukrajinsku inteligenciju i elitu ukrajinske vojske. U slijedećoj fazi su koristili glad kao oružje suzbijanja otpora i podjarmljivanja bogatih ukrajinskih seljaka koji su bili osnova ekonomije.

Svijet je u to vrijeme znao šta sve je Staljin uradio u Ukrajini i istovremeno nisu učinili ništa da spriječe zločin. Tada se strahovalo od Staljina i pogrešno vjerovalo kako bi on mogao biti protivteža drugom diktatoru, Hitleru koji je upravo došao na vlast u Njemačkoj. Posljedica tog zločina koji je kasnije dobio i odredbu „genocid“ (zahvaljujući Raphaelu Lemkinu) i ime “Holodomor” su milioni ubijenih ljudi.

Imena svih žrtava Holodomora nikad neće biti poznata (Olha Kovalova)

Nadalje, cijela generacija siročadi je odrasla bez znanja ko su njihovi roditelji, kako su se zvali ili odakle potiču. Ukrajina je bila podčinjena i sovjetska vlast je konačno uspostavljena na skoro 60 godina. Privatno vlasništvo je ukinuto, uveden je sistem zajedničkih farmi i, možda najteža stvar, počelo je stvaranje “sovjetske osobe” bez etničke ili nacionalne povezanosti, a koja se bori za ideje komunizma.

Holodomor je, da zaključimo, zločin genocida počinjen u Ukrajini pod okupacijom ruskih boljševika u periodu 1932-33, vođen protiv ukrajinske crkve, inteligencije, elite i cijelog naroda kako bi ga pokorili i spriječili stvaranje jake, suverene države u blizini.

  • Prema Vašim saznanjima, koliko je ljudi preminulo tokom Holodomora i zašto nema jedinstvenog stava o tome pošto jedni naučnici govore kako je broj žrtava veći, a drugi ga umanjuju?

– Problem demografskih gubitaka je neodvojivo povezan sa samim zločinom genocida. Boljševici i komunisti su uradili sve da skriju dokaze zločina. Tokom samog Holodomora, ljudima je bilo zabranjeno da prijavljuju smrtne listove. Oni podaci koji su postojali, uništavani su do 1980-ih. Demografi koji su provodili popise stanovništva su bili pod represijom, a rezultati su skriveni.

Posjetitelj u Muzeju Holodomora (Olha Kovalova)

Stoga, iako imamo popis žrtava kao veliki državni projekat „Nacionalne knjige sjećanja na žrtve Holodomora“, nemoguće je uspostaviti tačan broj ubijenih niti ih imenovati. Prema Demografskom institutu pri Nacionalnoj akademiji nauka Ukrajine, preminulo je 3,9 miliona ljudi. No, ističem kako se oni povezuju samo sa periodom 1932-33 kada je bila prisutna velika stopa smrtnosti i najbrutalnije mjere represije. No, prije toga su zabilježene deportacije na Sibir i represija nad crkvom i inteligencijom. Zato mi govorimo da je riječ o „milionima ljudi, ne manje od 3,9 miliona“.

  • Da li se može reći kako je ova tragedija rezultat želje Staljina i Kremlja da potčini Kijev i suzbije nacionalni identitet Ukrajine?

– Upravo tako, a dodala bih i da spriječe stvaranje i jačanje snažne ukrajinske države. Ona bi predstavljala prijetnju boljševičkom carstvu koje je bilo Rusija i Sovjetski savez pošto bi došlo do centrifugalnih kretanja u njegovom samom „organizmu“.

  • Kako je tekao sam Holodomor?

– Početkom Holodomora može se smatrati početak provođenja plana prikupljanja žitarica odobren jula 1932. godine. Prema njemu, svaka je porodica morala predati državi utvrđene količine prinosa žita, a to je bio najveći dio (nekada i 90 posto) žetve. Potom je uvedena rezolucija poznata kao „Zakon pet klasova žita“ prema kojem se osoba može ubiti na licu mjesta ako bi uzela najmanje pet klasova žita sa zajedničkog polja kako bi nahranila porodicu.

Oktobra 1932. su uvedene „prirodne kazne“ koje su osiguravale sakupljanje 1,5 godišnjih količina mesa i krompira sa farmi koje nisu ispunjavale plan dostave žita. Svjesni manjka žita, vlasti su nametali kazne sve dok nisu oteli ne samo meso i krompir od izgladnjelih seljaka, već i sve prehrambene proizvode. Donesena je posebna odluka kako bi se oduzela sjemena iz sela koja gladuju kako ih ljudi ne bi pojeli i spasili se.

Važnu ulogu u mehanizmu genocidnog djelovanja okupatora odigrala je mreža sistema „Torgsin“. Osudivši Ukrajince na smrt glađu, režim ih je natjerao da „dobrovoljno“ daju porodično naslijeđe, pa i jednostavni nakit i križeve koji su bili često jedina vrijednost u kući seljaka.

Detalj postavke muzeja u Kijevu (Oksana Piliavska)

Također, bila je raširena i praksa takozvane „crne table“. U selima kojima je ovaj režim, kao kazna, nametnut, vladala je potpuna zamjena trgovine. Dodatno, dostava dobara u tamošnje prodavnice je bila obustavljena. Nadalje, bila je i fizička blokada tih sela koju je provodila vojska. Gladni ljudi nisu puštani iz tih mjesta, stalno su pretresani i sve što se moglo pojesti je oduzimano.

Uz namjerno stvaranje situacije gdje su ukrajinski seljaci masovno umirali od gladi, sovjetske vlasti su poduzeli mjere na sprečavanju Ukrajinaca da putuju u dijelove SSSR-a gdje se Holodomor nije desio. Postavljene su policijske barikade na granice Ukrajinske SSR, kao i na željezničkim stanicama (uvedena je i zabrana prodaje karata za željeznicu seljacima). Dodatno, mobilne operativne grupe su patrolirale područjem i tragale za bjeguncima iz Ukrajine. Stvarani su kampovi za pritvorene seljake gdje su bile stotine hiljada ljudi koji su pokušalo pobjeći od gladi.

Cijelo gradsko stanovništvo SSSR-a dobilo je dozvolu boravka i nastupio je režim pasoša. Na samom vrhuncu Holodomora, 28. aprila 1933. godine, usvojena je rezolucija Vijeća narodnih komesara SSSR-a kojim se zabranjuje izdavanje pasoša seljacima. Zajedno sa svim prethodnim odlukama o zabrani ulaska i izlaska sa područja Holodomora, ovo je u potpunosti zatvorilo mogućnosti da Ukrajinci napuste umiruća sela.

Negiranje Holodomora, blokiranje širenja informacija o njemu i posebna kampanja dezinformiranja svjetske zajednice s namjerom uvjeravanja međunarodne zajednice da nema masovnog pomora od gladi u Ukrajini, ključni su dokazi o namjernom djelovanju sovjetskih vlasti i stvaranja gladi ljudskim faktorom.

  • Koliko ima istine o horor pričama o kanibalizmu i ubijanju vlastite djece (kako bi ih pojeli)?

– To nisu horor priče, to su činjenice koje su se desile tokom Holodomora. No, morate biti svjesni dvije stvari. Prvo, kanibalizmu su se okretali ljudi koji su imali mentalne poremećaje. Do takvih poremećaja dolazi zbog dugog gladovanja i ovo pitanje je istraženo na naučnom nivou.

Detalj spomenika Holodomoru (Oksana Piliavska)

Drugo, nije bilo puno tih slučajeva u odnosu na ukupan broj ljudi koji su gladovali. Ako govorimo o svjedočenju očevidaca ili sjećanju žrtava, vidimo da stanovnici nekoliko desetaka sela govore o istom slučaju. To pokazuje kako je on imao šokantan utjecaj na ljude koji su ga osuđivali, čak i bolesni ljudi.

  • Kako je okončan Holodomor?

– On nije prestao ili nestao jednog određenog dana. Samo datiranje genocida na 1932. i 1933. godinu je povezano sa vremenom provođenja najtežih represivnih mehanizama i najveće smrtnosti. Tek početkom 1934. godine je Kremlj otkazao sistem oduzimanje žita, uspostavio fiksne stope isporuke žita i prepolovio izvoz žitarica izvan granica SSSR-a. Tako je do olakšanja došlo tek sa žetvom žita 1934. godine.

Sposobnost da „kontrolira glad“, koju je pokazao staljinistički totalitarni režim, je potvrda vještačke i organizirane prirode holodomorskog genocida, potvrda namjernog korištenja gladi da se uništi određeni dio ukrajinske nacije.

  • Ko je sve do sada priznao Holodomor kao genocid i koji su argumenti za one koji tvrde da nije riječ o genocidu već o zločinu protiv čovječnosti?

– Zločin protiv čovječnosti i genocid su dva različita koncepta. Oni su postali dijelom međunarodnog prava sredino 1940-ih nakon Drugog svjetskog rata. Glavna razlika između zločina protiv čovječnosti i genocida je: zločin protiv čovječnosti je ubijanje velikih brojeva ljudi. Sistematsko masovno ubijanje velikog broja ljudi smatra se zločinom protiv čovječnosti. Genocid nije ubijanje pojedinaca, već uništavanje grupa, odnosno velikog broja ljudi koji čine određenu zajednicu.

Muzej Holodomora trebao bi biti proširen (Oksana Piliavska)

Kada govorimo o priznavanju Holodomora kao genocida, treba znati dvije stvari. Imate političko priznanje kada parlamenti i druga zakonodavna tijela 20-ak država svijeta danas priznaju Holodomor kao genocid. Ovo priznanje je čin podrške Ukrajini i osuda boljševičkog imperijalnog režima. A imate i pravno priznanje. Prvo je to uradio jako poznati advokat, autor termina genocid, autor Konvencije prevencije zločina genocida i njegovog kažnjavanja Raphael Lemkin koji je djelovanje boljševika u Ukrajini nazvao klasičnim primjerom genocida.

  • Trenutna ruska invazija na Ukrajinu… Da li vidite znakove želje Moskve za novi Holodomor, ali ne samo u Ukrajini, već u cijeloj Europi i širom svijeta?

– Sada ne možemo govoriti o novom Holodomoru. Rusija ucjenjuje svijet glađu, ali neće uspjeti. No, sigurno je da Rusija čini novi genocid u Ukrajini. Dokazi o namjeri činjenja genocida nad Ukrajincima se vide u političkim istupima samog Vladimira Putina, kao i u brojnim izdanjima iz ruske propagande.

Putin je javno negirao postojanje ukrajinskog naroda kazavši kako su „Rusi i Ukrajinci jedna nacija“ sa „istim historijskim i duhovnim prostorom“. U najdirektnijoj formi, on je izrazio svoj stav velikim tekstom „O historijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“ iz 12. jula 2021. godine.

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu februara 2022. godine, ruska propaganda je objavila tekstove koji direktno i javno potiču vršenje genocida. U tekstu Timofejeva Sergejceva „Šta Rusija treba uraditi sa Ukrajinom“, objavljenom 3. aprila 2022. na portalu državne agencije RIA Novosti, vidi se direktni poziv na likvidaciju Ukrajinaca kao posebne nacije. Autor je objasnio kako „denacifikacija“ znači „de-ukrajinizacija“.

Nema sumnje da propaganda Kremlja marljivo priprema rusko društvo za saučesništvo u zločinima neviđenog obima već dugo vremena. Oduzimanjem svih alternativnih izvora informiranja, zastrašivanjem „trikovima Zapada“ i jačanjem šovinizma o velikoj sili, Kremlj želi mobilizirati ruske građane da vrše njegove zločinačke naredbe. Suprotno svakoj logici, ruske vlasti uvjeravaju Ruse da je Ukrajina velika prijetnja svjetskoj sigurnosti. Putin je stvorio potpuno drugačiju stvarnost u Rusiji gdje vladaju drugačiji zakoni, pravila, običaji i navike. Zahvaljujući tome, cijela Ruska Federacija je postala instrument današnjeg Putinovog genocida.

Postoje i snimljena svjedočenja (Oksana Piliavska)

Javni istupi Putina i propagandista koji pozivaju na uništenje ukrajinske države i ubijanje Ukrajinaca kao posebne nacije nisu samo dokaz namjere vršenja genocida, već se direktno mogu povezati sa članom 3. Konvencije o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida, koja definira djelovanje kažnjavanja u skladu sa ovom Konvencijom, tačnije „direktnim i javnim poticanjem na vršenje genocida“.

  • Možete li nam reći nešto više o samom Muzeju?

– Muzej Holodomora je otvoren 2009. godine. To je postalo moguće tek kada je Viktor Juščenko postao predsjednikom Ukrajine. On je bio političar koji je davao mnogo pažnje politici nacionalnog sjećanja, a posebno vanjskopolitičkog isticanja teme sjećanja na Holodomor i priznanja kao genocida.

Prvo, otvoren je prvi dio i tu svakodnevno radimo. To je Dvorana sjećanja od 450 kvadratnih metara, sa postavkom napravljenom da izazove emocije i predstavi temu Holodomora. U toku je izgradnja drugog dijela od 3.500 kvadratnih metara i tu će biti glavna postavka koja će govoriti o preduvjetima, uzrocima, mehanizmima i posljedicama zločina genocida. Otvaranje drugog dijela je planirano prije 90. godišnjice Holodomora u novembru 2023. godine, ali je Rusija ovog februara krenula u drugu fazu rata koji traje još od 2014. godine i morali smo promijeniti planove.

Nekadašnji predsjednik Ukrajine Juščenko je zaslužan za nastanak muzeja (Reuters)

No, uprkos svemu, radimo mnogo stvari. Svake godine diplomatske misije Ukrajine otvaraju naše projekte informiranja širom svijeta. Ove godine su naše postavke bile u sjedištu UN-a u SAD-u i u njemačkom Bundestagu. Uposlenici muzeja su razvili mnoge edukativne programe za školarce i mlade osobe u kojima uče razlikovati činjenice od laži, braniti svoja prava i sprječavati opresiju drugih ljudi.

Sa početkom ruske invazije, muzej je bio zatvoren da bi nastavili raditi u augustu i želim istači kako sada imamo daleko više posjeta i ekskurzija. Rat i zločini Rusa u Ukrajini ohrabrili su ljude da se zainteresiraju za našu historiju, da povlače paralele i govore o ponavljanju zločina jer zločinac – Rusija – nije kažnjen. Također, mi u muzeju svjedočimo o nepotčinjavanju Ukrajinaca. Kao što smo mnogo puta preživjeli i ponovo se rodili, ponovo bili nezavisni i izgradili suverenu državu, i ovog puta ćemo pobijediti i biti još jači.

Izvor: Al Jazeera