Izložba o gladi: Od ukrajinskog ‘Gladomora’ do sarajevske ratne pite ‘od ničega’

Kompleksnu i višeslojnu temu gladi kroz veliku izložbu i sadržajan prateći program ovih su dana u zagrebačkom Etnografskom muzeju postavile Tanja Kocković Zaborski, viša kustosica tog Muzeja, i Melanija Belaj, viša znanstvena suradnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku koje se ovom temom, svaka iz svog rakursa, bave već nekoliko godina.

“Iz mnoštva građe koje smo prikupile izložbu smo podijelile u veće cjeline“, izjavila je Melanija Belaj.

Predstavljeni su, dodaje Belaj, načini na koji su se ljudi kroz povijest borili, a i danas bore protiv gladi, glad kao političko sredstvo manipulacije masa, a treća cjelina posvećena je tijelu i poremećajima u prehrani koji su jedan od prisutnih problema današnjice.

“Glad se kroz povijest manifestirala na razne načine, no ponajprije tako da joj se čovjek uvijek dovinuo, spretnim i ustrajnim vrtlarenjem, čuvanjem i konzerviranjem hrane, spremajući zalihe i zimnice, koristeći neuobičajene namirnice: od alternativnih krušarica: brašna žira crnike, kore breze ili kruške tepke do kamene juhe“, dodaje Belaj.

Iako je juha od kamena ustvari neka univerzalna, objašnjava Belaj, priča o škrtom domaćinu i jalovom gostoljublju pa je nekako prerasla u mit, na dijelu jadranske obale doista je evidentirano da se kuhala juha od kamena, taj kamen morao je biti iz dubine mora, ako je moguće sa što više živih organizama (trava, račića, puževa) i on bi se uz dodatak povrća kuhao u krepku juhu.

Danas je to gastronomska delicija i ekskluziv, a nekada je juha od kamena siromašnima bila obrok.

Tanja Kocković Zaborski ističe kako su se ljudi koristili različitim namirnica kroz povijesti u razdobljima gladi.

“Tijekom svjetske povijesti na jelovnike zato dolaze primjerice životinje poput mačaka, miševa, štakora, konjskog mesa, lisica, ježeva, meso morske zvijezde, meso ptica… Brašno od kestena te brašno od žira crnike često se koristilo na Jadranu i zaleđu. Od njega su se izrađivale beskvasne lepinje, kruh, a moglo je poslužiti i kao zamjena za kavu. Ostali alternativni izvori prehrane su biljke rogoz, mirta, planika, kruška tepka“, objasnila je Kocković Zaborski.

Glad kao političko sredstvo

Premda se autorice nisu bavile nisu planirane u ovoj izložbi baviti ukrajinskim Gladomorom kada je Staljinov režim izazvao namjernu glad od koje u godinu dana – od 1932. do 1933. u Ukrajini od gladi umrlo četiri milijuna ljudi, ruska agresija na Ukrajinu je počela tijekom njihovog istraživanja, pa su i taj događaj uvrstile u izložbu.

“Nismo se imale namjeru baviti aktualnim političkim stanjem, ali agresija na Ukrajinu je počela tijekom naših istraživanja, pa je bilo neminovno i taj dio rasvijetliti, osobito jer smo se bavile gladi za vrijeme agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu“, dodaje Belaj.

Obradile se i temu gladi tijekom opsade Dubrovnika i Sarajeva u kojima su se ljudi na različite načine snalazili kako bi se prehranili.

“Kombinirali su zalihe s paketima humanitarne pomoći. U to vrijeme je bio veliki problem opskrbe vodom. Manifestacije gladi su nestašica namirnica i njihova skupoća. Pronašle smo recept za ‘pitu od ničega’ i za ‘sarajevski ratni kolač'“, dodaje.

Prvi oblik štrajka glađu u povijest se bilježi još u pretkršćanskoj Irskoj, objašnjava Belaj, a povrijeđeni čovjek gladovao je na pragu osobe koja ga je ugrozila.

“Tim činom ustvari se ruglu i javnoj sramoti izvrgnula osoba koja je bila krivac. Kroz povijest se posebno ističu štrajkovi glađu sufražetkinja u borbi protiv diskriminacije žena na početku 20. stoljeća. Kao kaznu mnoge su iskusile prisilno hranjenje u zatvorima. Zatim tu je i Mahatma Gandhi koji je bio predvodnik indijskoga nenasilnog otpora prema britanskoj vlasti, a kao dio otpora prisutan je bio i post“, kaže Belaj.

U koncentracijskim logorima ljude se najviše ubijalo izgladnjivanjem

O štrajku glađu navodi se i kako on ne utječe izravno na ciljanu metu, nego je štrajkač taj koji trpi. Protivnike pobjeđujete ne ubijajući ih, već pobjeđujete odlučnošću da ubijete sebe.

Bavile su se i glađu u logorima Jasenovac, Bakru i El Shattu pa su prikazale i eksponate koji opisuju mučnu svakodnevicu zatočenika.

“Dominantan način mučenja ljudi u logorima, posebice u Jasenovcu bilo je upravo izgladnjivanjem, i to izgladnjivanjem do smrti“, kaže Belaj.

Pomoću predmeta koje su posudile iz nekoliko muzeja – kao što su dopisna karta, žlica, logoraška kuharica iz Jasenovca, posudice iz izbjegličkog logora El Shatt i spomenar iz logora u Bakru – htjele su dati jedan, kako navodi Kocković Zaborski, suptilan uvid u užase koje su zatočenici proživljavali, koncentrirajući se u ovom slučaju na glad.

“Posjetitelji mogu pročitati koliko se u 25 riječi može napisati malo, a reći puno na dopisnoj karti kojom su zatočenici tražili svoje obitelji da im pošalju hranu i odjeću. Ili čitajući zapise zatočenica koje su zapisivale recepte za jela koja su pripremala za svoje obitelji prije zatočeništva, prisjećajući se i nadajući se boljim danima. Danima bez gladi. Prema reakciji naših posjetitelja, u tome smo uspjele“, kaže Kocković Zaborski.

Svijet u kojem živimo je, dodaje Belaj, s jedne strane svijet obilja u kojem se kojem se proizvede toliko hrane da je trećina godišnje završi kao otpad.

„A s druge strane, postoji problem pothranjenosti 14 milijuna djece u dobi do pet godina, svaki deveti čovjek stanovnik zemlje svake večeri liježe gladan, 90 milijuna ljudi je od 2020. godine je gladno jer im uslijed oružanih sukoba diljem svijeta hrana iz nekog razloga nije dostupna ili je ne mogu proizvoditi“, dodaje Belaj.

Poremećaji prehrane i poželjno ‘tijelo’

U suvremenim društvima vlada pandemija poremećaja prehrane, pa se u jednom dijelu bave temom – gladi i tijela – odnosno reprezentacijom tijela kroz povijest umjetnosti, poželjnim izgledom tijela i njegovom recepcijom u društvu.

“Više nas se dojmila činjenica s kojom smo se susrele tijekom istraživanja, a to je upravo snažan porast poremećaja prehrane u današnjem društvu, posebice adolescenata“, kaže Belaj.

Kocković Zaborski pak napominje kako su tijekom istraživanja i u razgovorima sa stručnjacima koji se bave ovom temom, shvatila da se jako puno u javnosti govori o pretilosti, a nedovoljno o anoreksiji i bulimiji.

“Stoga smo se odlučile povezati s osobama koji se bave tim temama, pa je tako nastala suradnja s Dnevnom bolnicom za poremećaje hranjenja H(RANA) Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Osmislili smo niz programa koje smo objedinili pod nazivom Mala škola prevencije poremećaja hranjenja i krećemo u javnozdravstvenu kampanju „RemekTijelo“. Putem javnih tribina, predavanja i ponajviše radionica za adolescente želimo raditi na prvenstveno na prevenciji poremećaja hranjenja. Sve će se te aktivnosti održavati u Etnografskom muzeju, a vodit će ih stručnjaci iz Dnevne bolnice do kraja izložbe – početkom svibnja 2023. godine“, kaže Kocković Zaborski.

Poraz današnjeg društva je što postoje toliki ljudi koji gladuju da bi izgledali ljepše i toliki koji su zaista gladni korice kruha.

“Proturječnost, sraz dinamike svijeta u kojem danas živimo, u kojem je putem medija dostupno gotovo sve, pa i sadržaji koji utječu na percepciju i razmišljanje, stvaranje iskrivljene slike svijeta i stvaranje iskrivljene slike vlastite osobnosti. Izložbom upravo želimo osvijestiti i taj problem ponajviše kod mladih, probuditi interes za drugog, empatiju koja nam preostaje kao jedan od valjanih načina na koji se moramo nositi sa zbiljom i svakodnevicom“, kaže Belaj.

I  danas se, na simbolički način, pokušavamo napominje Belaj, premostiti praiskonski strah od gladi – kroz rituale i običaje božićnog i uskrsnog razdoblja, a koji nisu nužno vezani uz kršćanstvo, već porijeklo pronalaze u radnjama i ponašanjima ljudi kada se kalendarska godina percipirala putem prirode, agrarnog kalendara – doba rađanja, ubiranja plodova prirode i ono doba kada priroda miruje.