Godina intenzivnog testiranja: Može li Sjeverna Koreja raketama gađati SAD?

Nakon mnogobrojnih drugih proba, vjeruje se da se Pjongjang priprema za prvu nuklearnu probu u posljednjih pet godina.

Dok Sjeverna Koreja ima desetke nuklearnih bombi, nije jasno ima li sposobnost njime gađati neprijateljske mete u Južnoj Koreji, Japanu i SAD-u (Reuters)

Od interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) do hipersoničnog oružja koje potencijalno može izbjeći odbranu i raketa ispaljenih sa željeznice, iz podmornica ili cestovnih mobilnih lansera, Sjeverna Koreja je ove godine izvela rekordan broj testiranja projektila.

Vjeruje se da se Pjongjang priprema za prvo testiranje nuklearnog oružja u posljednjih pet godina.

Za sjevernokorejskog vođu Kim Jong-una ovo oružje – kojem je težio prkoseći strogim svjetskim sankcijama – ključno je za odbranu njegove vladavine od bilo kakvih potencijalnih napada zemalja koje smatra “neprijateljskim silama”, a to su u suštini SAD i Južna Koreja.

Neki analitičari vjeruju da bi Kimov krajnji cilj mogao biti invazija na Južnu Koreju, kao što je njegov djed Kim Il-sung neuspješno pokušao učiniti 1950. godine, te odvratiti Washington od dolaska u pomoć Seulu u slučaju rata.

Iako se 38-godišnji Kim na početku vladavine činio spremnim za razoružanje, u septembru je zatvorio vrata za tu opciju, proglasivši nuklearni status Sjeverne Koreje „nepovratnim“ i odobrivši novi zakon kojim se daje pravo za preventivnu upotrebu atomskog oružja.

Koliko bombi ima Sjeverna Koreja?

Pod vladavinom Kima, koji je vlast preuzeo 2011. godine, Sjeverna Koreja je izvela četiri nuklearne probe, sve na lokaciji Punggye-ri, planinskoj oblasti u sjevernoj provinciji Hamgyong.

U prvom, u oktobru 2006. godine, izmjereno je manje od jedne kilotone, a snaga posljednje, u septembru 2017. godine, procijenjena je na 250 kilotona.

To je najmanje 16 puta jače od bombi (15 i 20 kilotona) kojima je SAD 1945. godine uništio japanske gradove Hiroshimu i Nagasaki.

Hans Kristensen i Matt Korda iz magazina Bulletin of the Atomic Scientists procjenjuju da Pjongjang trenutno može posjedovati dovoljno fisibilnog materijala – materijala jezgre atomskih bombi – za izradu 45 do 55 komada nuklearnog oružja te da je Sjeverna Koreja do sada sastavila 20 do 30 bojevih glava.

Drugi vjeruju da brojke mogu biti i više.

Ankit Panda, viši saradnik Carnegiejeve organizacije za međunarodni mir, rekao je za Al Jazeeru u nedavnom intervjuu da Sjeverna Koreja vjerovatno ima 40 do 70 proizvedenih nuklearnih bojevih glava.

Pod vladavinom Kima, koji je vlast preuzeo 2011. godine, Sjeverna Koreja je izvela četiri nuklearne probe (Reuters)

“Neke od tih bojevih glava su termonuklearno oružje veće snage, a većina bojevih glava je fisijsko oružje s relativno manjom snagom”, kazao je.

Eksperti sada kažu da je sedmi sjevernokorejski atomski test neizbježan, a satelitske slike ponovo pokazuju iskopavanje tunela i izgradnju pomoćnih zgrada u Punggye-riju.

Vann Van Diepen, stručnjak za oružje za masovno uništenje i njegovo neširenje u Stimson centru, rekao je za Al Jazeeru da bi očekivani test mogao uključivati detonaciju “velike” nuklearne bojeve glave s većom snagom od posljednje bombe.

Ili bi to moglo uključivati manju i lakšu “minijaturiziranu” bojevu glavu koja se može postaviti na projektile kratkog dometa za “taktičku” ili borbenu upotrebu.

Posjedovanje ove sposobnosti također bi moglo omogućiti Sjevernoj Koreji da montira nekoliko takvih bojevih glava na jedan ICBM, omogućujući da jedan projektil pogodi nekoliko ciljeva u isto vrijeme.

Projektil dometa 12.974 kilometra

Upozorio je da, čak i ako se test obavi, “nećemo moći saznati šta je testirano, zbog ograničenih informacija“.

Dok Sjeverna Koreja ima desetke nuklearnih bombi, nije jasno ima li sposobnost njime gađati neprijateljske mete u Južnoj Koreji, Japanu i SAD-u.

Eksperti tvrde da ta mogućnost zavisi od nekoliko faktora.

Prvo, Pjongjang treba razviti projektile koji mogu preletjeti te distance; drugo, treba prilagoditi nuklearno oružje za projektile kratkog, srednjeg ili dugog dometa.

Eksperti smatraju da je Pjongjang postigao prvi uslov i da ima oružje kojim može napasti susjede te da je 2017. godine demonstrirao kapacitet da lansira projektil koji može doći i do obale SAD-a.

Radi se o projektilu Hwasong-15, uspješno testiranoj raketi koja ima domet od 12.874 kilometra.

U martu ove godine Sjeverna Koreja objavila je da je testirala i projektil još većeg dometa, Hyasong-17.

No, pitanje je da li Sjeverna Koreja može prilagoditi svoje nuklearne bombe da bi mogle stati u nos projektila.

Grupa eksperata Ujedinjenih naroda prošle godine je objavila da je neimenovana članica UN-a izvijestila da Sjeverna Koreja ima sposobnost montirati nuklearne bojeve glave na projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa.

Ako je to tačno, Pjongjang posjeduje nuklearne projektile kojima može gađati susjedne zemlje.

No, i dalje je nepoznato može li napasti i SAD.

Treći faktor vezan je za tehnologiju ICBM-a.

Kada se ovi projektili lansiraju, idu u svemir, a potom se vraćaju u Zemljinu atmosferu prije nego što se brzo obruše na zadate mete.

Eksperti kaže da se tek treba saznati može li Sjeverna Koreja proizvesti štit sposoban da zaštiti nuklearni projektil tokom turbulentnog povratka u atmosferu.

John Tierney, izvršni direktor Centra za kontrolu naoružanja, kazao je da neki stručnjaci ne vjeruju da je “Sjeverna Koreja još ovladala ikakvom sposobnošću minijaturiziranja i uspješnog postavljanja oružja” na ICBM, a također sumnjaju da je usavršio “sposobnost projektila da uspješno izdrži brzine i temperature pri ponovnom ulasku”.

Napomenuo je da je najnoviji test ICBM-a Sjeverne Koreje ocijenjen kao neuspješan, ali je rekao da postoji zabrinutost jer Pjongjang “nastavlja testirati i poboljšavati se prilično brzim tempom”.

‘Uzajamno nuklearno odvraćanje’

Drugi tvrde da to što Pjongjang još nije testirao projektil koji ide u svemir i vraća se u atmosferu ne znači da ga nema.

Druge sposobnosti koje je Sjeverna Koreja nastojala unaprijediti ove godine uključuju manevriranje projektila ili sposobnost izbjegavanja odbrane, kao i lansiranja sa različitih platformi, uključujući željezničke vagone i novu eksperimentalnu podmornicu.

Sve to može otežati neprijatelju otkrivanje i uništenje te vrste oružja.

Sjeverna Koreja također je testirala rakete na čvrsto gorivo, tehnologiju koja rakete čini lakšim za transport i bržim za lansiranje od onih na tečno gorivo.

Uprkos tom navedenom napretku, eksperti primjećuju da SAD, koji ima baze i vojsku u Južnoj Koreji i Japanu, ima superiornost u nuklearnom i konvencionalnom oružju u odnosu na Sjevernu Koreju.

Fitzpatrick je rekao da Washington ima mogućnost napasti Sjevernu Koreju projektilima lansiranim sa podmornica u Pacifiku i iz bombardera B-52, dok može koristiti i projektile sa otoka Guam i ICBM rakete sa zapadne obale Kalifornije.

Očekuje da će doći do neke vrste “uzajamnog odvraćanja” u sjeveroistočnoj Aziji, u kojem će “Sjeverna Koreja odvratiti SAD od pokretanja preventivnog rata, a SAD odvratiti Sjevernu Koreju od upotrebe nuklearnog oružja”.

Izvor: Al Jazeera