Pad i uspon Benjamina Netanyahua
Benjamin Netanyahu se uspio vratiti na vlast koristeći krajnju desnicu, odnosno onu stranu izraelske politike koja je bila isključena.
Piše: Orly Halpern
Protivnici Benjamina Netanyahua jasno su izrazili svoja osjećanja na društvenim mrežama sada kada se premijer s najdužim premijerskim stažom vraća na vrhovnu poziciju u državi nakon što je osvojio apsolutnu većinu na nedavno održanim općim izborima.
„Ova država je izgubljen slučaj“, pisali su na Twitteru toliko puta da je to bila glavna tema na toj društvenoj mreži u Izraelu.
Izbori su uobičajena pojava tokom proteklih godina, ali svaki su završili istim rezultatom: nesposobnošću da se kreiraju stabilne vlade i njihovim eventualnim padom.
Ta nesposobnost uglavnom potiče od toga što su Netanyahuovi prirodni partneri desničari odbili podržati ga nakon što je optužen za zloupotrebu povjerenja, primanje mita i prevaru. No, ovog puta je drugačije.
Nakon prebrojanih glasova, Netanyahuov desničarski blok ima apsolutnu većinu sa 64 od 120 zastupničkih mjesta u izraelskom parlamentu, Knessetu.
Štaviše, ljevičarska cionistička stranka Meretz, oformljena od stranke nastale 1948. godine, izbačena je iz Knesseta jer nije dobila ni minimum od 3,25 posto glasova potrebnih za ulazak.
Uspon krajnje desnice
Netanyahuove protivnike nije toliko šokiralo to što je on premijer – već je proveo ukupno 15 godina na toj poziciji – koliko ih je šokirao nevjerovatni uspjeh jednog od Netanyahuovih glavnih koalicionih partnera, stranačke liste „Vjerski cionisti“ koju čine jevrejski supremacisti, antiarapi i homofobi.
Ova lista se sastoji od tri stranke: Jevrejske moći, koju predvodi Itamar Ben Gvir; Nacionalne unije predvođene Bezalelom Smotrichem; anti-LGBTQ stranke Noam. Popela se sa šest mjesta u posljednjem sazivu Knesseta na 14 u ovom i gurnula Netanyahua daleko preko cilja – što je zapanjujuće postignuće za radikalno desno krilo.
„Kada je Netanyahu prvi put pobijedio na izborima [1996. godine, nakon što je Yitzhak Rabin ubijen], mnogi izraelski liberali su to vidjeli kao drugo ubistvo [tadašnjeg premijera Yitzhaka] Rabina“, kazao je politolog Uriel Abulof sa Univerziteta u Tel Avivu. Rabin je sklopio mirovni sporazum sa Palestincima i zbog toga je ubijen.
„Sada, s Ben Gvirom, da nismo postali previše otupljeni, moglo bismo to doživjeti kao treće. Netanyahu je ovo postigao kroz izbornu magiju sijanja straha. Netanyahu je majstor ove mračne umjetnosti; Ben Gvir je dobar učenik“, dodao je Abuloff.
Ben Gvira su dugo smatrali radikalnim desničarskim rubnim elementom, s kojim čak ni drugi desničari nisu željeli biti povezani. Ali 2021, Netanyahu je isposlovao njegov ulazak u Knesset uparivši ga sa Smotrichem da bi njih dvojica mogli preći minimalni broj glasova i osiguravši da nijedan desničarski glas ne bude izgubljen u Netanyahuovom pokušaju da formira narednu vladu. Netanyahu je izgubio te izbore, ali Ben Gvir je ušao.
Noam Sheizaf, novinar i politički komentator, kazao je da je, kada su u pitanju ovi izbori, zabrinjavajuće masovno glasanje za Ben Gvira među mladima i onima koji glasaju prvi put.
„To su ljudi koji su odrasli pod Netanyahuovom vlašću i upili su dosta njegovog paranoičnog i toksičnog diskursa o Arapima i ljevičarima“, kazao je Sheizaf, primijetivši da do rasta Ben Gvirove popularnosti došlo nakon nasilja u miješanim jevrejsko-palestinskim gradovima u maju 2021.
„Ben Gvir djeluje unutar diskursa jevrejske nadmoći i kontrole nad palestinskom manjinom koja se razvija u Izraelu godinama, i koja je postala veoma snažna nakon ‘operacije Čuvar zidova’ [iz maja 2021] i uključenog nasilja u [miješanim jevrejsko-palestinskim] gradovima“.
Još jedan razlog Netanyahuovog uspjeha na ovim izborima jeste podjela ljevice. Laburistička stranka i stranka Meretz nisu se mogle složiti da se kandiduju kao koalicija, niti su se mogle dogovoriti stranke koje predstavljaju Palestince u Izraelu, koje su se kandidovale na četiri zasebne liste.
Kao rezultat, Meretz i arapska stranka Balad nisu prošle. Štaviše, centristički premijer na odlasku Yair Lapid iz Yesh Atida u kampanji je pozivao ljevičare da glasaju za njega i odvlačio glasove manjim strankama.
Nisu Palestinci krivi
Jevrejski izraelski analitičari često krive palestinske državljane Izraela kada desničarski političari pobijede na izborima.
Istina, palestinski odziv bio je nizak, a jevrejski visok, palestinske stranke nisu se ujedinile, kao što su prethodnih godina, i stranka Balad nije prošla.
Međutim, općeniti sentiment među jevrejskim političarima, i čitava izraelska historija s izuzetkom posljednje vlade, jeste da se izbjegava bilo kakva ovisnost o palestinskim strankama za formiranje koalicije.
S izuzetkom stranke Likud, Netanyahuov blok se sastoji od religioznih Jevreja: prethodno spomenuta stranka Vjerski cionizam i dvije ultraortodoksne stranke, Shas i Ujedinjena Tora judaizam.
Lideri Vjerskog cionizma su kazali da planiraju donijeti zakone koji bi otkazali Netanyahuovo suđenje koje je u toku. Ali spašavanje Netanyahua od zatvora sada je postalo sekundarno pitanje u odnosu na to da Izrael postaje ultradesničarska antipalestinska autoritarna država.
„Ako Netanyahu osvoji apsolutnu većinu na kraju, kao što sada vidimo, pred nama su veoma izazovne godine, i mnogo se plašim militarizacije stava prema arapskim građanima“, kazao je Sheizaf. „Sada treba ulagati u jevrejsko-palestinsko političko partnerstvo i zaštitu prava manjina.“