Dejan Kovač: Tržište ne postoji, uništeno je političkim intervencijama

U posljednje vrijeme ruska agresija na Ukrajinu je imala dominantan utjecaj na međunarodnu ekonomiju, ali ekonomsku “Pandorinu kutiju” počeli smo otvarati i prije pandemijske krize 2020. kada smo dugi niz godina upumpavali novac u svjetsku ekonomiju, ukazuje dr. Dejan Kovač, ekonomist u Odjeljenju za strukturne promjene i produktivnost pri Institutu za ekonomska istraživanja Halle (IWH) u Njemačkoj.

Prema njegovim riječima, 2020. godine smo imali dodatni ogromni skok da bi pokrenuli ekonomiju nakon pandemijske krize, tako da je inflacija već bila u pripremi.

“Kada imate ovakvu količinu novca u optjecaju, a nemate rast realnog dijela ekonomije – dobara i usluga, novac postaje ‘jeftin’, a dobra i usluga skuplji. To je uz, sjetimo se ‘negativnih’ cijena nafte, problema u opskrbnim lancima i rast transportnih troškova, već u 2020. i 2021. godini postavilo temelj da će biti natprosječna inflacija, dok je agresija na Ukrajinu uvela novu komponentu kroz poremećaje na energetskom tržištu. Nakon toga počeo je ekonomski rat sa sankcijama i danas se nalazimo u situaciji gdje ekonomsko stanje u svijetu ovisi manje o uobičajenim tržišnim silama ponude i potražnje, a puno više o političkim odlukama, što stvara veliku dozu neizvjesnosti u budućnosti”, govori Kovač.

Dodaje kako je ekonomska kriza uvjetovana sukcesivnim političkim odlukama, uključujući i rat, nestandardnim tržišnim šokovima, pa se i ekonomisti na vodećim pozicijama monetarnih i fiskalnih aktera ne snalaze baš najbolje.

“Govorim od četvrtog mjeseca da su centralne banke kasnile s dizanjima kamatnih stopa i inflacija se mogla početi ‘hladiti’ puno ranije. No, postoje ekonomski opravdani razlozi za to. Naravno da su Europska središnja banka (ECB) i Američka središnja banka (FED) kontemplirale s prenaglim dizanjem kamatnih stopa iz dva glavna razloga. Prvi je taj da dizanje kamatnih stopa utječe samo na ‘tehničku’ recesiju male magnitude, koja bi vratila cijene na normalnu razinu, a ekonomija se oporavi nakon dva kvartala. To se otprilike i događa u Sjedinjenim Američkim Državama. Nedavno su izašli podaci da je realni bruto domaći proizvod (BDP) porastao po godišnjoj stopi od 2,6 posto u trećem kvartalu 2022. godine. S obzirom na to da je potrošački sentiment i dalje na visokim razinama unatoč visokoj inflaciji, ovo je pozitivan znak”, ističe.

Drugi problem, i zašto je ECB kasnio, dodaje, jeste taj što se veliki broj država u EU bori s ogromnim državnim dugovima. Najveće omjere državnog duga i BDP-a na kraju drugog tromjesečja 2022. godine, navodi, bilježe Grčka (182,1 posto), Italija (150,2 posto), Portugal (123,4 posto), Španjolska (116,1 posto), Francuska (113,1 posto) i Belgija (108,3 posto).

“Sada je problem s tim kašnjenjem da efekt dizanja kamatnih stopa nema utjecaja na smanjenje inflacije”, ukazuje Kovač.

Tokom 2023. se očekuje snižavanje cijena

Tvrdi da su ekonomske sankcije EU-a prema Rusiji itekako efikasne te da Rusija ima manju ekonomiju nego Italija jer prije agresije u 2021. godini Italija je imala BDP oko 2.100 milijardi američkih dolara (USD), dok je Rusija imala oko 1.700 milijardi američkih dolara (USD).

“Osim nafte i plina, Rusija nema puno proizvoda o kojima ovise države s kojima je u ekonomskom ratu. Svijet je danas globalniji nego ikada, tako da se zamjenska ponuda i potražnja mogu kompenzirati, naravno za prirodne monopole i/ili oligopole poput nafte i plina malo sporije, ali Europska unija ima plan da se u narednih dvije do tri godine gotovo ukloni ovisnost o Rusiji”, kaže Kovač.

Prema njegovim riječima, “u prvoj fazi Rusija će imati utjecaj na smanjenje ponude i cijene, samim time smanjenje ekonomske aktivnosti u industrijama koji ovise o inputima, čime će izazvati smanjenje BDP-a u vrlo ovisnim državama”.

“Ova zima će pokazati koji su to iznosi od države do države s obzirom na ovisnost. Većina država u Europskoj uniji ima pakete za kućanstva i privatni sektor da mogu podnijeti teret porasta cijena i financirat će to kroz dodatno zaduživanje države. Druga faza, koja će početi već na proljeće, kada se kućanstva više ne budu trebala grijati u toj mjeri, predstavlja sami utjecaj Rusije na svjetske cijene kroz kontrolu ponude”, najavljuje Kovač.

Nastavlja da bi treća faza, mogla biti vidljiva već na zimu 2023. godine i ovisit će o uspješnosti planova EU-a, a to je faza kada Rusija nema više utjecaja ni na ponudu ni na cijene na tržištu.

“Europska unija će uz sve ovo imati isto problem s porastom nezadovoljstva građana, koji može utjecati na rast populizma, više desnog nego lijevog, jer desni populisti će zasigurno koristiti retoriku kontra Europske unije i branjenje nacionalnih okvira, dok će lijevi populisti koristiti retoriku pada standarda građana zbog ne funkcioniranja tržišta. I to je točno, tržište ne funkcionira zbog trenutne geopolitičke situacije, ali to nije promašaj tržišta, već naš civilizacijski promašaj jer u 21. stoljeću ne možemo očuvati mir. Rusija s druge strane, ne može sve deficite kompenzirati u razmjeni s Kinom i manje razvijenim državama i to će se vrlo brzo pokazati kao ključno”, objašnjava Kovač.

Napominje da EU već ima godišnju inflaciju od 10,9 posto u septembru 2022. godine, pri čemu samo devet članica nema dvoznamenkastu inflaciju.

“No, kroz 2023. godinu se očekuje postupno smanjenje cijena kroz primarni utjecaj smanjenja udjela cijena energije u samoj inflaciji i sekundarni utjecaj – opće smanjenje potrošnje tj. potražnje. Ekonomski rast će usporiti, ali na razini Europe iako nizak i dalje će biti pozitivan. Nezaposlenost će biti drugačija od države do države i ovisno hoće li se, poput situacije s pandemijom, države odlučiti na pakete pomoći za održavanje razine zaposlenosti. Tako da će se trojstvo stagflacije – visokih cijena, visoke nezaposlenosti i smanjenje ekonomske aktivnosti – dogoditi jedino ako ne bude gore navedenih ekonomskih politika da ih se spriječi, što je za sada niska vjerojatnost, unatoč trenutnoj nepovoljnoj situaciji”, mišljenja je ovaj ekonomski stručnjak.

Država će morati rasteretiti dohodak

Kazuje kako nas je kašnjenje u dizanju kamata dovelo u situaciju da će jedino smanjenje ekonomske aktivnosti, a samim time i potražnje za dobrima i uslugama, smanjiti cijene i to vrijedi samo za dobra široke potrošnje.

“Na taj dio će utjecati ‘tehničke’ recesije s malim padom BDP-a u 2023. godini. Druga komponenta su cijene energije na koje se i dalje, dok se ne nađe alternativa u naredne dvije-tri godine za ponudu plina i vezanih energenata iz Rusije, ne može značajno utjecati i imat će svoju cikličku komponentu rasta pogotovo  u razdoblju jesen/zima. Posljednjih 30 godina Europa je živjela na jeftinijem ruskom plinu i čak supstitucija s ukapljenim prirodnim plinom (LNG-om) neće dovesti cijene na svoju staru jer razlike u cijeni s LNG-om postoje. Bit će marža tj. dodatna premija troška trgovanja kroz nove nabavne kanale”.

Osvrćući se na eventualni veliki val bankrota u pojedinim zemljama, poručuje da “to nije nemoguće, ali je malo vjerojatna kaskada”.

“Cijela globalna ekonomija se zadužila u 2020. godine s obzirom na pandemijski pad. Vidjeli smo da veliki broj država ima preko 100 posto zaduženosti BDP-a, ali neke to imaju već duži niz godina. Pokretanje ove teme bi dovelo do kaskadnih efekata što je malo vjerojatno da će vjerovnici to pokrenuti, jer na kraju dana i vjerovnici imaju vjerovnike”, obrazlaže Kovač.

Nadalje opisuje kako je inflacija poput povećanja poreza na dohodak.

“Nominalna plaća vam ostaje ista, ali realno možete kupiti manje. S obzirom na to da veliki broj građana ima problema s povećanim troškovima, smanjenje poreznog rasterećenja na dohodak je nužno. Onda će građani sami odlučiti kako će trošiti novac na koja dobra. Dobra koja su precijenjena će imati smanjenje potražnje i brže konvergirati natrag na niže cijene. Državne intervencije na cijene su ostavština bivšeg sustava i u globalnoj tržišnoj ekonomiji mogu samo proizvesti nedostatke na policama”, ukazuje ekonomski stručnjak.

Ocjenjujući, na kraju, stanje u zemljama regije, konstatira da nije fenomenalno s obzirom na niske stope ekonomskog rasta i činjenicu da je u posljednjih 30 godina odselilo oko 4,5 miliona osoba sa Zapadnog Balkana.

“Pitanje koji dio inflacije je trenutno ekonomski opravdan, a koji ide u ekstraprofite određenih industrija. Dosta industrija koristi situaciju. Cijene se sigurno neće smanjiti do proljeća, tako da trebaju racionalizirati potrošnju. Država će morati rasteretiti dohodak ili kreirati dodatne pakete pomoći za socijalno ugrožene skupine. Nisam za državne intervencije, ali nalazimo se u situaciji bez presedana, tržište ne postoji i uništeno je političkim intervencijama. Svi okrivljuju tržište, što je krivo, a ne političare. Tržište je samo refleksija naših akcija. Doveli smo do toga da trenutno 50 posto građana po državama ima financijskih teškoća s kupovanjem osnovnih namirnica. Građanima se mora pomoći, jer je civilizacijski minimum u 21. stoljeću – ne biti gladan”, zaključuje Kovač.