Moskva i poslušnici vrše prikriveni genocid nad Marijcima

Aktivista Vasilij Nikolajev, koji je kao i mnogi njegovi istomišljenici utočište od progona ruskih vlasti našao u Estoniji, za AJB govori o odnosu Kremlja prema manjinskom marijskom narodu.

Pripadnici marijske manjine meta su ciljane rusifikacije, a ranije su bili raseljavani i progonjeni (EPA)

Ruska Federacija, kao najveća država svijeta sa površinom od 17,1 milion kvadratnih kilometara (skoro 12 posto svjetskog kopna), organizirana je kroz 83 federalna subjekta (46 oblasti, devet pokrajina, 21 autonomne republike, četiri autonomna okruga, dva federalna grada i jednu autonomnu oblast).

Živi je mozaik različitih naroda i religija, posljednji popis kaže kako pored Rusa (blizu 80 posto stanovništva) živi još 185 naroda. Jedan od ovih naroda su i Marijci, narod ugrofinskog porijekla koji živi u oblastima pored rijeke Ural. Danas ih ima približno 600.000 i većina ih živi u autonomnoj republici Mari El

Marijci su u sastav Rusije ušli polovinom 16. vijeka kada je Ivan Grozni osvojio Kazanjski kanat. Tada su udareni temelji moćne imperije koja je tada dobila i prve neslovenske i nehrišćanske stanovnike. Tokom skoro pet vijekova zajedničke istorije odnosi Marijaca i Rusa su bili ispunjeni raznim iskušenjima. Većina Marijaca je primila pravoslavnu vjeru, ali su zadržana i mnoga paganska vjerovanja.

Sa ratom u Ukrajini odnosi Republike Mari El i Moskve zapali su u nova iskušenja jer se Marijci žale, kao i druge manjine u Rusiji, da su njihove žrtve u ratu, kao i stopa mobilizacije, obrnuto proporcionalni učešću u broju stanovnika. Sve ovo nameće pitanje kako će se nakon svega razvijati odnosi sa Moskvom i da li će se oni morati redefinisati.

Informacije o mobilizaciji, žrtvama, te odnosu Kremlja prema Marijcima, za Al Jazeeru donosi aktivista Vasilij Nikolajev koji je, kao mnogi njegovi istomišljenici, utočište od progona ruskih vlasti našao u Estoniji.

Ovaj 55-godišnjak je rođen u marijskom selu Vaskino (Ehermučaš na marijskom jeziku), a diplomirao ne na Univerzitetu Tartu u Estoniji. Aktivan je učesnik nacionalnih pokreta marijaca još od 1980-ih, a sa početkom 2000-ih vodi portale koje koriste opozicionari i na kojima se navode podaci o kršenju prava marijskog naroda.

  • Možete li nam reći nešto više o trenutnom stanju u Republici El Mari, naročito u svjetlu povećane mobilizacije koju provode ruske snage zbog invazije na Ukrajinu?

– Da, pažljivo pratim dešavanja u Republici Mari El. U maju nam je Kremlj poslao mladog, energičnog privremenog lidera Jurija Zajceva koji je nedavno ‘izabran’ na čelo republike, ako se to u Rusiji može nazvati izborima uopće. On je Rus, rođen i odrastao izvan Mari El i ima više vojno obrazovanje.

Čak i prije mobilizacije je cijeli državni aparatus, kao i mediji, aktivno zagovarao rat u Ukrajini, govorio o herojstvu i prilikama za dobrovoljce. Primijetio sam kako je mnogo ljudi iz republike poslato u rat, u prvom redu iz sela i gradića, a tamo su Marijci većina.

Nakon objave mobilizacije, Zajcev je postao jako aktivan u ovom procesu i objavio kako je nadmašio plan mobilizacije. Naši izvore govore kako je 1.800 osoba mobilizirano, od kojih su 70 do 80 posto Marijci iako ih je 42 posto stanovništva republike. Mari El ima 677.000 stanovnika i ako uporedimo taj broj i broj mobiliziranih, onda vidimo kako Mari El šalje u rat dvostruko više ljudi od susjednog Tatarstana ili regije Kirov.

Nikolajev (lijevo): Čelnik republike je Putinov štićenik, a dva Marijca, zamjenici lidera, su primljeni u Vladu samo zbog ukrasa (Ustupljeno Al Jazeeri)

Prema podacima lokalnog portala iz Mari El, do sredine novembra je potvrđeno kako su 82 čovjeka iz ove republike poginula u Ukrajini, a zapravo je daleko više. Ogromna većina ubijenih su Marijci, dokaz tomu su podaci iz dijelova republike: do 1. novembra je doneseno 14 tijela poginulih iz okruga Morkinski (13 su Marijci), a 12 u okrug Volžski – sve Marijci!

Kada sve to sagledamo, slobodno možemo reći kako vlasti Ruske Federacije i Mari El vode prikrivenu politiku genocida nad Marijcima.

  • Republika Mari El prolazi kroz dug period rusifikacije, neki kažu kako postaje ‘Bjelorusija na Volgi’. Kako to komentirate?

– Upravu ste, zemlje Marijaca je ruska država u potpunosti kolonizirala nakon pada Kazanja 1552. godine. Zanimljivo je kako su Marijci većinom bili na strani Kazanjskog kanata i jako borbeno branili Kazanj. Trideset godina kasnije su vodili novi rat protiv Rusa za obnovu Kazanjskog kanata i to su takozvani Čeremijski ratovi

Prisilno pokrštavanje dovelo je do masovne migracije na istok u 17. i 18. stoljeću. Tako je, čak kao posebna etnička grupa, došlo do formiranja zajednice Istočni Marijci. Najveći dio njih (100.000) živi u Baškortostanu, a ima ih u Tatarstanu, Udmurtiji, te dijelovima planine Ural u regiji Sverdlovsk i teritoriji Perm.

No, uprkos pokrštavanju, mnogi Marijci njeguju svoju tradicionalnu pagansku religiju jako dugo, a to je naročito slučaj kod Istočnih Marijaca. Marijci su inače, sve do Boljševičkog ustanka 1917. živjeli izdvojeno od ostalih naroda, većinom u selima, i vodili tradicionalni način života.

Sovjetske vlasti su jako promijenile marijski život. Osnove seljačkog života su uništene, naročito srednji dio te klase koji su komunisti nazivali „Kulacima“.

Bilo je i pozitivnih momenata, došlo je do eliminacije nepismenosti što je dovelo do jačanja marijskog jezika, kulture i literature. No, staljinističke represije 1930-ih nanijele su veliki udarac marijskoj naciji. Skoro cijela vrhuška naroda, napredna marijska inteligencija, bila je uništena. Dok su prve škole pod sovjetskom vladavinom bile na marijskom, nakon 1960-ih su marijske škole bile na ruskom jeziku. Ipak, sve do 1989. je rastao broj Marijaca, da bi potom počeli brojevi opadati.

  • Općenito, Ruska Federacija je bogata raznim nacionalnim i etničkim grupama. Da li je previše reći da Kremlj i ruske vlasti koriste trenutne okolnosti da ‘očiste’ Rusiju od manjina?

– Mnogi nezavisni mediji, blogeri, nacionalni aktivisti su primijetili kako je među mobiliziranima disproporcionalan broj predstavnika neruskih domorodačkih naroda Rusije. U prvom redu, to se vidi na Burjatima, narodima Dagestana, Kalmicima, Marijcima…

Naravno, treba ukazati kako su ove regije inače među najsiromašnijima i one gdje je represija najviše prisutna. No, općenito i kada se sve sagleda, postoji osjećaj da Kremlj namjerno šalje ne-Ruse u rat.

  • Posljednih godina su se jezik i kultura Marijaca našli na udaru, mnogi mediji su zatvoreni, aktivisti napadani i brojni su se odlučili napustiti Rusiju. Republici Mari El je čak i ukinut status autonomne republike. Da li su trenutno bolji ili gori dani za Marijce u odnosu na spomenute?

– Najteže godine za Marijce bile su godine vladavine Leonida Markelova od 2001. do 2011. godine. Posebno tmurno je bilo prvih godina njegove uprave kada su lideri marijskog naroda pretučeni, progonjeni, a neki su natjerani da napuste republiku.

Evropski parlament je 2005. usvojio rezoluciju „O kršenju ljudskih prava u Republici Mari El“. Tada je Kremlj malo zauzdao svog vazala Markelova i on nije imao toliko sloboda u odnosu sa domorodačkim narodom. Ali, situacija je ostala teška.

Ja živim u Estoniji od 1991. godine, u Mari El sam živio u periodu 2000-2001 i sada imam estonsko državljanstvo koje sam tražio zbog lične sigurnosti.

Formalno, autonomija nikad nije ukinuta ali je u zbilji ona davno nestala. Nakon Markelova stvari u kulturi se mijenjaju na bolje, naš poznati režiser Vasilij Pektev se vratio u republiku. Obilježena je 100. godišnjica Republike, izdvojena su veća sredstva za nacionalne institucije…

Što se tiče medija, stvari su sve gore. U toku je optimizacija pa su dnevni list Mari El pretvorili u sedmični. Ne postoji TV kanal koji je na marijskom jeziku. Nakon Putinove objave kako je učenje jezika domorodačkih neruskih nacija „dobrovoljno“ 2015. godine, pogoršana je situacija kako za marijski, tako i za jezike drugih naroda.

Samo jedna trećina marijske djece, čak i u Mari El, uče marijski kao maternji jezik, a to je jedan do tri časa sedmično. Većina studenata ga samo formalno uči, kao državni jezik, dakle kao stranci. Marijska djeca uče svoj jezik zajedno sa djecom drugih nacionalnosti ili ga ne uče nikako.

  • Trenutno ste u Estoniji, da li sa te distance možete reći da li je svijet svjestan šta se dešava u Republici Mari El, u njenoj okolini i cijeloj Rusiji kada je riječ o manjinama?

– U samoj Estoniji se jako skreće pažnja na ugrofinske narode, među kojima su i marijci. Postoji nevladina organizacija „Fenno-Ugria Asutus“ koja dijeli informacije o ovim narodima. Na mom portalu MariUver stalno pišemo o Marijcima, ugrofinskim narodima, kao i o državnim problemima Ruske Federacije.

  • Može li Republika Mari El, demokratskim i građanskim sredstvima, izboriti bolji status u Ruskoj Federaciji?

– To je sada, pod Putinom, malo vjerovatno. Mi nemamo jake nacionalne organizacije, lidere ili političare u Mari El. Čelnik republike je Putinov štićenik. Dva Marijca, zamjenici lidera, su primljeni u Vladu samo zbog ukrasa i izgleda. A svi njegovi drugi zamjenici i ministri su većinom drugih nacionalnosti, mnogi od njih nisu ni rođeni u Mari El.

  • Kako vidite sutra, kako vidite budućnost Ruske Federacije i Republike Mari El? Neki analitičari i političari smatraju kako su ovo posljednjih dani Ruske Federacije kakvu trenutno poznajemo…

– Ni ja ne odbacujem ideju da bi se Ruska Federacija mogla raspasti, u prvom redu zbog rata u Ukrajini. No, bojim se kako Putina neće zamijeniti demokrata već autokrat ili neki vojnik.

Nažalost, marijski narod je jako podijeljen, nemamo hrabre, opozicijske nacionalne lidere kao što ih imaju Erzjani. Ako susjedne republike Tatarstan i Baškortostan, na primjer, odluče napraviti konfederaciju Idel Ural, možda će Mari El biti dio toga.

Izvor: Al Jazeera