Mentalno zdravlje: Otvara li apoteka vrata u ljepši svijet

Neuređeno društvo, korupcija, kriminal, ekonomska situacija, nezaposlenost, kontinuirano trusna politička situacija, strah od novog rata, pandemija…. Nema šta se na stanovnike Bosne i Hercegovine proteklih godina sve nije sručilo.

I dok u javnosti i dalje postoji neprobojni začarani krug sa naglaskom na nacionalističkoj retorici i temama poput rata i smrti, građani su sa svojim mukama po mnogim pitanjima prepušteni sami sebi, u strepnji za budućnost, egzistenciju, zdravlje, djecu i šta sve ne.

Zato ne treba čuditi što je sve više onih koji bijeg od takve realnosti pronalaze u apotekama, carstvu raznovrsnih „šarenih“ pilula, palete živopisnih boja za uljepšavanje slike svog okruženja, ili pak tableta za liječenje psihičkih tegoba koje su iz akutnih već prerasle u hronične.

A koliko je još onih koji bi to zaista trebali činiti, ali se ustručavaju posjetiti psihijatra ili potražiti stručnu pomoć, već se u nastojanju da pomognu sami sebi oslanjaju na „dr. Googlea“, niko ne može znati. Stručnjaci su složni da ih je mnogo, pogotovo onih koji do posljednjeg trenutka odgađaju odlazak ljekaru.

Šta se dešava sa mentalnim stanjem naroda, niti laiku nije teško procijeniti, ukoliko se vratimo na sami početak teksta, no podatak da je u 2021. godini (zvaničnih podataka za 2022. godinu još nema), u Bosni i Hercegovini uvezeno i proizvedeno antidepresiva i anksiolitika u vrijednosti od više od 22 miliona konvertibilnih maraka (više od 11 miliona eura), onda je jasno da se radi o problemu koji zahtijeva više nego ozbiljan pristup.

Brojke više nego u najgorim danima pandemije

Kako stoji na web stranici Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, u 2021. godini je uvezeno i proizvedeno antidepresiva u vrijednosti od 9.394.642,48 (više od 4,81 miliona eura), hipnotika i sedativa u vrijednosti od 1.839.248,48 (oko 942.000 eura), te anksiolitika vrijednih 11.385.261,65 konvertibilnih maraka (više od 5,8 miliona eura).

Antidepresivi se koriste za liječenje umjerene i teške depresije, organskog depresivnog poremećaja i hronične umjerene depresije. Osnovna primjena anksiolitika vezana je za terapiju stanja anksioznosti u okviru različitih psihijatrijskih poremećaja, dok hipnotici i sedativi ispoljavaju sedativno i hipnotičko dejstvo, a pojedini preparati, u manjoj mjeri, pokazuju i anksiolitičke efekte, pojašnjavaju iz Agencije.

Statistika govori da je u poređenju sa 2017. godinom, kada je Bosna i Hercegovina implementirala Pravilnik kojim se reguliraju maksimalne veleprodajne cijene lijekova, ta brojka za 14 posto viša.

A u većini slučajeva, brojke su veće od onih iz 2020. godine, kada je, potaknuta pandemijom, uvedenim mjerama i socio-ekonomskim posljedicama, upotreba lijekova buknula. Dakle, stanje je statistički još gore nego u najgorim periodima pandemije.

Na sve veći stres kod građana izazvan socio-ekonomskim prilikama, kao i na veće korištenje tableta za smirenje i antidepresiva, upozorio je dr. Dragan Babić, predsjednik Udruženja psihijatara u Bosni i Hercegovini, koji kaže kako su pandemija, rat u Ukrajini te ekonomska kriza vrlo stresni događaji koji su nepovoljno utjecali na duševno zdravlje gotovo svih ljudi.

Naglašava kako su zbog COVID-a 19 mnogi ljudi došli u razne poteškoće, i duševne i finansijske, te da je pandemija izazvala značajan porast duševnih problema u smislu anksioznosti, depresije, opterećenosti negativnim mislima, bezvoljnosti, odnosno da je primjetan veći broj psihičkih problema kod ljudi.

Usporedo s tim, rat u Ukrajini, od kojeg se strahuje da bi mogao dobiti šire razmjere, mnoge je ljude doveo u razne psihičke probleme.

„Ljudi često o tome pričaju, pokazuju određenu dozu straha, depresije i slično“, kaže Babić, ustvrdivši kako sve više ljudi uzima lijekove za smirenje, depresiju, spavanje i neke druge simptome.

‘Životna mašina koja iscrpljuje’

Kako tvrde stručnjaci, psihički problemi mogu biti povremeni, prolazni, blagi, umjereni ili teški, no i da onome ko ima takve psihičke probleme koji mu smanjuju kvalitet života ili narušavaju sposobnosti rada – trebaju neki lijekovi.

Ukoliko se radi o kratkoročnom stresu, on se može pobijediti i bez lijekova, kao i onim na prirodnoj bazi koji se mogu kupiti bez recepta.

Izet Pajević, direktor Klinike za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla i autor više od 170 stručnih i naučnih radova na temu psihijatrije, tvrdi da su uzroci duševnih poremećaja svuda oko nas i da ljudi nisu imuni na njih.

„Način života nam je stresan i prezahtjevan, a osim toga, tu su i opšta atmosfera na globalnom nivou i mnogo negativnih informacija koje svakodnevno konzumiramo. Sve to čovjek unosi u sebe i treba procesuirati, ali pitanje je koliko to uspijemo uraditi“, kaže Pajević, koji je prvi u Bosni i Hercegovini „otvorio“ online ordinaciju za psihijatrijsku pomoć, gdje nudi i telefonske terapije onima koji ne žele lično doći ljekaru.

„Uzrok svakog psihičkog stanja je višedimenzionalan i uključuje socijalne, emocionalne, fizičke, somatske, tjelesne i druge faktore… Ono što primjećujem je nedostatak vremena da čovjek, kako se voli reći, sam sa sobom posloži neke stvari i redefinira odnose sa okolinom i u porodici, i u profesionalnom okruženju. Životna mašina u kojoj se sve dešava iscrpljuje svaku osobu i njene unutrašnje kapacitete prilagođavanja. Zato dolazi do tjeskobe, depresije i produbljivanja takvog stanja ako se ne tretira na vrijeme“, govori.

Službeni podaci su jedno, no nužno je postaviti i pitanje koliko se, zaista, prodaju lijekovi ove vrste na hemijskoj bazi, poput „lexiliuma“, „apaurina“, „xanaxa“ i sličnih, koji kratkoročno ublažavaju tegobe i teške misli i pacijentu stvaraju privid boljeg stanja.

Po lijekove sa raznim izgovorima

U razgovoru sa uposlenicom apoteke, koja je zamolila da ostane anonimna, saznali smo da mnogo ljudi dolazi tražiti anksiolitike i antidepresive bez recepta, većinom onih koji izbjegavaju odlazak specijalisti.

„Ima ih za raznim izgovorima ili pak jako starim nalazima koje ne smijemo uzeti u razmatranje. Najčešće traže ‘lexilium’ i ‘apaurin’. No, u tim situacijama ne smijemo prodavati lijekove“, rekla je kategorično.

Uprkos tome što apoteke, u principu, poštuju pravila, psihijatar iz Istočnog Sarajeva Slobodan Nogo uvjeren je da je njihova zloupotreba u Bosni i Hercegovini jako raširena, naročito lijekova za ublažavanje simptoma, ali ne i uzroka psihičkih tegoba.

„Samo je psihijatar kompetentan da procijeni trebaju li nekome lijekovi ili ne. Kod nas ima mnogo zloupotrebe, najviše anksiolitika, do kojih ljudi dolaze na razne načine“, kaže Nogo, te upozorava na rizike takve prakse:

„To je, dakle, zloupotreba. Prevelika upotreba anksiolitika bez ljekarskog odobrenja vodi ka ovisnosti, pošto organizam njihovom upotrebom vremenom traži sve više zbog jačanja tolerancije na lijek. To vodi ka tome da anksiolitik više ne umiruje, već može dovesti do pogoršanja i agresije.“

Pajević se slaže s tim da mnogo pacijenata pokušava riješiti psihičke probleme bez ljekarske pomoći. Odgovor na učestala pitanja „šta će reći ljudi?“ i „kako ću ja ići kod psihijatra?“ obično bude odlučivanje na alternativne metode „liječenja“, što često samo otežava njihovo stanje.

Mala briga o prevenciji

„Uzimaju na svoju ruku lijekove za koje su čuli da su nekome pomogli. Onda su tu alternativni iscjeljitelji koji nude da to riješe na lakši i bezbolniji način. Tako mi na klinici dobijemo ljude koji već imaju razvijen poremećaj, jer ga nisu ranije riješili na adekvatan način“, govori Pajević.

Na pitanje koliko se u društvu i nadležnim institucijama polaže pažnje na mentalno zdravlje stanovništva, Nogo kaže – malo. Tako, umjesto da se kvalitetnom prevencijom upotreba lijekova umanji, ona izostaje, zbog čega društvo trpi posljedice.

„Tek kada se nešto desi, ubistvo ili neka druga tragedija, onda se dan ili dva o tome priča i postavljaju pitanja ko je zakazao i zašto. No, mi psihijatri smo ograničeni, jer se liječenje pacijenata vodi na dobrovoljnoj bazi.

Osim toga, ljudi nisu svjesni da imaju psihičkih problema i mi ih prvo moramo ubijediti u to, pa tek onda liječiti, ukoliko to oni žele. Ako ne, ne možemo ih siliti na to, niti ih možemo tjerati da uzimaju lijekove. A uglavnom su to oni sa psihozama i skloni sumanutom ponašanju, koji nisu svjesni da im je potrebna pomoć“, zaključuje Nogo.