Žigmanov: Kada nije dobro Srbima u Hrvatskoj posljedice trpe Hrvati u Srbiji

Poslije gotovo sedam mjeseci od provedenih izbora Srbija je dobila novu Vladu koju predvodi nova/stara premijerka Ana Brnabić. I dok je izostanak nekih od ministara bilo manje ili veće iznenađenje, najviše interesa kod građana u Srbiji, ali i Hrvatskoj, bilo je imenovanje Tomislava Žigmanova, predsjednika Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine (DSHV), za ministra za ljudska i manjinska prava u novoj Vladi. To je po prvi put da je mjesto ministra u Vladi Srbije dobio politički predstavnik hrvatske zajednice u Srbiji i uz to i predsjednik DSHV-a. O tome je li ga iznenadilo ovo imenovanje, koji će biti njegovi koraci i što planira uraditi kao ministar razgovarali smo sa Žigmanovim.

• Vaše imenovanje za ministra u novoj Vladi Srbije mnoge je iznenadilo. Kako je do toga došlo? Je li Vas iznenadio poziv Aleksandra Vučića?

– Vjerujem da je mnoge iznenadilo, no mene nije. Naime, tijekom konzultacija za sastavljanje nove skupštinske većine, koje je na temelju Ustava predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić vodio nakon završetka parlamentarnih izbora sredinom srpnja, jasno je rekao izaslanstvu Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini da predstavnika naše stranke želi vidjeti u novoj vladi. Kao osoba koja je vjerodostojna glede svojih obećanja danih Hrvatima u Srbiji, isto je ispoštovao. Kada je došlo na red konkretno kadrovsko slaganje nove vlade nazvao me je i rekao da će najprije svojim suradnicima, a kasnije i stranačkom tijelu koje odlučuje, predložiti mene za ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Ovaj je prijedlog prihvaćen na sjednici Glavnog odbora Srpske napredne stranke, a na zasjedanju Narodne Skupštine zastupnici su tako i odlučili. Nakon svega ponovno me je nazvao, čestitao na izboru te opetovano istaknuo stav da je to njegovo opredjeljenje.

• Što je presudilo da DSHV pristane biti dio Vlade Srbije?

– Nekoliko razloga je tomu. Najprije programski razlozi – platforma ove Vlade ima snažne niše koje su, što izravno što neizravno, vezane uz europske integracije, što je i naše temeljno političko opredjeljenje. S druge strane, pojavila se mogućnost da po prvi puta u novijoj povijesti politički predstavnik hrvatske zajednice u Republici Srbiji bude dio najvišeg tijela u vertikali izvršne vlasti, što ne samo da je čin pozitivnog priznanja našeg dosadašnjeg djelovanja već i prilika da budemo uključeni u proces donošenja odluka te tako snažnije i odlučnije utječemo na kreiranje i onih politika koje osiguravaju perspektive ovdašnjim Hrvatima. Na koncu, bili smo svjesni da naš ulazak u Vladu Srbije može biti važnim razlogom u, prijeko potrebnom, relaksiranju ukupnih hrvatsko-srpskih odnosa.

• Koliko će ministarsko mjesto predsjednika DSHV-a promijeniti percepciju o Hrvatima u Srbiji?

– Vjerujem da će uvelike biti izmijenjena i to u pozitivnom smislu. Tim prije jer smo pripadnici zajednice koja ima status najomraženije u Republici Srbiji i gdje se prečesto ono hrvatsko svodi na negativne označitelje, tako da se moj izbor može tumačiti i kao snažni i nedvosmisleni demant u javnosti nametanog krimena i drugih negativnih oznaka. To potvrđuje broj i vrsta čestitki koje smo primili od sunarodnjaka, od koji se dio može pročitati i na društvenim mrežama, a sadržaji razgovora među nama i rašireno nekakvo olakšanje i prateća radost govore u prilog da se percepcija već počela mijenjati.

• Može li se očekivati poboljšanje položaja Hrvata u Srbiji? Na što ćete, kao ministar, moći utjecati?

– Rekao sam da se percepcija već počela mijenjati na bolje i da ljudi postaju relaksiraniji, a kao ministar u Vladi Republike Srbije bit ću u prilici donositi odluke koje će za posljedicu postupno imati i realno poboljšanje našeg društvenog položaja. To će se događati glede cijeloga spektra izazova s kojima se Hrvati suočavaju – od veće zastupljenosti Hrvata u javnoj upravi, preko rješavanja problema koji se odnose na komunalnu infrastrukturu i uvjeta života u mjestima u kojima žive Hrvati, pa do povećanja obima i kvalitete ostvarivanja manjinskih prava.

• Što će to značiti za Hrvate u Srbiji?

– Moći ćemo izravno pridonijeti osiguravanju perspektiva opstanka Hrvata u Vojvodini, to jest Republici Srbiji. To podrazumijeva da ćemo kao dio vladajućih struktura moći utjecati na cijeli niz društvenih i političkih pretpostavki – od stvaranja pozitivnog i tolerantnog ozračja u društvu koje će omogućiti jednake šanse za sve građane, učinkovitu državu u kojoj je na djelu vladavina prava, kreiranje i provedbi mjera u gospodarstvu i poljoprivredi koji će omogućiti da se živi od svojega rada, ravnomjerniji regionalni razvoj i stvaranje kvalitetnih uvjeta za život te jednaku dostupnost javnih usluga, snaženje i razvoj institucionalnog okvira hrvatske zajednice – od mreže hrvatskih udruga kulture i novih institucija kao što je profesionalna kazališna scena, preko rasta broja škola s obrazovanjem na hrvatskom jeziku – završno sa školskim centrom, do društvenih centara lokalnih hrvatskih zajednica, koje će biti žarišta narodnosnog života i naše opstojnosti.

• Koji će biti naglasci Vašega rada kao ministra?

– Vjerujem da je jasno kako nisam ministar za Hrvate u Republici Srbiji, već pokrivam cijelu lepezu velikih i složenih a važnih područja u društvu – ljudska prava, fenomen koji je gotovo sveprisutan u društvenom životu i znade imati presudne utjecaje na ukupnu kvalitetu života građana, manjinska prava, koja su ključna za identitetsku opstojnost nacionalnih zajednica, te društveni dijalog, fenomen vezan uz potrebu da se o osjetljivim a važnim društvenim temama povedu ozbiljne debate. Kao ministar, imam tu sreću da je u protekle dvije godine moja prethodnica ministrica Gordana Čomić postavila i više nego dobre temelje u svakom od navedenih područja, okupila dobar tim u Ministarstvu, načinila učinkovitu i funkcionalnu strukturu, što će mi uvelike olakšati djelovanje u spomenutim područjima neposredne nadležnosti.

• Gdje vidite mogućnosti najvećeg napretka? Koji će biti Vaši prvi ministarski koraci?

– Sve maloprije navedeno uvelike određuje i korake koje ću činiti, što znači da mi preostaje da će mi među prvima biti da nastavim sve ono što je Ministarstvo uspješno počelo u zakonodavnoj i institucionalnoj izgradnji dijela pravnog okvira, osobito glede rodne ravnopravnosti, diskriminacije i prava nacionalnih manjina, te radu na osiguranju pretpostavki za razvoj civilnog društva. Dodatni fokus će biti na onim koracima koji su predviđeni i koji slijede u procesu europskih integracija. No, to ne znači da će interesi i potrebe hrvatske zajednice biti zanemareni.

• Odnosi Hrvatske i Srbije su već dugo komplicirani i sa puno teških riječi. Hoće li Vaše imenovanje za ministra moći koliko-toliko promijeniti te odnose i popraviti odnose Beograda i Zagreba?

– Kao nositelj određene dužnosti u strukturama državnih vlasti mogu tome i rado ću tako čemu pridonijeti. Naime, u hrvatsko-srpskim odnosima, koji su složeni i u posljednje vrijeme, kako ste i sami rekli, opterećeni, pozitivno razrješenje svakog otežavajućeg momenta zacijelo izravno pridonosi relaksiranju odnosa. Treba opetovano istaknuti kako je u Subotičkoj deklaraciji o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Republike Srbije i Republike Hrvatske, koja je potpisana prije šest godina tijekom susreta tadašnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i tadašnjeg predsjednika Vlade Republike Srbije Aleksandra Vučića u Subotici, u prvoj točki navedeno pitanje položaja nacionalnih manjina – Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Osim domaćih pravnih akata i međunarodnih dokumenata, on je reguliran, što se u Deklaraciji onda i izričito navodi, i Međudržavnim sporazumom o zaštiti nacionalnih manjina iz 2004. godine, koji predviđa, među ostalim, i uključivanje njihovih predstavnika u procese donošenja odluka. Izborom političkog predstavnika hrvatske zajednice u Vladu Republike Srbije to je na najbolji način sada i potvrđeno te se u tom smislu ovaj čin može onda smatrati i povodom za vraćanje odnosa između dviju država u suradničke okvire. Naravno, ponovit ću, i osobno ću svojim zalaganjem davati prinos da se odnosi između Hrvatske i Srbije vrate u kolosijek izravne komunikacije i dogovaranja, kako bi se i druga otvorena pitanja, koja opterećuju odnose između dviju država, na pozitivni način nanovo počela rješavati.

• Koliko Vaše imenovanje može značiti za Hrvate u Srbiji i Srbe u Hrvatskoj?

– Za obje zajednice znači dosta i ima isključivo pozitivnu vrijednost. Znate, naši su odnosi kao odnosi tijela u spojenim sudovima – pozitivni pomak ili rješenja u jednoj zajednici ima u većini slučajeva i po nekakvom automatizmu pozitivni učinak za drugu nacionalnu zajednicu. Dobro Hrvatima u Srbiji, naime, ne može štetiti Srbima u Hrvatskoj. No, obrnuto ne vrijedi – kada nije dobro Srbima u Hrvatskoj tada vrlo često negativne posljedice trpe Hrvati u Srbiji. Stoga je važno ostvariti načelni paralelizam u jednakom pozitivnom rješavanju konkretnih problema u društvenom položaju nacionalnih manjina u susjednim državama.

• Kada je riječ o nekim od problema Hrvata u Srbiji tu je i pitanje Bunjevaca. Kako ćete se postaviti po tom pitanju?

– Pitanje odnosa spram Bunjevaca je višeslojno i složeno. Najprije treba nastaviti osluškivati i pratiti što kaže znanost o ovome pitanju. S druge strane, kao građanin koji živi u društvu koje teži liberalnom konceptu demokracije, pitanje nacionalne pripadnosti treba promatrati kao pitanje slobodnog izbora, pri čemu ne bi smjelo biti upliva struktura moći, napose ne onih državnih, u pitanje identiteta. Za mene osobno kao Hrvata bunjevačkih korijena to pitanje je jasno riješeno i moja su stajališta o tome poznata. Republika Hrvatska i nadalje bi trebala biti zainteresirana za cijeli ovaj slučaj, jer veliki dio Bunjevaca nehrvata, čak i onih koji djeluju unutar njihovih manjinskih institucija, hrvatski su državljani, koji su državljanstvo stekli dokazima da su pripadnici hrvatskoga naroda, pa neka im, budući da to javno niječu, počnu oduzimati. Tim prije, jer je u ideologiji Bunjevaca nehrvata antihrvatstvo stožerna značajka.

• Koliko je danas Hrvata u Srbiji, a koliko ih je bilo prije ratova na prostorima bivše Jugoslavije?

– Na popisu 1961. godine u Vojvodini je živjelo 145.341 građana hrvatske nacionalnosti, a u Srbiji 196.409. Po popisu iz 1981. godine u Srbiji je živjelo 149.368 Hrvata ili 1,60 posto stanovnika, a u Vojvodini 109.204 ili 5,37 posto, dok je po popisu iz 1991. godine u Srbiji živjelo 105.406 Hrvata ili 1,08 posto od ukupnog broja stanovnika, od čega je najveći broj u Vojvodini 74.808 (3,71 posto), Prema popisu iz 2011. broj Hrvata u Srbiji je 57.900. od čega u Vojvodini živi 47.033. Usporedimo li i letimično ovdje iznesene podatke, vidjet ćemo da je u posljednjih četiri popisna ciklusa broj Hrvata u Srbiji manji za 60 posto. Osim što je to posljedica aktivne i dugotrajne asimilacijske politike spram srbijanskih i vojvođanskih Hrvata, to mu je pridonijelo i protjerivanja pod prijetnjama i činjenjem etnički motiviranoga nasilja, kao i stvaranje klime straha i nesigurnosti, početkom i sredinom devedesetih godina XX. stoljeća. Po neslužbenim procjenama, Vojvodinu i Srbiju je moralo napustiti oko 40.000 Hrvata. Najteže povrede i masovnije kršenje temeljnih ljudskih prava koje su pretrpjeli vojvođanski Hrvati, napose u Srijemu, vremenski se situira u dva razdoblja – prvo je bilo od 1990. do 1992. na početku Domovinskog rata, a drugi 1995. godine, nakon vojno-redarstvene operacije „Oluja“. Vidjet ćemo što će donijeti rezultati popisa stanovništva koji su u Srbiji netom završeni.

• Koji su trenutno najveći problemi Hrvata u Srbiji?

– Načelno promatrano, društveni položaj Hrvata u Srbiji bolji je nego li prije nekoliko godina, no još uvijek bilježimo i deficite, napose kada jer riječ o integraciji Hrvata u društveni život i politički sustav Srbije. Kada je riječ o pomacima navest ćemo najvažnije – nakon povrata dijela rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu počela je obnova, dio sakralne baštine vezane uz Katoličku crkvu se stavlja pod zaštitu i renovira se, stavljen je funkciju dobiven prostor za rad Hrvata u Beogradu, rješavamo i druge izazove – prva smo nacionalna manjina u Srbiji koja je osigurala nove udžbenike za gimnaziju, otvoren je lektorat za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, renoviran je Dom kulture u Tavankutu, postali smo vlasnici nekoliko centara društvenog života u nekoliko naselja… no to još ne znači da je postignut naš ravnopravni društveni položaj. Pri tomu, većina pomaka posljedica je naših ustrajnih i velikih napora i pozitivnih odgovora predstavnika vlasti, prije svega predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, te podrške koje smo dobivali od predstavnika vlasti iz Republike Hrvatske. Najveći je problem bio isključenost iz procesa donošenja odluka, što smo sada počeli rješavati.

• Imali li danas Hrvata u Srbiji na visokim državnim funkcijama? Hoće li se sada stvari promijeniti na bolje?

– Još uvijek nedovoljno. U našoj agendi stoji da ćemo nastaviti sa sustavnim nastojanjima da se osigura realizacija ustavne norme o razmjernoj zastupljenosti Hrvata u javnoj upravi i uopće u javnom sektoru. Čvrsto vjerujemo da je čin mojega izbora za ministra u novoj Vladi Srbije od presudne važnosti za ozbiljne iskorake i u tome segmentu, to jest da se na taj način stvorila ključna pretpostavka da se taj proces okonča s takvim ishodima.

• Kako bi ocijenili dosadašnji odnos Hrvatske i Vlade Hrvatske prema hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji?

– Suradnju s Vladom Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i pripadajućim ministarstvima cijenimo izuzetno dobrom, štoviše mogu slobodno reći najbolja je u povijesti suradnje, i za posljedicu ima cijeli niz konkretnih pozitivnih rezultata. Vlada više godina unazad financira naš kapitalni projekt – izgradnju ‘Hrvatske kuće’ u Subotici, prostor za rad svih ključnih ustanova hrvatske zajednice, izdvajaju se redovito sredstva za kadrovsko snaženje, povećan je ukupni obim sredstava koja su namijenjena potrebama hrvatske zajednice u Srbiji, otvorili su se novi programi pomoći preko drugih ministarstava, prije svega preko ministarstva koje vodi gospođa Nataša Tramišak, a i podrška na političkom planu je osnažena. Posebno smo zadovoljni uznapredovanom suradnjom s brojnim županijama, gradovima i općinama, napose s onima koji su u pograničnim područjima, kao što su Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska. Žao nam je što isto nije adekvatno praćeno i od strane ključnih osoba diplomatskih misija i konzularnih ureda ovdje, već i dalje bilježimo djelovanje koje za posljedicu nemaju pozitivne pomake u društvenom položaju naše zajednice već su dezintegrirajuće i za nas otežavajuće.

• Kakvu suradnju očekujete od ostalih ministara kao i same premijerke Ane Brnabić?

– Očekujem korektan odnos i moje odgovorno djelovanje kao ministra. Djelujući u polju politike tako što sam i do sada činio – nastojao sam uvijek ne iznevjeriti, biti pouzdan, što je onda vjerojatno i pridonijelo da postanem ministar. Naša, pak, očekivanja usmjerena su na nastavak integracije Hrvata u srbijansko društvo, rješavanje izazova s kojima se suočavamo te da damo svoj prinos normalizaciji odnosa između Republike Srbije i Republike Hrvatske. Sada će to biti neusporedivo lakše i jednostavnije, jer smo u prilici djelovati unutar, kako se to kaže, institucija sistema.

• Kakav je Vaš odnos s predsjednikom Aleksandrom Vučićem? Što očekujete dalje?

– Tijekom vremena izgradio se u jedan korektan i profesionalni odnos koji počiva, ako tako smijem reći, i na međusobnom povjerenju i uvažavanju. Nema razloga da takav i ne ostane.