Dramski program BH Radija: Biti prvi i jedini u nečemu je velika odgovornost

Emitiranjem Pokojnika Branislava Nušića na talasima Radio Sarajeva (prethodnika BH Radija) počela je dramska produkcija u Bosni i Hercegovini. U 74 godine, koje su prošle od tada, stalo je mnogo toga što danas čini bogat audioarhiv, koji je neizmjerno vrijedan dokument jednog vremena i svjedoči nastanku, razvoju i kontinuitetu specifičnog umjetničkog izraza, kao nezaobilaznog dijela kulturnog identiteta i tradicije.

Ipak, u odnosu na decembar 1948. godine, koji je označio početak priče o radijskom dramskom programu u Bosni i Hercegovini, aktuelna situacija je znatno složenija. No, bez obzira na to koliko ozbiljno zvučale i izgledale krize u koje je ovaj medij od devedesetih godina naovamo zapadao – uglavnom zbog nezavidne finansijske situacije u kojoj se nalazi javni Radio-televizijski (RTV) servis – Dramski program BH Radija 1 je, zahvaljujući malom, ali vrijednom timu, na čijem je čelu donedavno bio urednik Miralem Ovčina, održao kvalitet i kontinuitet.

Svjestan neminovnosti odlaska u penziju i važnosti očuvanja Dramskog programa, trudio se svoje znanje prenijeti studentima Akademije scenskih umjetnosti (ASU) u Sarajevu, među kojima se posebno istakao nagrađivani dramski pisac i dramaturg Mirza Skenderagić, koji je, kako je sam Ovčina u više navrata isticao, unio nevjerovatnu svježinu u Dramski program BH Radija 1.

“Kada sam došao u redakciju 2019. godine, radiodrama kao zaštitni znak Dramskog programa je bila gotovo mrtva forma, jer nije bilo nikakvih uslova za njeno produciranje. Urednik Ovčina je to pokušavao nadomjestiti na mnoge načine, radom sa studentima, prije svega, među kojima sam i sam bio, pa je to donosilo dvostruki dobitak. Studenti su se upoznavali s radiofonijom, radili na svojim radovima, a Dramski program je dobijao kvalitetan i kreativan program”, priča Skenderagić.

Ambiciozni planovi

Prisjećajući se svog prvog zadatka – snimanja radiodrame prema njegovom nagrađivanom tekstu Terapija – Skenderagić ističe kako je od tada u Dramskom programu producirano dvadesetak radiodrama svih žanrova, dok je u radijski svijet uvedena sasvim nova generacija radijskih glumaca. Upravo to, kaže, smatra svojim najvažnijim angažmanom u Dramskom programu.

“Naše radiodrame su proteklih godina učestvovale na nekolicini festivala, a u budućnosti želimo pobjeđivati”, ističe.

Dodaje da je njegov cilj – nakon što je forma radiodrame ponovo oživjela – ljestvicu podići na viši nivo.

“Cilj mi je uvezati je s Muzičkom produkcijom, angažirati mlade i kreativne tonce, posvetiti se domaćem tekstu, uvezati s kolegama iz Banje Luke, Mostara, a onda i nove studente uvesti u svijet igrane radijske forme, kao što su mene uveli Miralem Ovčina i pokojni profesor Mladen Ovadija”, priča nam.

“Nadalje, tu je svakako rubrika Radio kritika, koja je nedavno izbrojala 200 emitovanih kritika iz svijeta filma, pozorišta i televizije, a koja povezuje ovaj program sa aktualnim trenutkom i daje mu dodatnu svrhu. Naravno, izdvojio bih i veliki doprinos koji programu daje kolegica Koraljka Kurcenberger, kao autorica važnih radioreportaža i radiodokumenata, čime ova redakcija nastavlja put koji je počela Rada Sesar, te našu tonkinju Dženitu Fakić, bez koje sve ovo gore ne bi bilo moguće realizirati. Uz još nekoliko mladih kreativaca, mislim da se ovaj program može uspješno razvijati”, dodaje Skenderagić.

Sloboda u kreativnosti

Iako su prošli mjeseci od kako je Ovčina otišao u penziju, redakcija Dramskog programa BH Radija 1 još uvijek djeluje bez urednika. No, tim kojeg je “ostavio” u “Sivom domu” nastavlja misiju koju je počeo te, uprkos svim izazovima s kojima se radiodramsko stvaralaštvo suočava, svoj posao nastavlja raditi profesionalno i predano, tako da program ni u kojem slučaju ne trpi.

“Vi znate s kakvim izazovima se ovaj program borio i izborio u proteklom periodu; sada treba krenuti dalje i sačuvati osnove kreativnog i profesionalnog standarda koji je ovaj segment radijskog izražaja u Bosni i Hercegovini krasio desetljećima i možda izdvajao od ostalih. Mislim da je to nešto najvažnije za budućnost ove redakcije”, ističe Skenderagić.

“Pokušati sačuvati profesionalno dostojanstvo – to je ono što sam ponio od urednika Ovčine i što ću nositi dokle god sam u režiji na prvom spratu RTV Doma. Da se ne stidimo svih ovih imena koja su radila prije nas. Sve što sam praktično naučio o radiju, naučio sam od urednika Ovčine i iako se nismo uvijek kreativno slagali i iako nije uvijek bilo lagano ispratiti njegove zahtjeve, ja sam danas sposoban da produciram sve radijske forme – od reportaže do radiodrame. Naravno, to obrazovanje je temelj kao antička drama u dramaturgiji. Sada je do mene šta ću na te temelje graditi”, dodaje.

Govoreći o tome šta ga toliko privlači ovom medijskom, ali u isto vrijeme i umjetničkom formatu, Skenderagić kaže da je to, prije svega, sloboda u kreativnosti.

“Ako slobodan Informativni program predstavlja kičmu jednog radija, onda je kreativan Dramski program njegova duša. Mene je privukla ta sloboda u kreativnosti, prije svega, taj mračni prostor koji treba osvijetliti. Toga nema ni na sceni, ni ispred kamere, tu su svjetla već upaljena i nekako mi djeluje da se na filmu i u teatru svijet oblikuje, a na radiju stvara iznova. Imam govornu manu mucanja, a radim na radiju i to se često navodilo kao apsurd kada me se željelo diskreditirati, ali to nije apsurd, jer radio je dobar, nije zao; u radiju su mane vrline; u radiju se pika kreativnost, a ne ispraznost; radio je lijek, nije uzrok”, pojašnjava Skenderagić.

Neuništivost radija

Radio je ekspanziju doživio nakon Drugog svjetskog rata, kada je krenuo ubrzani razvoj ovog medija. No, nakon omasovljenja televizijskog formata, koji mu je oduzeo titulu najmasovnijeg i najutjecajnijeg sredstva informiranja, suočio se s pojavom interneta. Dodatni udarac zadale su mu nove tehnologije, no radio kao medij je sve to “preživio”, što potvrđuje činjenica da nikada nije izgubio svoju publiku.

“Radio je mitski medij i, kao i knjiga, on je neuništiv. Jer je prvi i jer je simbol. Zamislite čitati recimo Bibliju ili Kur'an na tabletu… ne ide, zar ne”, kaže Skenderagić.

Kada je riječ o budućnosti radijske forme, mnogi smatraju da se radio treba prilagoditi savremenom dobu, navodeći u tom kontekstu razne podcaste koji su u posljednje vrijeme veoma popularni.

“Smatram da bi to bilo pogubno, jer radio mora zadržati svoj prvi i vječni oblik, koji ga je i sačuvao sve ove godine. Radio se ne smije prilagođavati televiziji i internetu, jer ako se upusti u taj vrtlog, bojim se da više nikada neće izaći čist kakav je do sada bio”, mišljenja je Skenderagić.

Dodaje da Dramski i dokumentarni program BH Radija 1 nastoji očuvati plamen, ističući da im “mora biti ogromna čast nastaviti nositi tu baklju”.

“Biti prvi, ali i jedini u nečemu je i veliki teret i sa sobom povlači i veliku odgovornost”, ističe Skenderagić, podsjećajući da jedina ova redakcija producira radiodrame u Bosni i Hercegovini, donosi radiokritike te, između ostalog, nastoji dodatno usložniti radijski dokumentarizam.

“Neka i dalje odjekuje ona čuvena najava: ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu! Ovdje Radio Sarajevo.’ Naše današnje odjave glase: ‘Bila je to radiokritika, bila je to radiodrama, Portret umjetnika, Pjesnička antologija…’ i zaista zvuče lijepo i važno kada ih naša spikerica Aida Krehić pročita”, zaključuje Skenderagić.