Traže gašenje termoblokova u BiH, dok se vraćaju elektrane po Evropi
Blokovi termoelektrana u Tuzli i Kaknju odavno su trebali biti ugašeni, jer zagađuju okoliš, pa je zbog toga Evropska energetska zajednica pokrenula spor protiv Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina ni ovaj put nije poslala zvaničnu državnu delegaciju na Konferenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, koja se pod nazivom COP27 održava u Sharm El-Sheikhu. A i zašto bi slala bilo koga u Egipat kada isto neće ispuniti ni ovdje, kod kuće?
O neispunjavanju ranije preuzetih obaveza Bosne i Hercegovine najbolje govori obavještenje koje je krajem oktobra stiglo iz Sekretarijata Evropske energetske zajednice. To tijelo, koje je osnovano 2005. godine, da bi s djelovanjem startalo 1. jula 2006. godine, kao međunarodna organizacija, s ciljem proširenja unutrašnjeg energetskog tržišta Evropske unije na jugoistočnu Evropu, čine članice Unije i ostale zemlje Evrope koje nisu članice, ali joj se žele priključiti.
Sekretarijat je pokrenuo proceduru protiv Bosne i Hercegovine zbog kršenja Direktive o velikim postrojenjima za sagorijevanje (LCPD), a u vezi s radom Bloka 4 Termoelektrane Tuzla i Bloka 5 Termoelektrane Kakanj, objavljeno je na internet stranici Sekretarijata. Bosni i Hercegovini je dostavljeno Otvoreno pismo, kojim se ukazalo da se daljim radom tih blokova krši Direktiva. Evropska energetska zajednica tvrdi da su se nadležni u Bosni i Hercegovini Deklaracijom obavezali da će od 1. januara 2018. godine oba postrojenja nakon 20.000 sati rada prestati raditi.
‘Penali’ za uvezenu električnu energiju iz ‘prljavih’ izvora
Ministarski savjet Evropske energetske zajednice je potom odobrio ograničeno produženje rada postrojenja, uz napomenu da postrojenja mogu nastaviti rad nakon isteka 20.000 sati samo u slučaju da ispunjavaju strože standarde Direktive o industrijskim emisijama. Ti standardi nisu zadovoljeni. U međuvremenu je uslijedila ruska agresija na Ukrajinu, nestašica energenata, basnoslovna poskupljenja i sveopća energetska kriza.
Zemlje koje su tradicionalno bazirane na tešku i “prljavu“ rudarsku industriju, poput Australije i Kine, ograničavaju svoju zavisnost od tradicionalnih zanimanja. Ali, u Evropi, koja je najugroženija, bilježimo značajan korak unazad, kojega neki porede s izrazom “salto mortale“. Svoje termoelektrane i eksploataciju rudnika, ali i nuklearne elektrane, ponovo u pogon stavljaju i Poljska, Njemačka, Francuska. Ali te i takve zemlje uspostavljaju sankcije svojim mehanizmima, uvođenjem finansijskih “penala“ za uvezenu električnu energiju koja se proizvodi iz “prljavih” izvora.
“Upućena prijetnja je došla u nevrijeme, jer se cijela Evropa bori kako da što bezbolnije prebrodi nadolazeću zimu. S druge strane, licemjerno je da se, dok jedni puštaju termoelektrane u pogon, od Bosne i Hercegovine zahtijeva gašenje pojedinih blokova u TE Tuzla i Kakanj. Također, poznato je da razvijene države iz EU-a i takozvanog Aneksa A država kupuju zelene certifikate [CER], odnosno CDM [clean development mechanism] od nerazvijenih država Evrope i Aneksa B, te na taj način ‘reduciraju’, odnosno kompenziraju emisiju ugljen-dioksida iz svojih termoenergetskih postrojenja kupovinom papirnih certifikata od vlasnika obnovljivih izvora električne energije”, objašnjava Amer Jerlagić, nekadašnji direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
Licemjerno je prijetiti gašenjem termoblokova u BiH i Crnoj Gori
“Na ovaj ili na onaj način, svako spaljivanje uglja je emisija ugljen-dioksida u zrak, pa makar to neko novčanom kompenzacijom za MWh iz obnovljivih izvora smatrao validnim. Ponavljam, licemjerno je tražiti i prijetiti gašenjem termoblokova u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a to isto ne zahtijevati od Poljske, kao najvećeg proizvođača električne energije iz termoelektrana“, dodaje on.
Da do kraja parafraziramo trenutnu elektroenergetsku situaciju. Svaka zemlja potpisnica Deklaracije bi mogla uračunati dodatnih nekoliko procenata cijene kilovata električne energije uvezene iz Bosne i Hercegovine, kao berzanske robe, a koja u njihovu zemlju ulazi kao roba proizvedena iz prljavih izvora. Mogla bi, s tim da bi u ova teška vremena poskupjeli taj prijeko potrebni resurs i svojoj državi, industriji i stanovništvu za toliko postotaka. Prvobitno zamišljena roba koja dodatnim opterećenjima postaje nekonkurentna na tržištu se nema odakle zamijeniti ikakvom, a pogotovo povoljnijom alternativom.
“Sekretarijat Evropske energetske zajednice nema na raspolaganju nikakve značajne instrumente za sankcionisanje Bosne i Hercegovine po ovom pitanju, što proizlazi i iz slične situacije u Crnoj Gori, gdje je TE Pljevlja trebala da prestane sa radom, a nastavila je da radi bez ikakvih značajnih posljedica po Crnu Goru kada je u pitanju nepoštivanje LCPD direktive“, smatra Damir Miljević, član Upravnog odbora Centra za energetsku tranziciju u industriji (ReSET).
Građani već odavno plaćaju cijenu, i to svojim zdravljem
Uvođenje penalnih cijena zemlje uvoznice bi samo sebi “pucale u nogu“, jer im trenutno treba električna energija, a sa Balkana je cijena povoljna. Međutim, to ne odagnava naše vlastite probleme. Šta je ta cijena koja je nama povoljna i koliko košta nas?
“Suštinske kazne nema, a građani, pogotovo u onim gradovima gdje se nalaze sporne termoelektrane, odnosno blokovi, već odavno plaćaju cijenu, i to, nažalost, svojim zdravljem, a nerijetko i životima zbog enormnog i toksičnog zagađenja iz starih blokova“, potencira Miljević.
U Bosni i Hercegovini je počela realizacija projekata obnovljivih izvora energije (OIE). Ali, to ide sporo, ili nedovoljno brzo, da bi se zamijenili zagađivači koji značajnije zapošljavaju radnike. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine je, želeći ubrzati procese, objavila i Javni poziv za otkup već postojećih projekata privatnih vlasnika.
“Pod projektima OIE koji su predmet ovog poziva podrazumijevaju se: hidroelektrane snage uključivo i veće od jedan MW koje su u pogonu, hidroelektrane snage uključivo i veće od 10 MW koje su u razvoju, vjetroelektrane snage uključivo i veće od 10 MW koje su u pogonu ili su u razvoju i solarne elektrane (samostojeće) priključne (AC) snage uključivo i veće od tri MW koje su u pogonu ili su u razvoju“, sadržaj je poziva Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
Filterima i tehnologijama prestati trovati sopstveno stanovništvo
Grade se vjetroelektrane i postavljaju solarni paneli koje ne prati zakonska regulativa. Stidljivo, ali očito se još balansira, pa je jednako teško doći do jasnih strategija i planova koji bi značili izlaz iz trenutne pat pozicije, koja će se završiti kada i rat u Ukrajini, pa možda i prije.
“Izlaz je promjena energetske politike i okretanje Bosne i Hercegovine obnovljivim izvorima energije, i to prvenstveno suncu i vjetru. Ekonomski isplativ potencijal samo ova dva izvora je dva puta veći od ukupnih sadašnjih i budućih godišnjih potreba Bosne i Hercegovine za električnom energijom. Pri tome svakako se mora kreirati program i ući u partnerstvo sa EU-om oko razvijanja planova i procesa restrukturiranja regiona uglja, kako napuštanje ovog energenta ne bi izazvalo neželjene ekonomske i socijalne posljedice u ovim regionima”, kaže Miljević.
“Kao prvi korak na tom putu prvenstveno je potrebno da se postojeći blokovi termoelektrana koji će raditi narednih 10 do 15 godina opreme filterima i tehnologijama koje će omogućiti da se prestane trovati sopstveno stanovništvo. Građanima, lokalnim zajednicama i privredi hitno treba omogućiti da proizvode električnu energiju iz sopstvenih izvora, koristeći pri tome modele prosumera i energetskih zajednica građana, kako bi se smanjila zavisnost od električne energije koja se proizvodi iz uglja“, poručuje Miljević.
Za devet mjeseci BiH od izvoza struje zaradila 462 miliona eura
I da nevolja nikada ne dolazi sama, uz Ukrajinu se pobrinula i priroda. Sušni periodi su iscrpili korita rijeka. To najviše osjeti jedna od tri elektroprivrede u državi – Elektroprivreda HZHB, koja 90 posto električne energije proizvodi iz hidroelektrana. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine oko 20 posto svoje proizvodnje posvećuje hidropotencijalu, a Elektroprivreda bh. entiteta Republike Srpske iskoristi 3.000 GWh iz hidropotencijala od ukupnih 7.000 GWh godišnje proizvodnje.
No, na državnom nivou još uvijek 65 procenata se dobija iz sagorijevanja uglja. Bosna i Hercegovina četvrtinu proizvedene električne energije izvozi, i to uglavnom u Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju. Za devet mjeseci ove godine, prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, izvoz struje je iznosio 904 miliona konvertibilnih maraka, odnosno 462 miliona eura.