Gdje je nestalo 630.000 katolika u Hrvatskoj?

Broj vjernika značajno je pao od prethodnog popisa, naročito broj katolika kojih je 639.408 manje nego 2011. godine.

Broj vjernika značajno je pao od prethodnog popisa (Arhiva)

U Hrvatskoj je prošle godine u ovo vrijeme održan popis stanovništva, a Državni zavod za statistiku (DZS), koji je organizirao popis, od početka ove godine na kapaljku dozira podatke javnosti. Najprije je neugodno odjeknulo da je ukupan broj stanovnika pao ispod četiri milijuna i vratio Hrvatsku na razinu iz 1953. godine. Potom je nedavno DZS objavio novi set podataka s popisa stanovništva, koji je također neugodno odjeknuo, naročito u crkvenim krugovima.

Naime, podaci govore o značajnim promjenama u broju i udjelu vjernika, agnostika i ateista. Broj vjernika značajno je pao od prethodnog popisa, naročito broj katolika kojih je 639.408 manje nego 2011. godine. Time je udio katolika s 86,28 posto s popisa 2011. pao na 78,97 posto. Izraženo u brojkama, broj katolika pao je s 3.697.143 na 3.057.735. I pravoslavaca je manje – na popisu 2011. bilo ih je 190.143 (4,44 posto), a sada ih je 128.395 (3,32 posto). Slično je i s brojem muslimana. Njih je 2011. bilo 62.977 (1,47 posto), a sada ih je 50.981 (1,32 posto). U isto vrijeme, broj agnostika i skeptika porastao je s 32.518 na 64.961. Porastao je i broj ateista – sa 163.375 iz 2011. godine na sadašnjih 182.188.

”Ljudi su bili zbunjeni, a greške očekivane”

Čim su objavljeni ovi podaci, u dijelu javnosti upaljeni su alarmi. Pad broja vjernika, a naročito katolika, doista je velik i nema, kako su to neki požurili objasniti, veze s iseljavanjem stanovništva. Donekle vjerodostojnija obrazloženja kažu da je u provedbi popisa stanovništva bilo mnogo propusta, da su pitanja u popisnici bila nejasna, da dio popisivača nije bio dovoljno educiran za taj posao (samo pet dana obuke, i to online zbog covida i epidemioloških mjera), a ne treba smetnuti s uma i da je dio popisa stanovništva po prvi puta obavljen online. Na taj način, samopopisivanje je obavilo više od 40 posto građana.

”Došlo je do samog propusta u popisnici kada se ostavila mogućnost i religijskog izjašnjavanja i pripadanja religijskoj zajednici. A kada popisivač dođe kod nekoga, on zapravo ne smije ništa sugerirati onome koji daje podatke, tako da su ljudi bili zbunjeni i nisu znali”, objašnjava demograf Stjepan Šterc s Odsjeka za demografiju Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.

On smatra da je dio problema bio i u online popisivanju.

”Na online popisivanju niste pored sebe imali popisivača koji bi vam mogao nešto pojasniti. U toj metodi popisivanja vrlo često se događa i upis tzv. fiktivnog stanovništva, koje se prijavljuje, ali nije stalno stanovništvo prema definiciji Eurostata. Te su greške bile očekivane”, kaže Šterc.

Po njemu, realan je podatak da je u Hrvatskoj oko 83 posto katolika.

”DZS će vjerojatno izaći s tim podacima kad napravi kontrolu popisa. Ovakvi podaci vezani uz religijski sastav mogli su se izbjeći da je prije samog popisa bila obavljena ozbiljna recenzija same popisnice i da su obilježja postavljena u njoj bila u skladu s kategorizacijom pojmova u demografiji”, ističe Šterc.

Sve više vjernika ne osjeća pripadnost crkvi

S druge strane, sociolog religije i bivši ambasador u Vatikanu, Ivica Maštruko, smatra da je pad broja vjernika realan i da je riječ o očekivanom trendu.

”Vjerojatno je bilo nekih nejasnoća u postavljanju pitanja u upitniku, posebno kod onih koji su se popisivali online bez prisustva popisivača. No, ne radi se toliko o propustima, koliko o interpretacijama tih podataka. Sasvim sigurno da je došlo do pada broja vjernika, a dolazit će i ubuduće. Nije to slučaj samo s Hrvatskom. Svjedoci smo da se u jednoj Velikoj Britaniji već preko 50 posto stanovništva izjašnjava da nisu pripadnici nijedne vjerske denominacije, nijednog religijskog sistema. Taj pad je zabilježen i u SAD-u i drugdje na Zapadu. Sasvim je sigurno da čak i oni koji su vjernici počinju osjećati da nisu pripadnici nijednog vjerskog sistema, nijedne crkve. Dakle, zadržavaju svoju vjeru na osobnoj razini, a većina njih ne prihvaća ni većinu dogmi koje do njih traži vjerska institucija. Prema tome, ovo u Hrvatskoj je jedan normalan trend”, tvrdi Maštruko.

Dva primjera koja ”bodu” u oči

Dva primjera, premda su iz malih sredina, ipak bodu u oči, a ako se uzmu u obzir kao uzorak, lako dovode u pitanje vjerodostojnost podataka o značajnom padu broju vjernika.

Primjer prvi je iz općine Zmijavci u Dalmatinskoj zagori. Tamo je 2011. godine popisano 2048 stanovnika. Od toga se 2000 njih izjasnilo da su katolici, pravoslavaca je bilo 38 te troje muslimana, dvoje ateista i petoro ”nepoznatih”, odnosno onih koji se u vjerskom smislu nisu izjasnili. Prema popisu iz prošle godine, u Zmijavcima je živjelo 1642 ljudi. Katolicima se izjasnilo njih 592 – čak 1408 manje nego prije deset  godina – pravoslavaca je bilo osmero, ”ostalih kršćana” 31, jedan ateist te čak 1010 koji su se izjasnili kao pripadnici ”ostalih religija”.

Primjer drugi. U općini Civljane pored Knina Srbi pravoslavne vjere čine cjelokupno stanovništvo, njih 171, a tako su se, stopostotno, vjerski deklarirali na popisu 2011. godine. No, na prošlogodišnjem popisu više nije bilo niti jednog pravoslavca, ali se 99,7 posto stanovnika Civljana izjasnilo da su u kategoriji ”ostali kršćani”, dok je jedan preostali žitelj u rubriku vjeroispovijesti upisao ”nepoznato”. Teško je povjerovati da se među žiteljima i Zmijavca i Civljana u tih deset godina dogodio neki drastičan religijski preokret. Puno je vjerojatnije da su pitanja u popisnici bila nejasna te zbunjivala tamošnje, mahom starije ljude.

Razloge možda valja tražiti i u odljevu kadrova iz Državnog zavoda za statistiku. Otamo je dvije godine prije lanjskog popisa stanovništva otišla glavna metodologinja, a osim nje još gotovo 150 kadrova. Što se tiče slučajeva, poput onih iz Zmijavaca i Civljana, za koje zdravorazumska logika govori da u tamošnjim podacima nešto ne štima, iz DZS-a su kazali kako je pitanje o vjeri bilo ”potpuno otvoreno” te naglasili da popisivači ni u kom slučaju ”nisu smjeli sugerirati odgovor na to pitanje”.

”Vjera i nacionalnost najviše zanimaju političare’

Bez obzira na sve, demograf Šterc smatra da pad broja vjernika ipak nije neko ”bitno smanjenje”. On ustrajava na tome da je u Hrvatskoj 83 posto katolika.

”Čak moram priznati da smo u našim projekcijama očekivali i veći pad, s obzirom na modernizam, globalizam i okruženje u kojem živimo. Nije to takav trend smanjenja kao što se očekivalo. Tih 83 posto zapravo je vrlo visoka religijska homogenost, a etnička još veća – preko 91 posto. Ukupna depopulacija je također bila očekivana, no uopće najnegativniji podatak iz ovog popisa je ukupna starost stanovništva. Gotovo četvrtina stanovništva starija je od 65 godina i to je zabrinjavajuće. Puno su nam važniji podaci o radno aktivnom stanovništvu, starosti stanovništva, mirovinskoj dobi, broju mladih do 14 godina… Na ovom popisu imamo skoro 200 naselja bez stanovnika, a da ne kažem koliko ih imamo s jednim do 50 stanovnika. A vjeroispovijest, etnička pripadnost i slične kategorije uglavnom zanimaju političare”, kazao je Šterc.

No, bez obzira za koliko je stotina tisuća pao broj katolika u Hrvatskoj u proteklih deset godina, činjenica jest da se pad događa i da nije zanemariv. Sociolog Maštruko upozorava na, kako kaže, još jednu indikaciju koja govori o opadanju broja vjernika u Hrvatskoj – broj sklopljenih brakova po vjerskim obredima.

Problem je u ”institucionalizaciji” vjere

”Znamo da je došlo do velikog pada broja sklapanja crkvenih brakova što svjedoči o opadanju broja vjernika koji se žele vezivati crkvenim regulama. To je vezano i uz postupanja Katoličke crkve kada su u pitanju regule oko raskidanja crkvenih brakova. Brakovi su sve manje dugotrajni, svaki treći se raspada i mnogima nije stalo do toga da sklapaju crkveni brak kada nisu sigurni hoće li se jednoga dana morati rastati. A to je unutar Katoličke crkve puno kompliciranije nego u slučaju svjetovnog braka”, ističe.

Ključni problem Maštruko vidi u sve većoj ”institucionalizaciji” vjere.

”Opadanje broja vjernika nastavit će se i zbog skandala unutar same Katoličke crkve, poput pedofilije, jer postoji otpor prema crkvi i ponašanju crkvenih institucija i osoba u tim institucijama. Predstavnici Crkve više brane instituciju crkve nego samu vjeru. A kada neka ideja postane institucija, onda ta institucija više vodi računa o sebi, nego o ideji zbog koje je osnovana. To nije slučaj samo s Katoličkom crkvom ni s kršćanstvom ili islamom. Isto je i s ideološkim pokretima. Kad se od njih stvori institucija ili politička stranka, one počnu više voditi računa o sebi i svome probitku, nego o samoj ideji. Zbog toga i u Crkvi kao instituciji svećenik dobiva na važnosti, a ne ideja zbog koje je osnovana. Podaci o kojima govorimo samo su brojke koje se mogu interpretirati na ovaj ili onaj način, ali sigurno je da crkveni krugovi imaju razloga za brigu”, smatra Maštruko.

Izvor: Al Jazeera