Problem vršnjačkog nasilja sistemski riješiti, a ne gurati pod tepih

Sistem je taj koji treba donijeti i nametnuti vlastite programe prevencije, a nevladin sektor i lokalnu zajednicu uključiti kao izuzetno bitnu podršku u njihovoj realizaciji, smatraju stručnjaci.

Prema istraživanjima, ukupno 7,2 posto mladih tvrdi da su bili žrtve vršnjačkog nasilja, dok 17,5 posto njih poznaje nekoga od vršnjaka koje je bio žrtva ovog oblika nasilja (Fahrudin Vojić)

Problem vršnjačkog nasilja je u porastu tokom posljednjih godinu dana. Uzroci su svakako pandemija, ali i brojna ograničenja koja su izazvala određene psihičke nestabilnosti kako kod odraslih, tako i kod mlađih generacija. Međutim, uzroci pojave ovog problema u društvu mnogo su dublji i složeniji.

Adnan Drndić, magistar socijalnog rada, kaže da taj problem posmatra i istražuje u mnogo širem kontekstu, a to je da su vršnjaci i odrasli ljudi istih godina na čijim relacijama evidentiramo učestale oblike nasilničkih ponašanja.

„Nasilje među mladima, nasilje nad kolegama na poslu tj. horizontalni i vertikalni mobing, nasilje među licima treće odrasle dobi te jedno od najčešćih – nasilje među bračnim partnerima, odnosno nasilje u porodici. S obzirom da je porodica osnovna ćelija društva, iz nje kreću sve: i dobre i loše navike, negativni i prosocijalni oblici ponašanja koji nas prate kroz čitav život, a generiraju načine odnosa koje uspostavljamo u budućnosti sa drugim osobama“, smatra Drndić.

Dodaje kako uz često zlostavljanje u porodici od strane roditelja, starije braće ili sestara i drugih članova porodice, djeca sve češće doživljavaju nasilje i od drugih figura autoriteta poput nastavnika, doktora, dadilja, trenera itd.

„Nasilje u stvarnom svijetu je bazirano na zatvoren krug jednog društva, razreda, ulice ili grupe. Međutim nasilje u virtualnom svijetu ima daleko veći domet u smislu da mnogo veći broj osoba prvo svjedoči nasilju, sa druge strane žrtva je još ranjivija jer u virtualnom svijetu svi imaju priliku ponešto dodati bez posljedica po sebe, a to ostavlja katastrofalne posljedice na žrtvu“.

Nasilje putem društvenih mreža je, ističe Drndić, toliko učestalo da postaje općeprihvaćen obrazac ponašanja.

„Nasilje u virtualnom svijetu je došlo do porasta tokom pandemije, s obzirom da je bilo ograničeno kretanje, a povećane aktivnosti na mreži. Sa druge strane usporedno sa virtualnim je povećano i nasilje u stvarnom svijetu, suženo iza zatvorenih vrata na svim relacijama porodičnih odnosa“, pojašnjava Drndić koji se dublje bavio ovom problematikom.

Djevojčice više na udaru

Kada je u pitanju prisutnost vršnjačkog nasilja, prema podacima do kojih je došao Institut za razvoj mladih KULT kroz istraživanje o položaju i potrebama mladih u Bosni i Hercegovini koje je provedeno tokom 2021. godine, 7,2 posto mladih tvrdi da su bili žrtve vršnjačkog nasilja, dok 17,5 posto njih poznaje nekoga od vršnjaka koje je bio žrtva ovog oblika nasilja.

„Dominantni oblici nasilja među mladima su vršnjačko nasilje i nasilje u online ambijentu; na internetu, društvenim mrežama, aplikacijama za online komunikaciju i sl. Vršnjačko nasilje može biti fizičko, psihičko a sve je češće i nasilje na internetu. Razlozi za nasilje mogu biti različiti, a često su to neriješeni odnosi u porodici, manjak međuljudske tolerancije, ali i velika posvećenost društvenim mrežama“, ističu iz Instituta.

Na temelju analiza polnih razlika, primijećene su određene razlike između mladih ženskog i muškog pola kada je u pitanju sposobnost za prepoznavanjem psihičkog oblika nasilja. Žene u većoj mjeri tvrde da mogu prepoznati psihičko nasilje u odnosu na muškarce.

„Procenat mladih koji su se izjasnili da su bile žrtve nasilja na internetu iznosi 6,1 posto, dok procenat mladih koji poznaju osobu žrtvu nasilja na internetu iznosi 18,1 posto. Nasilje se češće vrši nad ženama prema mišljenju 73,1 posto mladih. Na drugoj strani, mišljenje da je nasilje zastupljeno jednako kod oba spola dijeli 18,8 posto mladih“, pojasnili su iz Instituta.

Neophodan angažman cjelokupnog društva

Prema Drndiću, problem vršnjačkog nasilja u razvijenim zemljama već je prošao kroz nekoliko faza – od utvrđivanja učestalosti pojave, rada na senzibilizaciji javnosti za ovaj problem, svijesti o potrebi za interdisciplinarnim pristupom problemu, povećanom angažmanu nadležnih institucija, prikupljanju sredstava i podrške vladajućih institucija, izrade prevencijskih i intervencijskih programa te konačno evaluaciji prevencijskih i intervencijskih programa.

„Da bismo problem međuvršnjačkog nasilja stavili pod kontrolu, neophodan je angažman cjelokupnog društva, jer djeca i mladi su odgovornost svih nas. Krajnje su neophodni programi prevencije koji dolaze iz sistema, ne iz prijedloga nevladinih organizacija koje su do sada učinile mnogo na saniranju ovoga problema. Sistem je taj koji treba donijeti i nametnuti vlastite programe prevencije, a nevladin sektor i lokalnu zajednicu uključiti kao izuzetno bitnu podršku u provedbi istih“, kaže Drndić.

Poseban akcenat, dodaje, treba staviti na mentalno zdravlje mladih i da trenutna situacija zahtjeva uključivanje svih instanci vlasti da kroz svoje instrumente djeluje na preventivnom radu, odnosno, razrješenju uzroka nastanka gore navedenih fenomena kod mladih ljudi, što bi dugoročno gledano doprinijelo i uspješnijem radu sa posljedicama nastalih okolnostima na koje nismo imali uticaj.

Je li sistem zakazao?

Nadležni kažu da djelovanje postoji, ali da je vršnjačko nasilje izuzetno složen problem s kojim se oni uprkos svim otežavajućim okolnostima kvalitetno nose. Relevantni faktori na prvom mjestu su škola i porodica, ministarstvo obrazovanja, potom ministarstvo unutrašnjih poslova, centri za socijalni rad, centri za mentalno zdravlje, zdravstvene ustanove, ističu iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona.

„Djelovanje se manifestira kroz nastojanje da se dijete i njegov razvoj prati u školi i porodici, a ukoliko nastane ili se otkrije neki oblik nasilja, u našem Kantonu postoje pravilnici/protokoli i drugi referalni mehanizmi kojima se reguliše djelovanje, te je tačno propisan slijed koraka u postupanju, obaveze svih sudionika u ovom procesu te mjere koje se poduzimaju u slučaju da se nasilje desi“, pojašnjava Almin Hopovac, ministar obrazovanja u Vladi Unsko-sanskog kantona.

Dodaje kako je ključno preventivno djelovanje kroz obrazovni proces i osnaživanje svijesti učenika da znaju šta je nasilje, kako se zaštiti, kome se obratiti i da imaju povjerenje u svoje okruženje koje mora da ih štiti.

Škole trebaju i moraju biti sigurno okruženje u kojem se svi učenici osjećaju zaštićeno i sigurno. Uvijek postoje nepoželjne situacije, ukazuje Hopovac, ali škole ažurno i ozbiljno postupaju kad se pojave neki oblici nepoželjnog ponašanja i nasilja, provode kontinuirane edukacije kako učenika tako i nastavnog osoblja na ovu temu.

„Ovo je izazovna tema i svaka situacija zahtijeva pažljiv pristup i djelovanje sa ciljem zaštite, prvo djeteta koje trpi nasilje, dakle, djeteta koje je žrtva, ali i sa intencijom utvrđivanja uzroka i motiva koje su nekog učenika dovele do toga da postane zlostavljač jer je praksa pokazala da i takvim učenicima treba pomoć i da su i sami nekad kroz odrastanje pretrpili ili trpe nasilje“, kaže Hopovac.

Potrebno više edukacije

Mladi često zbog društvenih normi, ustrojstva i načina života ne percipiraju određene oblike nasilja koje doživljavaju kao nasilje, ističu iz Instituta KULT.

„Mladi su vrlo ranjiva kategorija i upravo radi neprepoznavanja nasilja, uglavnom psihičkog i nasilja na internetu, ne znaju ispravno reagirati“, ukazuju.

Mlade treba educirati o ovoj temi, napominju, i omogućiti im adekvatno obrazovanje kroz koje bi znali prepoznati vršnjačko nasilje, adekvatno odgovoriti i prijaviti ga ukoliko su svjedok ili žrtva, znatno bi podržalo mlade koji trpe nasilje.

„Istovremeno potrebno je raditi i s mladima koji su počinioci nasilja. Potrebno je raditi i sa odraslima kako se neka ponašanja u društvu ne bi trebala tretirati kao ‘normalna’ te kako bi djeca i mladi imali uzore koji promoviraju zdrave stilove života“.

Institut za razvoj mladih KULT svakog 25-og u mjesecu obilježava Narandžasti dan, kao dan podizanja svijesti o borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama. Kroz različite aktivnosti, Institut pokušava u fokus staviti to da žrtva nasilja nije sama, da postoji rješenje i da nasilje u bilo kojem obliku treba biti prijavljeno, a nasilnici sankcionirani.

Drndić kaže da adolescencija u sebi nosi velike izazove i poteškoće za mladu osobu, ali joj istovremeno pruža i niz mogućnosti za uspostavljanje temelja za razvoj ličnosti kroz učenje i izgrađivanje adekvatnih mehanizama za nošenje i suočavanje sa životnim problemima. U tome je, zaključuje, mladoj osobi neophodno veliko razumijevanje i pravovremeno djelovanje kako primarne porodice, tako i društva u cjelini.

Izvor: Al Jazeera