Jesu li Putinovi stavovi fašistički?

Gospodar Kremlja je jedno od svojih najsudbonosnijih obraćanja zaključio citatom filozofa koji je jedva poznat van Rusije.

“Želio bih da završim svoj govor riječima pravog ruskog patriote Ivana Aleksandroviča Iljina: ‘Ako Rusiju smatram svojom domovinom, to znači da volim, razmišljam na ruski način, pjevam i govorim ruski'”, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno političarima.

Citat je izgleda pristajao ovoj prilici – Putin je najavio aneksiju četiri ukrajinske regije kao pokušaj da konsoliduje Ruse oko svog posrnulog rata.

Putin je godinama citirao, isticao i promovirao Iljina, koji je rođen u carskoj Rusiji 1883. i umro u Švicarskoj nakon Drugog svjetskog rata 1954. godine.

Ali je propustio da pomene Iljinove političke preferencije i ideološku putanju.

Neki naučnici ističu da su Iljinovi radovi uticali na Putinovo nastojanje da transformiše rusku postperestrojsku defektnu, ali funkcionalnu demokratiju u vođu militantnog neokonzervativizma koji je započeo najkrvaviji rat ovog vijeka u Evropi.

“Postoji prilična količina dokaza da se Putin divi Iljinovom radu i idejama”, rekao je za Al Jazeeru Yoshiko Herrera, profesor političkih nauka na Univerzitetu Wisconsin-Madison koji je proučavao Iljinove radove i njihov utjecaj na trenutni narativ Kremlja.

“Postoje različiti aspekti u Iljinovom radu koji bi Putinu mogli biti privlačni, a to su naglasak na snažnoj državi, autokratiji i ruskom nacionalizmu“, rekla je ona.

A Iljinovo odbacivanje same ideje o državnosti i nezavisnosti Ukrajine, političke ili kulturne, pomaže Putinu da opravda nastavak rata.

“Nešto relevantno za posljednjih godina su Iljinovi antiukrajinski stavovi… jer je poricanje ukrajinske nacionalnosti i suvereniteta ključna ideja koja podupire Putinov rat protiv Ukrajine”, rekla je Herrera.

‘Zdravi’ fašizam

Prije jednog vijeka, 1922. godine, boljševički proces osudio je Iljina, oštrog antikomunističkog proučavaoca njemačke filozofije, na smrt.

Kazna je uslijedila nakon šest hapšenja, ali ju je poništio osnivač Sovjetskog saveza Vladimir Iljič Lenjin, koji je bio upoznat s Iljinovom knjigom o filozofu Georgu Hegelu, koja se još uvijek smatra revolucionarnom.

Iljin se našao na “filozofskom brodu” koji je napustio Rusiju sa 140 protjeranih intelektualaca. Poput desetina hiljada ruskih emigranata, nastanio se u Berlinu.

Uzdigao se do otvorenog ideologa monarhističkog Bijelog pokreta, labave grupe antikomunističkih snaga čiji je glavni glasnogovornik, časopis The Bell, uređivao.

Nakon putovanja u Italiju 1925., Iljin se zalagao za fašističku ideologiju Benita Mussolinija, nazivajući je “zdravim fenomenom tokom napredovanja ljevičarskog haosa”.

Iljin je čak zavidio na činjenici da su Italijani, a ne Rusi, izmislili fašizam koji će uskoro inspirisati njemačke naciste.

“Iljin je bio krajnje tužan što se ideje fašizma nisu rodile u Rusiji ili među bijelim ruskim emigrantima, gdje je mislio da su prirodne”, napisao je ovog ljeta Sergej Tarševski u kolumni za Radio Slobodna Evropa/Radio Sloboda.

Godine 1933. Iljin je pozdravio uspon Adolfa Hitlera na vlast koji je spriječio transformaciju Njemačke u prosovjetsku komunističku državu.

“Šta je Hitler uradio? Zaustavio je proces boljševizacije Njemačke i učinio najveću uslugu cijeloj Evropi”, napisao je Iljin.

Iako se Iljin posvađao sa nacistima i preselio se u Švicarsku, njegovo vjerovanje u fašizam ostalo je nepokolebljivo.

“Italijanski fašizam je na svoj, rimski način izrazio stvari na kojima je Rusija vekovima stajala”, napisao je 1948.

Čak i u tinjajućim ruševinama Evrope poslije Drugog svjetskog rata, Iljin je smatrao izmijenjenu ideologiju fašizma, uz dodatak pravoslavne hrišćanske religioznosti, jedinom pravom ideologijom za Rusiju nakon (u to vrijeme hipotetičkog) pada komunizma.

Iljin je pretpostavio da bi postkomunističkom Rusijom trebao vladati svemoćni, idolizirani vođa na čelu visoko centralizirane države, gdje izbori nisu ništa drugo do ritual koji potvrđuje lojalnost javnosti vođi.

Prema Iljinu, stvarni rezultati glasanja nisu bili važni.

“Moramo odbaciti slijepu vjeru u broj glasova i njihov politički značaj”, napisao je.

Putinove pohvale

“Znate, nisam želio da kažem da je to bio samo Ivan Iljin“, rekao je Putin na političkom forumu 2021. odgovarajući na pitanje o misliocima koji su uticali na njega. “Ali čitam Iljina, i dalje čitam, s vremena na vrijeme. Njegova knjiga je na mojoj polici”.

Putin je navodno postao obožavatelj Iljinovih djela ranih 1980-ih, kada je služio kao špijun srednjeg nivoa KGB-a u prosovjetskoj Istočnoj Njemačkoj.

Sovjeti su zabranili djela Iljina i drugih ruskih emigranata, a prosječan sovjetski građanin mogao bi godinama završiti u zatvoru samo zbog posjedovanja kopije.

Službenici KGB-a smjeli su čitati zabranjena djela, ali Putinovo interesovanje za Iljina bilo je daleko od onog što je bilo popularno među njegovim kolegama.

“Većina zabranjenih djela koja smo čitali bila su prodemokratska”, rekao je za Al Jazeeru Genadij Gudkov, prognani opozicioni lider i bivši oficir KGB-a i njegovog glavnog ruskog nasljednika, Federalne službe sigurnosti.

Iljin nije bio jedina ličnost čiji su radovi uticali na Putina.

“Mislim da osoba može pronaći ekstremne stavove među Iljinovim djelima i možete povezati neke od Iljinovih spisa s Putinom, ali nisam siguran da li mislim da je Putin sam po sebi pod utjecajem Iljina, ili da li Putin koristi Iljina da ojača neke od svojih vlastitih diktatorskih fantazija”, rekla je Herrera.

Putin voli da citira mislioce od Mahatme Gandhija i Lava Tolstoja do Abrahama Lincolna.

Često se poziva na Petra Stolipina, carskog premijera koji je provodio opsežne ekonomske reforme u vrijeme Iljinove mladosti – i nikada se nije ustručavao koristiti nasilje za suzbijanje revolucionarnog pokreta u Rusiji.

Putin također vjeruje u neortodoksne teorije historičara Leva Gumiljeva, koji je tvrdio da se civilizacije dižu i propadaju zbog “biokosmičkih” mutacija.

Ali u današnjoj Rusiji, dok se na njih gleda kao na otvorene ličnosti, Iljin je opskurniji.

Kada je tek počeo njegov drugi predsjednički mandat, 2005. godine, Putin je dogovorio da se Iljinovi ostaci ponovo pokopaju.

Ponovo su sahranjeni na groblju moskovskog drevnog Sretenskog manastira, u blizini mauzoleja na Crvenom trgu, gdje je i dalje izložena Lenjinova mumija.

Godinu dana kasnije, Putin je dao cijelu Iljinovu arhivu, uključujući rukopise i dnevnike, prenijeti u Rusiju iz Sjedinjenih Američkih Država.

Putin je 2009. godine položio buket crvenih ruža na novi, granitni nadgrobni spomenik na Iljinovom grobu koji je lično platio.

Ruskog predsjednika pratio je njegov navodni ispovjednik, Arhimandrit Tihon, ultranacionalistički monarhista koji je lobirao za dekriminalizaciju nasilja u porodici. Obojica su bili mokri na kiši, ali nisu žurili da odu.

“Uprkos jakoj kiši, Putin je dugo pričao Tihonu o misliocu kojeg cijeni”, navodi se u jednom novinskom izvještaju o ceremoniji.

Zahvaljujući Putinu, Iljin je postao “moderan” u hodnicima političke i duhovne moći.

Godine 2007. budući predsjednik i premijer Dmitrij Medvedev napisao je predgovor za reprint dva Iljinova djela. Svih 10.000 primjeraka poklonjeno je bibliotekama širom Rusije. Reprint nije uključivao Iljinova djela o fašizmu.

Moskovski patrijarh Kiril, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i bivši glavni ideolog Vladislav Surkov često su citirali Iljina u svojim govorima i pisima.

Oskarovac Nikita Mihalkov snimio je 45-minutni dokumentarac o Iljinu koji se više puta emitovao na televizijskim mrežama pod kontrolom Kremlja.

“Bio je prorok filozof”, rekao je Mihalkov u dokumentarcu. “On je predvidio budućnost SSSR-a nakon Drugog svjetskog rata, kada će boljševizam pasti, s tragičnom preciznošću”.

Kremlj je 2014. godine dao instrukcije ključnim zvaničnicima i članovima vladajuće partije Ujedinjena Rusija da pročitaju Iljinov rad pod naslovom Naši zadaci, piše dnevnik Komersant.

“Svi napori (Kremlja) u proteklih 15 godina bili su fokusirani na to da jednoj vrlo sumnjivoj historijskoj ličnosti daju sliku ‘istinski ruskog filozofa’, uzornog državnika i pravog ruskog patriote”, napisao je urednik i politički analitičar Anton Barbašin 2018. godine.

Provjera kriterija

Putin se sve više rukovodio Iljinovim političkim idejama kada je preoblikovao politički krajolik Rusije i otkinuo dijelove Ukrajine, kaže Timothy Snyder, profesor historije na Univerzitetu Yale i stručnjak za totalitarne ideologije.

“Putin se oslanjao na Iljinov autoritet u svakoj prekretnici ruske politike, od njegovog povratka na vlast 2012. do odluke da interveniše u Ukrajini 2013. i aneksije ukrajinske teritorije 2014. godine”, napisao je prije nekoliko godina Snyder.

U međuvremenu, Kremlj koristi izraz “fašizam” da bi napadao neprijatelje Rusije, izmišljene ili stvarne.

Mediji pod kontrolom Kremlja demonizuju Ukrajinu kao zlu fašističku naciju ili nacističko uporište koje hladnokrvno provodi “genocid” nad Ukrajincima koji govore ruski.

Ubrzo nakon što je počela invazija Moskve na Ukrajinu, Snyder je objavio esej pod naslovom Trebali bismo to reći. Rusija je fašistička.

Nacija kojom Putin vlada već 22 godine provjerava većinu kriterija koje historičari primjenjuju na fašizam, tvrdi Snyder.

“Postoji kult oko jednog lidera, Vladimira Putina. Postoji kult mrtvih, organizovan oko Drugog svetskog rata. Postoji mit o prošlom zlatnom dobu imperijalne veličine, koje će biti obnovljeno ratom iscjeljujućeg nasilja – ubilačkim ratom protiv Ukrajine”, rekao je Snyder. “Putniku kroz vreme iz 1930-ih ne bi bilo teško da identifikuje Putinov režim kao fašistički”.

Neki naučnici se ne slažu.

“Snyder nije u pravu”, rekao je za Al Jazeeru Nikolaj Mitrokin, ruski istraživač s njemačkog Univerziteta u Bremenu.

Prema njegovim riječima, Rusija ne ispunjava kriterije fašističke države, nema ideološke partije, nema histeričnih kulta vođe, niti revolucionarnog novog režima koji je suprotstavljen starom.

Umjesto toga, u Rusiji “postoji agresivna, imperijalistička, autoritarna država sa vladajućom huntom”, rekao je Mitrohin.

Neki posmatrači, međutim, već uspoređuju rusku ekonomiju sa fašističkom Italijom.

I jedni i drugi pokušali su pokrenuti kvazidržavni kapitalizam, stavili su svoje ekonomske uloge na velike kompanije, podigli ulogu države u raspodjeli resursa i oslanjali se na “kupovanje” izborne lojalnosti socijalnim i infrastrukturnim projektima, rekao je analitičar iz Kijeva Aleksej Kušč.

“Ovo je originalni ruski neofašizam”, rekao je za Al Jazeeru.

‘Ukrao nam je ideologiju’

Putinovo naginjanje ka neokonzervativnom nacionalizmu postao je očigledan 2012.

To je uslijedilo nakon najvećih protesta u ruskoj postsovjetskoj historiji, kada su se stotine hiljada okupile u znak protesta protiv namještenih parlamentarnih izbora i Putinovog povratka u Kremlj za treći predsjednički mandat.

Zaokret je postao očigledan nakon aneksije Krima 2014. godine kada je Kremlj uključio elemente krajnje desničarske agende i počeo kovati militantnu antizapadnu, izolacionističku ideologiju.

“Nacionalistička retorika je oduvijek bila prisutna u političkom diskursu Kremlja, ali je, naravno, postala razmetljivija, drskija, hrabrija nakon Krima”, rekao je za Al Jazeeru Andrej Kolesnikov iz moskovskog think-tanka Carnegie Center.

Iskusni ruski nacionalisti to nazivaju prisvajanjem, usred napada na desetke domaćih krajnje desničarskih grupa koje su se pojavile početkom 2000-ih.

“Ruska vlada podiže zastavu s idejama za koje smo se borili do 2014. godine”, rekao je za Al Jazeeru Rex, koji je među grupom odbjeglih ruskih krajnje desnih nacionalista koji su se pridružili ukrajinskoj vojsci.

Otvoreni ruski intelektualac trenutnu ideologiju Kremlja vidi kao fašističku i vidi je kao oličenje moralne degradacije čitavog društva.

“Fašizam nije ideološki, već moralni razvoj. To je slučaj ozlojeđenosti ili robovskog mentaliteta, kada ljudi sebe dugo smatraju uvrijeđenim, moralno neadekvatnim i počnu da se osvećuju cijelom svijetu na osnovu toga (ogorčenosti)”, rekao je pisac i pjesnik Dmitrij Bikov za Radio Slobodu u aprilu.

Ali Putinova očigledna privrženost fašističkoj ideologiji možda nije samo verbalna.

Zločini koje su navodno počinile ruske trupe u Ukrajini liče na taktiku “totalnog rata” i genocida koju je Hitler propisao svojim trupama i saveznicima.

Putin je nekoliko puta u proteklih osam mjeseci naredio neselektivno bombardovanje stambenih naselja – od Kijeva preko Harkova do Mariupolja.

Gledajući unaprijed, uništavanje ključnih infrastrukturnih lokacija prekinut će grijanje i snabdijevanje električnom energijom miliona Ukrajinaca uoči hladne zime.

I dok ruske snage stalno gube teritoriju u Ukrajini, neke ličnosti iz Kremlja opisuju rat kao egzistencijalnu konfrontaciju sa kolektivnim Zapadom.

Zapad želi da “likvidira Rusiju kao nezavisnu, suverenu državu”, rekao je u nedelju za novinsku agenciju Itar Tass Sergej Kirijenko, bivši premijer i sadašnji zamjenik šefa administracije Kremlja.

Čini se da ponavlja Iljina, koji je napisao da će u slučaju nezavisnosti Ukrajine od Rusije, manji susjed “postati izvor građanskih i međunarodnih ratova vijekovima”.