Kampovi izviđača Zenice i Prijedora: Oaza prijateljstva i borba protiv mržnje

U vrijeme kada adolescenti i mladi u Bosni i Hercegovini nemaju priliku kroz redovno formalno obrazovanje posjetiti i upoznati svoje vršnjake preko entitetskih/nacionalnih granica, raduje priča o druženju izviđača iz Prijedora i Zenice. Njihovi kampovi na Boračkom jezeru i Mrakovici su nešto posebno. To je prepoznala i Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH koja finansira njihove zajedničke projekte posljednjih deset godina.

Pretpostavlja se da u BiH ima 770.000 mladih ljudi što je za 315.000 manje nego 1991. godine kada ih je bilo 1.091.775. Stopa razmjene mladih i onih koji će uskoro pripadati skupini mladih, manja je od 40 posto i među najnižima je u svijetu. Sve češća retorika koja podsjeća na izjave iz devedesetih prije rata, nacionalna retorika političara uzrokuje, osim nedostatka sredstava za putovanja i druženja u slobodno vrijeme, skepticizam prema vršnjacima i zaziranje od “onih drugih”.

Izviđači mogu sve

“U interetničkim kampovima mladima su se pružile nove mogućnosti. Konačno imaju prostora i vremena za zajednički rad u rodno i vjerski mješovitim skupinama, metodom vršnjačke edukacije koju primjenjuje izviđačka organizacija. Naše iskustvo s prethodnim kampovima pokazalo je da se stopa razmjene mladih nakon svakog međuetničkog kampa povećala za dva do pet posto u područjima obuhvaćenim projektom. Nakon sedam realizovanih projekata u proteklom periodu pokazali smo da izviđači mogu sve, stvaramo bolji svijet, da smo glasnici budućnosti, jednostavno prijatelji koji će napraviti jedan svijet i konačno svi zajedno odsanjati jedan san kroz realizaciju brojnih izazovnih aktivnosti koje su pred nama”, kazao je Denis Samardžić, potpredsjednik Saveza izviđača grada Zenice.

Uticaj Saveza izviđača grada Zenica i Odreda izviđača „Dr. Mladen Stojanović” iz Prijedora je prepoznatljiv jer, bez obzira na njihovu pojedinačnu nacionalnost, vjersku, kulturološku, polnu ili bilo koju drugu pripadnost, učesnici svih aktivnosti i njihovih kampova podijeliti će iste – izviđačke vrijednosti.

Model vršnjačke edukacije kroz interetničke projekte proširio je saradnju preko granica i uspostavljena je zvanična saradnja sa Savezom izviđača Crne Gore, te učesnicima iz Novog Pazara (Srbija) i Osijeka (Hrvatska) koji su učestvovali u svim aktivnostima između i nakon kampova.

Najzaslužniji za ovu saradnju su čelni ljudi izviđačkih organizacija Prijedora i Zenice Ernest Badnjević i Edin Šarić.

“Ljetni kamp na Boračkom jezeru je oaza prijateljstva, druženja i izviđaštva. Upoznala sam divne ljude i započela su prijateljstva koja traju i danas. Stekla sam prijatelje za cijeli život. Voljela bih da svako dijete u BiH ima priliku da učestvuje na aktivnostima interetničkih projekata jer one doprinose upoznavanju različitosti i razumijevanju istih, međusobnom uvažavanju i poštovanju, i izgradnji dugotrajnih veza”, rekla je Prijedorčanka Maja Kos Jozak.

Njena sugrađanka Anabela Jelača objasnila je da od malih poletarskih nogu hoda livadama Boračkog jezera, stvara bolji svijet i vjeruje u viziju o jednom svijetu. Izviđačima, kaže, duguje sve što danas jeste i što će postati, mnogo prijateljstava koja njeguje i mnogo naučenih životnih lekcija koje nosi sa sobom gdje god krenula.

Stevan Šeatović je kazao da mu je uvijek zanimljivo posmatrati kako se djeca mijenjaju u desetak dana kampa. Od stidljive i pomalo uplašene djece, zbog možda i prvog odvajanja od roditelja, pa do prvih nestašluka. A najveća vrijednost “jesu poznanstva i prijateljstva koja stičemo na kampovima”.

“Prvobitni i najvažniji cilj svih aktivnosti je bio da se mladi izviđači iz dva različita entiteta zbliže, nauče nove običaje i načine rada u izviđačkim organizacijama, u svakodnevnom životu, razmjene iskustva i ideje. Kroz razne kampove i projekte smo to i uspjeli”, rekla je Marina Mišković.

Boračko jezero

Andrea Tomić je kazala da svake godine stotine izviđača iz raznih krajeva spremaju svoju opremu za neke od najaktivnijih avanturističkih dana u godini kao što je ljetni kamp na Boračkom jezeru, zimovanje na Kozari. To je vrijeme za stvaranje sjećanja, upoznavanja novih prijatelja, učenja novih vještina i istraživanja prirode.

Danijela Stupar rekla je da su interetnički kampovi koje organizuju prijedorski i zenički izviđači najznačajniji po sklapanju trajnih prijateljstava, a da su ta prijateljstva toliko snažna da su se razvili pravi porodični odnosi.

“Svi naši učesnici su oslobođeni predrasuda, bez podjela i normi koje su ustaljene u poratnom periodu zemlje”, poručila je Stupar.

Zeničanka Aja Borić istakla je da je najveći značaj u ovim kampovima stvaranje novih prijateljstava te da je upoznala je prijatelje iz svih susjednih zemalja i ostvarila konekcije za čitav život.

Njena kolegica iz SIGZ-a, Lana Lazić pojasnila je da su je prijateljice nagovorile da se prijavi na interetnički kamp i da im je zahvalna zbog toga jer je kroz taj kamp stekla, ne samo uobičajena prijateljstva, već ona koja traju i koja se vječno pamte.

“Svaki kamp je bio sve bolji od prošlog. Uspjeli smo održati tradiciju, spajajući djecu i mlade iz različitih kultura, neprestanim radom i saradnjom dokazujući da je baš to što treba nama i našoj budućnosti”, ustvrdio je Zeničanin Harun Milak.

Zeničanin Karlo Kolar je rekao da radionice potiču psihofizički razvoj ali da prava magija počinje u slobodno vrijeme kada mogu pričati i družiti se sa drugarima iz drugih gradova. U toj slobodnoj i opuštenoj priči o temama po želji, dotaknu se njihove svakodnevnice, razmjene stavove i razmišljanja gdje dođu do zaključka “da su sve razlike kojima nas svakodnevno truju imaginarne te da ima više stvari po kojima smo slični nego onih po kojima se razlikujemo”.

“Živimo u zemlji u kojoj je širenje mržnje i netolerancije redovna pojava i obaveza nas izviđača, kao vizionara mira, je da se protiv toga borimo. Upoznala sam divne, dotad nepoznate dijelove svoje domovine i divne ljude sa kojima sam i danas u kontaktu. Pred mojim očima su se rađale prve simpatije, one najiskrenije, ali i zrele ljubavi koje i dalje sretno traju. Iako, priča o predrasudama između nekad neprijateljskih strana zvuči otrcano, bh. svakodnevnica nas podsjeća da su one, nažalost, itekako prisutne. Zato smatram da je interetničkim projektima ispričana jedna predivna priča koja, bez lažnog teoretisanja, uz igru, planinarenje, pjesmu i učenje, zaista pomaže stvaranju boljeg svijeta ili barem boljeg brdovitog Balkana”, poručila je Dženita Vugdalić iz SIGZ-a.

Može se živjeti skupa

Sociolog Sead Pašić naglasio je da su ovakvi susreti od neprocjenjivog značaja za mlade ljude. Prvenstveno, zato što se upoznaju, a kada se upoznaju ne mogu da vide jedni druge kao neprijatelje. Ljudi osjećaju radost, povezanost sa prirodom i potpuno su relaksirani unutar svog djelovanja. Dosta toga nauče, a razbili su jedan osjećaj koji je jako rijedak kod nas a to je osjećaj ponosa. Korisnost je, smatra, i sama činjenica da se izlazi iz gradova, da se omladina iz dva entiteta susreće, sagledava, poima, provjerava, da bi na kraju rezultat toga jedna vrsta uvažavanja, duboka tolerancija. I, svakako,  sud da se može skupa.

Prijetnjama od drugog i drugačijeg bh. političari uglavnom iz nacionalnih partija za potrebe vlastite borbe za vlast kontinuirano godinama truju narod. Nažalost, svjesno ili nesvjesno, u tome imaju podršku ponekad i medija. Ovakve priče kao što je ova o saradnji i prijateljstvima za cijeli život izviđača iz Prijedora i Zenice, pokazuju da nikad nije bilo sporno mladima da žive zajedno, raduju se, druže… Problem su oni veliki kojima odgovara strah jednih od drugih.