Beširović: Visoki predstavnik je i tumač Ustava, ali ne može djelovati protivustavno

Berina Beširović je viša asistentica na Odsjeku za politologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i autorica knjige Uloga institucije Visokog predstavnika u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma (1995-2006).

Sa njom razgovaramo o pozitivnoj i negativnoj ulozi u tumačenju i primjeni Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, o različitim percepcijama djelovanja Ureda visokog predstavnika (OHR), odlukama Ustavnog suda koje su suprotne od stavova OHR-a, koji će postojati sve dok Bosna i Hercegovina ne bude u mogućnosti da preuzme potpunu odgovornost za svoje poslove.

Međutim, nametnute izmjene Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine, koje se odnose na pojedine segmente izbornog procesa u bh. entitetu Federacija BiH, u izbornoj noći 2. oktobra su prouzrokovale nikad viđene reakcije onog dijela društva koje za sebe tvrdi da zastupa bosanskohercegovačke interese.

• Kad govorimo o pozitivnom uticaju visokih predstavnika na primjenu i tumačenje Dejtonskog sporazuma te korištenje Bonskih ovlasti to je bilo uglavnom u cilju jačanja države Bosne i Hercegovine. Koji su najpoznatiji i najpozitivniji primjeri ovakvog djelovanja?

– Zasigurno je prepoznatljivo djelovanje Carlosa Westendorpa koji je u svom mandatu ostao zapamćen po usvajanju prijedloga za izgled zastave i grba Bosne i Hercegovine. Tu je također usvajanje himne sa muzikom, ali bez teksta. Podržao je afirmaciju Centralne banke BiH i uvođenje jedinstvene valute, doprinio je integraciji na državnom nivou usvajanjem i jedinstvenih registarskih tablica. Wolfgang Petritsch je ostao zapamćen po reformi školstva. Međutim, kada gledamo mandat cjelokupno, moram reći da je Paddy Ashdown definitivno najznačajniji Visoki predstavnik u kontekstu integracije i funkcionisanja države. Godine 2003. je usvojen Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja. Za vrijeme njegovog mandata došlo je do reforme policije. Usvajanjem Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu u junu 2004. godine nastaje prva policijska agencija koja svoju nadležnost ostvaruje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Naredne godine je formirano još jedno ministarstvo – Ministarstvo sigurnosti BiH u okviru kojeg djeluje SIPA. Za vrijeme njegovog mandata zakonski je riješen status do tada podijeljenog Mostara, ali u praksi ovaj grad i dalje ima probleme zasnovane na etničkoj podjeli. Važna odluka koju je donio je zabrana raspolaganja i prodaje državne imovine, a najpoznatiji je po smjeni dužnosnika na vlasti i to posebno iz Republike Srpske (u jednom danu je smijenio 59 dužnosnika iz tog entiteta).

• Da li su navedene odluke bile najčešće u korist Bošnjaka kako žele to predstaviti službene politike iz zapadnog dijela Mostara i Banje Luke?

– Navedene odluke su bile u korist svih građana Bosne i Hercegovine jer su to sve pitanja funkcionalnosti države. Da li možemo zamisliti jednu državu bez zastave, grba ili himne na bilo kojoj kulturnoj ili sportskoj manifestaciji u svijetu? Ne možemo! Da li možemo zamisliti jednu funkcionalnu državu sa osobama presuđenim za ratne zločine na čelu? Ne možemo! Da li možemo zamisliti jednu funkcionalnu državu sa razjedinjenom vojskom i policijom itd. Sve su to pitanja državnog identiteta i demokratičnosti. Rekla bih da su pomenute odluke bile u korist onih koji Bosnu i Hercegovinu žele vidjeti kao građansku državu prava, integrisanu i funkcionalnu (a sve su to karakteristike koje ćemo kao društvo i država morati razviti da bismo mogli i sanjati o članstvu u Evropskoj uniji). Oni koji kao rješenje za Bosnu i Hercegovinu vide njenu podjelu, bilo entitetsku ili neku drugu, svakako su protiv institucije Visokog predstavnika kao takve, ali i protiv pomenutih odluka.

• Nažalost, bilo je slučajeva kada su visoki predstavnici donosili odluke koje je dokidao Ustavni sud BiH ili otežavali stanje na terenu.

– Samo preispitivanje odluka Visokog predstavnika, a samim tim i dokidanje tih odluka od organa države Bosne i Hercegovine znači nepovjerenje u Visokog predstavnika, a to nepovjerenje svakako otežava i njegovo djelovanje na terenu. Imamo najviše primjera gdje su se dužnosnici pozivali na povredu osnovnih ljudskih prava u odlukama Visokog predstavnika da ih smijeni sa dužnosti. Ustavni sud je zauzeo jasan stav da je Bosna i Hercegovina bila u obavezi da preko Vijeća za implementaciju mira, odnosno Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, kao tijela koja predlažu i potvrđuju imenovanje Visokog predstavnika, ukaže na navodne povrede ustavnih prava i sloboda zbog nepostojanja prava na djelotvoran pravni lijek na zaštitu istih. Svakako je primarno poštivanje državnog Ustava kao najvišeg pravnog akta u jednoj državi, ali ne smijemo zaboraviti ključnu činjenicu, a to je da je Visoki predstavnik i konačni tumač Ustava i može djelovati nezavisno u tumačenju.

• Šta očekujete oko stava Ustavnog suda o Schmidtovim izmjenama Izbornog zakona na osnovu apelacije Željka Komšića?

– Kao što sam naglasila, Ustavni sud je već prije u praksi bio iznad Visokog predstavnika i može poništiti njegove odluke. Po svemu sudeći intervencije Visokog predstavnika u Ustav entiteta Federacije BiH i Izborni zakon Bosne i Hercegovine će biti poništene zbog toga što te intervencije sadrže odredbe koje je Ustavni sud BiH već jednom proglasio neustavnim.

• Već se mogu čuti negativni stavovi europarlamentaraca i nekih drugih diplomata o Schmidtovom djelovanju. Znači li to da međunarodna zajednica nema jedinstven stav o budućnosti Bosne i Hercegovine?

– Formulisala bih to otprilike na način da međunarodna zajednica, a u konkretnom primjeru Evropska unija, ne voli nestabilnosti i političke napetosti na svojim granicama. Sukob mišljenja i protest protiv odluka Visokog predstavnika svakako jeste jedna vrsta političke nestabilnosti u Bosni i Hercegovini. Evropska unija posebno insistira na dijalogu i konsenzusu, a još je to više u fokusu kada su u pitanju države koje otvoreno pretenduju na status kandidata (kao što je to kod nas slučaj). Diplomatija traži rješenje putem dijaloga i saradnje, međutim u našem kontekstu to još uvijek nije moguće i sasvim je normalno za očekivati da će Visoki predstavnik nekad donijeti odluke koje neće biti podržane od svih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini. Zadatak Visokog predstavnika nije da zadovolji međunarodnu zajednicu, nego pomogne Bosni i Hercegovini da bude funkcionalna država dok mi kao društvo (to jeste naši politički predstavnici) to ne budemo u stanju sami.