Vođa Gruzijske legije sa ratišta za AJB: Obučeni za sabotaže i diverzije

Komandant gruzijskih legionara za Al Jazeeru Balkans govori o stanju u Ukrajini, kao i sabotažnim i diverzantskim operacijama svoje specijalno obučene jedinice.

Rusija je dokazala da nema nikakve specijalne snage i da joj nedostaje iskustva, u poređenju sa Ukrajincima, kaže Mamulashvili (u sredini) (Facebook)

Sa samo 14 godina Mamuka Mamulashvili iskusio je pakao ruskog zatvora. Tamo je dočekao svoj 15. rođendan, kao ratni zarobljenik kojeg je u borbu za domovinu u naletu ruske agresije poveo njegov otac Zurab, tada general gruzijske vojske.

Kao dijete visokog oficira gruzijskih oružanih snaga, Mamuka je praktično odrastao u vojnoj bazi i već je sa 14 godina stekao dovoljno znanja da bude spreman za borbu koja nije pitala za starost. U ratu za Gruziju bio je čitavu godinu, a onda je zarobljen zajedno sa ocem.

„Sjećam se da sam u zatvoru napunio 15 godina. Razvijao sam svoju svijest, počeo razumijevati svijet i tada sam počeo shvatati zašto je važno boriti se protiv Rusa“, prisjeća se Mamulashvili, objašnjavajući ono što će uslijediti poslije toga.

Od tih ratnih ‘90-tih godina prošlog stoljeća, tokom kojih je kao dobrovoljac ratovao i na strani Čečenije u borbi protiv Rusije, Mamuka je diplomirao diplomatiju, naučio četiri svjetska jezika i postao predsjednik gruzijskog Saveza mješovitih borilačkih vještina, ali 2014. godine, nekada maloljetni gruzijski ratnik sa iskustvom ruskog zatočeništva, osjetio je poziv koji nije mogao odbiti.

Mamulashvili je na samom početku rusko-ukrajinskog sukoba odlučio uskočiti u pomoć Ukrajini u borbi protiv agresora i sa nekoliko oficira i iskusnih vojnika osnovao Gruzijsku nacionalnu legiju koja i danas sije strah u ruskim redovima, o čemu svjedoči činjenica da su Rusi do danas o njoj napravili više filmova u nastojanju da je prikažu zločinačkom paravojskom.

Legija, koja okuplja dobrovoljce sa borbenim iskustvom iz cijelog svijeta, postala je prva jedinica sa inostranim borcima u historiji Ukrajine koja je priključena ukrajinskim oružanim snagama.

Pripadnici Legije, iskusni vojnici iz Gruzije, SAD-a, Velike Britanije i drugih zemalja, učestvovali su u obuci ukrajinskih vojnika i odbrani ukrajinske teritorije pod naletom ruskih snaga na početku invazije, ali je glas stekla najviše zbog specijalnih operacija za koje su njeni pripadnici obučeni – sabotaže, diverzije, izviđanje i prikupljanje obavještajnih podataka iza neprijateljske linije.

Sa nepoznate lokacije u Ukrajini, komandant Legije Mamulashvili je za Al Jazeeru Balkans dao telefonski intervju, u kojem je, uprkos povremenim prekidima zbog oglašavanja radio-stanice, sa lica mjesta objasnio šta se dešava u Ukrajini i, koliko je to moguće iz razumljivih razloga, povjerljivosti i sigurnosti, ulogu svoje jedinice.

Na početku, objasnio je zbog čega riskira svoj, ali i živote svojih sunarodnjaka i ostalih vojnika, za drugu zemlju.

Legija okuplja dobrovoljce sa borbenim iskustvom iz cijelog svijeta (Georgian National Legion)

„Ukrajina i Gruzija imaju zajedničku historiju daleko unazad. Ukrajinci su pomagali Gruziji kada je Rusija izvršila agresiju na nju. Primili su veliki broj naših izbjeglica, a Ukrajina je bila jedina zemlja koja je odmah počela pomagati Gruziji i slati nam dobrovoljce, od kojih su mnogi poginuli braneći suverenitet moje zemlje. Sada smo mi tu da pomognemo njima. To je stvar principa, doći i uzvratiti pomoć. Diplomirao sam diplomatiju, ali diplomatija ne funkcionira sa Rusima, jer nikada ne drže obećanja i ne poštuju potpisane dokumente. Zato sam izabrao boriti se s njima, a diplomatiju ostaviti po strani“, kaže Mamulashvili, vlasnik Ordena narodnog heroja Ukrajine.

  • Kako su, uopšte, izgledali počeci Gruzijske nacionalne legije?

– Ovdje smo bili već u aprilu 2014, u regiji Luganska, gdje smo obučavali jedan bataljon milicije, tako da smo se u borbi našli čim su (Rusi) počeli pristizati. Veći broj vojnika počeli smo dobivati nakon što je Legija 2016. postala dio ukrajinske vojske. Čim se to desilo, počeli su nam se javljati dobrovoljci iz raznih zemalja. Prva trojica, oficiri, došli su iz SAD-a. Danas, Gruzijska legija je najveća jedinica stranaca u ukrajinskoj vojsci.

  • U kojim regijama su Vaše snage aktivne u borbama?

– Većinom na istoku Ukrajine, s tim što smo imamo snage i na jugu. Nastojimo da nikada ne skoncentrišemo veći broj vojnika na istom mjestu, jer Rusi žarko žele eliminisati veći broj pripadnika Gruzijske legije. Ne želimo im pružiti to zadovoljstvo. Imamo svoju ratnu taktiku i ona od 24. februara funkcionira jako dobro.

  • Koliko trenutno imate dobrovoljaca i odakle dolaze?

– Sada ih imamo 1.300. Gotovo dvije trećine, odnosno 65 posto su Gruzijci, a ima ih iz mnogo različitih država.

  • Kako uopće birate ljude koji se nude za službu? Šta je za Vas dobar kandidat?

– Borbeno iskustvo je jako bitno, i to dobro iskustvo. Kod nas ima vojnika iz zapadnih zemalja koji su bili u ratovima u Iraku, Afganistanu…, dok su Gruzijci borbeno iskustvo stekli u ratovima protiv Rusa. Dalje, ne želimo nikakve ekstremiste, naciste, desničare, rasiste…, nikakve sumnjive karaktere. U našoj legiji se sve zna, radi se o momcima različitih nacionalnosti, religija i boje kože. Želim u legiji imati ljude koji se smatraju braćom i ne trebaju nam nikakvi ideološki problemi koji bi narušili koheziju.

  • U medijima se može vidjeti da iza sebe imate mnogo borbi – za aerodrom Antonov, Kijev, Hostomel, Irpin… Koja je bila najteža i u kojoj ste odradili najbolji posao?

– Nisu samo one u pitanju. Za nas je rat počeo 2014. godine, tako da ono što je uslijedilo poslije 24. februara i ruske invazije za nas nije bilo iznenađujuće, niti se šta mnogo promijenilo. Slične bitke vodili smo i ranije, s tim što su im se nakon februara pridružila i ruska avijacija i balistički projektili. To za nas nije promijenilo ništa. Najteže borbe su nam bile oko Kijeva, ali pobjede smo ostvarivali i u regijama Luganska i Donjecka, kao i na jugu zemlje. Tamo smo imali najbolje operacije, jer smo išli kilometrima naprijed i nismo gubili ljude.

  • Jesi li Vaše snage bile i u Mariupolju, tokom dramatičnih dešavanja oko čeličane Azovstal?

– Bile su blizu. U okolini.

  • Kako, uopšte, izgleda boriti se protiv Rusa? Često čujemo da su nepripremljeni, nedovoljno opremljeni, nesvjesni u šta su bačeni, demoralisani… Kako biste ih Vi opisali na osnovu dosadašnjeg borbenog iskustva?

– Rusija je dokazala da nema nikakve specijalne snage i da joj nedostaje iskustva, u poređenju sa Ukrajincima. Veći dio snaga koje su korištene za određene operacije već su uništene. Putinova mobilizacija neće ništa promijeniti jer u rat šalje momke bez borbenog iskustva. Na ratištu je dokazano da Ukrajinci mogu mnogo toga učiniti, za razliku od Rusa, o kojima smo svi imali mnogo bolje mišljenje prije ovog rata.

Radi se o slabo pripremljenoj grupi trupa, koje su, istina, brojne. U smislu profesionalizma, nisu ništa bolji od neke afričke vojske u zemlji koja ne obraća mnogo pažnje o kadrovima u svojim oružanim snagama.

Osim toga, u ruskoj vojsci je opšteprisutna korupcija, što nam je dosta pomoglo dosad, a nadamo se da će u budućnosti pomoći još više. Kao vojnik, mogu reći da, iako ne volim potcjenjivati neprijatelja, oni sa profesionalnog gledišta nisu bili pripremljeni niti na ono što će samo vidjeti u Ukrajini. A dosta ih je ovdje ubijeno.

Našli smo stotine dokaza ratnih zločina ruske vojske, naročito u regiji Kijeva, tvrdi Mamulashvili (Georgian National Legion)
  • Kakva je trenutna situacija na ratištu? Ukrajinska vojska je u velikoj kontraofanzivi. Ima li snage i mogućnosti da zauzme veća središta, koja su pod ruskom okupacijom?

– Ukrajinske snage već su oslobodile veliki prostor. Kontraofanziva ide dobro i nastavljamo prema naprijed.

  • Šta je sa Krimom? Ima li planova o oslobađanju davno okupiranog poloutoka?

– Naravno da postoje planovi, ali ne mogu o tome govoriti. To je ukrajinska teritorija, okupirana teritorija, i mora biti oslobođena.

  • U posljednje vrijeme se, nakon početka ukrajinske kontraofanzive, sve više govori o mogućnosti ruske upotrebe nuklearnog oružja. Brine li Vas to i koliko bi moglo promijeniti stanje na ratištu?

– Zbog nestabilnosti unutar ruske političke elite, veoma je moguće da će (ruski predsjednik Vladimir) Putin koristiti taktičko nuklearno oružje. To bi bila velika tragedija, ne samo za Ukrajinu, već i za cijeli svijet. Sva društva se moraju ujediniti i spriječiti tu mogućnost. No, ne mislim da bi upotreba nuklearnog oružja donijela velik strateški zaokret, ali možda bi odnijela stotine hiljada nedužnih života. No, to je za Ruse prihvatljivo. Znamo da ciljaju civile i nenaoružane ljude, pa se zato to od njih može i očekivati. Stoga se Ukrajina najozbiljnije priprema za tu mogućnost.

  • Svijet su šokirale informacije, fotografije i snimci koji ukazuju na ruske ratne zločine. Jeste li Vi ili Vaši legionari nailazili na takve scene na oslobođenim područjima?

– Naravno, našli smo stotine dokaza ratnih zločina ruske vojske, naročito u regiji Kijeva. Tamo smo našli ubijenu djecu sa zavezanim rukama, silovanu… Užasno, to je na nama ostavilo dubok trag. Bili smo šokirani, ali to što su Rusi radili tu, nastavili su raditi i u ostalim dijelovima Ukrajine. U selima koje su Rusi bili okupirali, dešavala su se masovna ubistva civilne populacije. Naravno, civili su najviše propatili, jer je ruska „strategija“, ako se tako može nazvati, prvenstveno ubijanje civila.

Oni, zapravo, izbjegavaju vojno suočavanje i ravnopravnu borbu. Prema ruskoj psihologiji, uvijek su to radili, a s druge strane, mogu ubijati djecu i nevine žene. To je strategija necivilizirane barbarske zemlje.

  • Sa druge strane, Rusi Gruzijsku nacionalnu legiju optužuju za ratne zločine, između ostalog i jer, kako kažu, ne uzimate zarobljenike, već ih ubijate. Šta je tu istina?

– To nije prvi put da govore protiv nas i Legije. To je propaganda. Rusija svojom strategijom pokušava kriviti neprijatelja za ono što radi sama. Zato se ovdje ne radi samo o borbi protiv okupacije, već i protiv okupatorske propagande.

Tokom mojih osam godina u Ukrajini, Rusija je napravila više dokumentarnih filmova usmjerenih protiv Gruzijske legije, i to na jako visokom nivou. Jedan je Federalna služba bezbjednosti naručila od italijanske televizije, a drugi su napravili Izraelci. I sama Rusija je producirala seriju filmova protiv nas. To nas ne čudi, da svaki drugi dan ‘uništavaju’ Gruzijski legiju. No, savršeno dobro znaju da nas je jako teško uništiti, čak i vojnom silom. Nedavno su objavili da su uništili dijelove Gruzijske legije, što je potpuno netačno.

A vezano za zarobljenike, tačno je da ih ne uzimamo, već ih predajemo specijalnoj službi koja se bavi ratnim zarobljenicima. Rusi kažu da ih samo ubijamo, a puštali su i neke snimke na kojima se vidi da neko puca u nekoga, a oni su to predstavljali kao da mi likvidiramo ruske zarobljenike. Samo protiv mene ima više krivičnih prijava.

Na meti su nam visokorangirani ruski oficiri i strateški sistemi, a uključeni smo i u uništavanje komandnih centara i ruske logistike, govori Mamulashvili (Georgian National Legion)
  • Kako ste opremljeni? Je li zapadna podrška dovoljna ili može biti i bolja? Šta vam posebno treba?

– Podrška bi morala biti bolja. Ako dobijemo teške artiljerijske sisteme, mogli bismo uspješno nastaviti kontraofanzivu. Zahvalni smo SAD-u na onome što su nam dosad dali, ali trebamo još više. Prije svega, neophodni su nam dalekometni raketni sistemi visoke preciznosti koji bi mogli biti prevaga u našu korist. Također nam trebaju sistemi protivzračne odbrane da zaštitimo ukrajinsko nebo, kako civilni objekti više ne bi bili mete ruskih napada.

Treba imati u vidu da je Ukrajina preuzela ulogu zaštitnika svih evropskih država i demokratskih vrijednosti, ne samo svojih, već i cijelog zapadnog svijeta. Zapad to mora shvatiti, jer to Ukrajince košta velikog broja života.

  • Vaša legija, između ostalog, vrši sabotaže i diverzije na okupiranim teritorijama, daleko iza neprijateljske linije. Možete li nam otkriti bilo šta o toj vrsti aktivnosti ili se radi o povjerljivim informacijama?

– Imamo manje timove koji su specijalizirani za sabotaže. Na meti su nam visokorangirani ruski oficiri i strateški sistemi, a uključeni smo i u uništavanje komandnih centara i ruske logistike. To nije tajna. Naše aktivnosti su jako dobro planirane i uspješne. Osim toga, prikupljamo i obavještajne podatke sa ratišta.

  • Borite se u Ukrajini, a šta je sa Vašom domovinom Gruzijom, čiji su dijelovi još pod ruskom kontrolom?

– Gruzija je okupirana, ali će biti oslobođena kada se oslobodi Ukrajina. Rusija snage koje je koristila u Gruziji šalje u Ukrajinu. Većina je ovdje već uništena, a uskoro će biti uništene i ostale. Zato se nadam da će Gruzija biti oslobođena djelimične okupacije bez vojnih operacija, ali također se moramo riješiti i proruskih vladinih zvaničnika koji potiho podržavaju Rusiju.

  • Kakva je Vaša procjena kako će ovaj rat završiti i je li moguće poraziti Ruse i izbaciti ih sa teritorije Ukrajine?

– Ukrajina je veoma blizu pobjede, slobodno mogu reći. No, još zavisimo od zapadne podrške sa oružjem. Ponavljam, treba nam više artiljerije, jer se kvantitet, po mom mišljenju, može pobijediti kvalitetom. S preciznom artiljerijom, dobit ćemo rat.

Izvor: Al Jazeera