I dobar automobil bi se umorio, a oni nisu

Bosna i Hercegovina je posljednju deceniju postala poprište masovnog planinarskog aktivizma i taj zanos i entuzijazam u bijegu sa asfalta i betona zahvata i staro i mlado. Duh povratka iskonskom životu, odnosno prirodi, možda je najjasnije uočljiv kod “zavjerenika” planine, posebno mudrih ljudi, koji iskustveno znaju i osjećaju koliko im planina vraća životne snage u mišiće, gura frišku krv kroz arterije i vene izgubljene u gradskom smogu i smiruje ganglije devastirane atmosferom kancelarijskih brloga i horizontalne gimnastike ispred televizijskih ekrana.

Planina je čarolija i definicija života, reći će vam ljubitelji visina – uzbrdice, nizbrdice, padovi, vrhovi, doline, fizičke i mentalne barijere. Sve to imaš uz jednu ogromnu razliku: kad se sa planine vratiš u kliše i rutinu svakidašnjice, tvoje tijelo i um su jači i spremniji za bitku sa stereotipima svakidašnjice i banalizacijom zdravog života.

Brigade planinara amatera vikendima opsjedaju najljepše i najatraktivnije bh. planinske vrhove. No, ako nisu možda na prekrasnim grebenima i cirkovima surovog Prenja, Hajdučkim vratima predivne Čvrsnice, šumskim arboretumima Šatora, Đokinom tornju ili Maloj Ćabi Treskavice, čudesnim vrhovima Zelengore ili magičnim predjelima Vranice, onda, zašto ne, valja otići u planinarsku avanturu kod “susjeda”, pri čemu “titula” susjeda nema nikakve veze sa granicama država.

Stoga su ovoga puta susjedi, tačnije planinarski frendovi, planinari Austrije. A gdje su Austrijanci, ima i naših. I ne mora se pritom penjati, štajaznam, na Grossglockner u istočnom ili Hinterer Brochkogel u sjevernom Tirolu, vrhove na Alpima koji sežu u nebesa blizu 4.000 metara. Za savršen planinarski ugođaj kod austrijskih “bruder und švestern” dovoljno je, vjerovali ili ne, svega “1.000 i nešto” metara u jednom od najpoznatijih austrijskih planinarskih i skijaških centara gradiću Saalbach-Hinterglemu nadomak Salzburga.

Timsko takmičenje

Bh. planinari okupili su se u ekipu “Snaga domovine” i na 19. svjetskom prvenstvu, održanom od 22. do 24. septembra u organizaciji Saveza za narodni sport Republike Austrije (Osterreichischer Volkssport-Verband), predstavljali svoju zemlju među još 18 država sa ukupno oko hiljadu učesnika. “Snaga domovine” je, osim planinara iz matične zemlje, pojačana i našim dijasporcima iz Planinarskog kluba “Kontakt” iz Salzburga pa je u “utrku sa kilometrima” izašla sa 80 planinara mahom iz Krajine, Sanskog Mosta i Cazina. Sarajevski planinari formirali su posebnu ekipu “Lilium Bosniacum”.

Prijedorčanin Adnan Siječić Ogi, član “BH Kontakta”, dugogodišnji planinar, free solo-alpinist i “sajlaš” (onaj što se vere uz stijene) bio je takmičar i dobar domaćin svojim Bosancima.

“Takmičenje je isključivo timskog tipa, nema pojedinačne konkurencije, akcenat je uvijek na popularizaciji ovog sporta, razvijanju sportske kulture i zdravog načina življenja. Zbog toga i nije ograničen broj učesnika u nekom timu, što ste brojniji veći ste favorit. Na Svjetskom prvenstvu smo svaki dan imali na raspolaganju po jednu stazu, u petak uveče dodatno noćnu stazu, a u subotu planinarski maraton u dužini od 40 kilometara na 1.000 metara nadmorske visine. Mi smo se ove godine dobro ‘uzhrpali’ i pripremali i nakon tri dana planinarenja na tri staze različitih dužina i težina ‘Snaga domovine’ prešla je ukupno 5.219 kilometara i osvojila drugo mjesto. Bolji od nas bili su Francuzi, ujedno i brojniji kao ekipa, sa 7.154 kilometra, a iza nas bili su Nijemci sa 4.628 kilometara”, priča Siječić.

Objašnjava da svaki takmičar mora biti aktivan na najmanje tri staze u roku tri dana kako bi mu se računao rezultat i dodaje kako Osterreichischer Volkssport-Verband ima licencu da organizira ovo renomirano takmičenje od strane Međunarodnog planinarskog saveza (Union Internationale des Associations d'Alpinisme, UIAA).

Jesen je idealno vrijeme za organizaciju planinarskog hepeninga u Saalbach-Hinterglemmu, kao uvertira pred skijašku sezonu. Ovaj dio Austrije, iako se radi o tipičnim selima, do minucioznih detalja razvio ski turizam. Nije legenda, ali kada su u Sarajevu 1984. godine bile Zimske olimpijske igre, u Saalbachu je bila jedna žičara. Danas ovdje za ski-safari i zimski odmor imate sve što poželite – škole skijanja i snowboarda, dnevne i noćne staze ukupne dužine od 200 kilommetara na nadmorskoj visini od 1.000 do 2.096 metara, ski opremu za iznajmljivanje, šest staza za sankanje, staze za skijaško trčanje, pabove, diskoteke, noćne klubove, gurmanske restorane, kuglane, salone ljepote, vanjska klizališta, squash terene, čak i ski muzeje. Kad nedostaje snijega, što je rijetkost, na dispoziciji je 500-ak snježnih topova.

Ovaj predložak priči o planinarima, tek kao preludij za nas i našu traumu koji duže od tri decenije (i ko zna koliko još dugo ćemo) ne znamo šta ćemo od silne ljepote i prirodnih predispozicija koje Bosna i Hercegovina ima.

‘Osjećaj da si Bosanac’

Planinarenje se odvijalo u bajkovitom krajoliku, a učesnici su imali priliku uživati u živopisnoj prirodi, zelenim obroncima i proplancima, te gorskim jezerima u sjenci goropadnih vrhova Alpa koje je bjelinom osjenčio snijeg.

“Nadali smo se dobrom rezultatu, ali da ćemo baš osvojiti drugo mjesto pored planinara iz zemalja sa daleko razvijenijim planinarskim sportom poput jedne Švicarske, Austrije, Bolivije… to je bilo malo previše. Nismo možda još ni svjesni kakav smo rezultat napravili uz maksimalno zalaganje. Prošle godine bilo smo četvrti na ovom istom takmičenju i tada smo mislili da je to neki naš maksimum”, kaže Samir Šadić, predsjednik SPD “Mulež” iz Sanskog Mosta.

Amira Šabić, predsjednica PED “Kanjon”, ističe kako su impresije nakon noći proglašenja pobjednika veoma snažne i stimulativne za budućnost planinarenja.

“Ovaj rezultat znači mnogo za sve nas, za pojedince, za Bosance i Hercegovce. Divan osjećaj. Dogodine ćemo se sigurno potruditi da budemo još bolji”, njene su riječi.

Enes Beganović iz PD “Krajina” iz Cazina zahvalio se domaćinima iz “BH Kontakta” na izvanrednom prijemu i trudu.

“Nama je ovo bilo prvi put da učestvujemo na jednom ovakvom skupu planinara i dojmovi su fantastični. Dogodine će nas sigurno biti više, a to znači i više pređenih kilometara”, kaže Beganović.

“Snaga domovine” je sa puno elana i entuzijazma predstavljala svoju zemlju, bilo je žuljeva i drugih povreda, suza i napora, ali “sva bol svijeta” bačena je u zapećak kada je oficijelni spiker na završnoj ceremoniji pročitao rezultate i kada je dvorana u Saalbachu eksplodirala od povika “Bosna, Bosna” okićena državnim zastavama Bosne i Hercegovine koje su vijorile u rukama naših planinara. Inače, druga bh. ekipa “Lilium Bosniacum” zauzela je sedmo mjesto. Zanimljivo je da je 10-godišnji Dani Kurtović iz “Snage domovine” u vicešaampionskih 5.219 kilometara ugradio svojih 46 kilometara planinarskog hoda.

Izet Kurtalić iz salcburškog “BH Kontakta” govori kako je teško riječima dočarati taj prekrasni osjećaj da si Bosanac i Hercegovac u Saalbachu dok se čitaju pobjednici.

“Nije to svjetsko prvenstvo u nogometu ili košarci, da se razumijemo, ali nama ovo znači neizmjerno mnogo, jer Bosna i Hercegovina nije uopće prisutna na planinarskoj mapi Evrope i svijeta u mjeri u kojoj to jesu druge ‘planinarskije’ zemlje. Bosna je za mnoge od njih još uvijek ‘tamni vilajet’ i kada jedan autsajder u planinarenju napravi ovakav rezultat to je iznenađenje. Ne znam kako za druge, ali to je mnogo za nas, za Bosnu i Hercegovinu. Nije jednostavno ni automobilom preći 5.200 kilometara, a kamoli nogama u planinarskim ‘gojzericama'”, kaže Kurtalić.

Bh. planinarski spartanci iz naše priče su prezadovoljni koliko rezultatom, toliko prijemom i logistikom od strane “BH Kontakta” iz Salcburga. Trebalo je za stotinjak planinara pronaći jeftiniji smještaj, prijevoz, salu za feštu itd. Bh. planinari su u austrijskim pansionima Saalbach-Hinterglemma zahvaljujući Siječiću, Kurtaliću i ostalima iz “BH Kontakta” imali spavanje sa doručkom za 35 eura po osobi. Baš kao da su u Bosni.

“Ne znam da li je potrebno uopće pričati i naglašavati o prednostima po fizičko i mentalno zdravlje i šta pored ovog izvanrednog rezultata za našu zemlju znači bavljenjem ovim sportom. Mada moram priznati da nam je prosjek starosti članova sve viši. Izgleda da mladi ljudi misle da se zdravlje podrazumijeva dok si mlad, a planinarenjem se počnu baviti kad ostare”, konstatira Adnan Siječić Ogi.