Herasimenko: Raketni napadi pokazuju agoniju terorista iz Rusije

Ruska Federacija nije sposobna pobijediti Ukrajinu na bojnom polju, pa pribjegava raketnom teroru gradova koji samo dodatno jačaju Ukrajince i njihovo uvjerenje da dolazi bolje sutra, kaže Oleh Herasimenko, vanredni i opunomoćeni ambasador Ukrajine u Crnoj Gori.

Za Al Jazeeru Balkans gorovi kako će eventualni poraz ruskog predsjednika Vladimira Putina i ruske vojske u Ukrajini na kraju donijeti pozitivne promjene kako u istočnoevropskoj, tako i u balkanskoj regiji gdje je također jak utjecaj Kremlja.

• Kako komentirate trenutno stanje u Ukrajini, naročito nakon eksplozije na Krimskom mostu i raketiranja ukrajinskih gradova od strane ruskih napadača?

– Faktički, Putin, poslije niza sramnih poraza ruske vojske na frontu, počinje novu fazu rata – teror nad civilnim stanovništvom Ukrajine i uništavanje kritične infrastrukture naše zemlje pred zimski period. Rusija je 10. i 11. oktobra izvršila masovne raketne udare na gotovo sve regije Ukrajine, uključujući i prijestolnicu Kijev. Gotovo svi ovi udari naneseni su civilnoj infrastrukturi: neki gradovi su na neko vrijeme ostali bez struje i tople vode. Ova granatiranja su pogodila jednu trećinu energetske infrastrukture Ukrajine.

Također, objekti diplomatskih misija stranih država u Kijevu su se našli pod raketnim udarima, što je grubo kršenje Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Bio je to udarac bez presedana od početka invazije 24. februara. Rusko rukovodstvo je otvoreno priznalo da nanosi te udare sa ciljem da potpuno uništi ukrajinsku kritičnu infrastrukturu. Eksplozija na Krimskom mostu postala je samo formalni izgovor za masovne raketne udare na Ukrajinu, koji su se prema mišljenju stručnjaka pripremale dugo prije incidenta na mostu.

Drugim riječima, Rusija zvanično koristi terorizam kao oružje u ovom ratu usred sve očiglednijeg pada svojih vojnih sposobnosti. Ruska Federacija nije sposobna pobijediti Ukrajinu na bojnom polju, pa sve više pribjegava raznim prljavim metodama usmjerenim prije svega protiv civilnog stanovništva. Ruski raketni potencijal je i dalje značajan, jer njena vojna industrija radi danonoćno sa samo jednim ciljem – da izvrši genocid nad Ukrajincima i uništi Ukrajinu kao nezavisnu državu.

• Prema Vašim informacijama, kako teče organizacija života nakon novih udara, kako ljudi reagiraju?

– Sa početkom hladnog vremena, raketni udari će postati češći jer Putin nastoji Ukrajince lišiti grijanja, struje, gasa i vode. On želi život Ukrajinaca učiniti jednostavno nepodnošljivim i da se mi, dakle, predamo.

Stanovnici ukrajinske prijestolnice i mnogih drugih gradova u centralnom i zapadnom dijelu Ukrajine već neko vrijeme nisu doživljavali tako moćne zračne udare. Međutim, naši građani i nadležne spasilačko-komunalne službe reagirale su profesionalno i hitno. Za dva dana u velikoj mjeri je obnovljeno napajanje i rad cjelokupne vitalne infrastrukture. Izdržali su. Umjesto panike, ruski raketni teror samo povećava otpornost Ukrajinaca i volju da se odupru agresoru.

• Uprkos svemu, i dalje se čuju pozivi da Ukrajina treba pregovarati, pa čak i dati ustupke Moskvi. Koliko je to licemjerno i da li uopće ima volje Kijeva za pregovore?

– Bilo kakvi mirovni pregovori sa državom agresorom bit će mogući tek nakon potpunog povlačenja ruskih trupa iz Ukrajine. Nećemo voditi nikakve pregovore sa Putinom, kao što se nikada ne vode pregovore sa teroristima. Nikakvi kompromisi sa Kremljom nisu prihvatljivi: neophodno je jednom zauvijek zaustaviti Rusiju, pouzdano garantirati evropsku i svjetsku sigurnost. Naša prethodna iskustva govore kako se Rusija ne pridržava postignutih dogovora.

Rusija smatra kako ovakvi barbarski postupci izazivaju strah i da će natjerati ukrajinske vlasti da pregovaraju sa njom. Ali sve veća brutalnost akcija Ruske Federacije protiv Ukrajine izaziva upravo suprotan efekt. Ovo još jednom dokazuje da stvarne namjere Rusije isključuju dijalog. Svaka pacifikacija agresora otvara pravu “Pandorinu kutiju” koja će donijeti još više smrti i uništenja.

Svijet se više puta uspio uvjeriti da politika smirivanja agresije u jednoj regiji neminovno generira dalju agresiju u drugom. Kako je rekao naš predsjednik (Volodimir Zelenski), Putin za našu zemlju danas predstavlja generalizirani portret teroriste sa kojim niko ne želi razgovarati ni o čemu. Zato, kao zemlja koja se zalaže za mir, kažemo da ćemo razgovarati, ali sa drugom osobom.

• Najavljuju se nove količine naoružanja koje SAD i Evropa šalju. Da li će to biti dovoljno za bolju zračnu obranu, kao i za nastavak ofanzive oslobađanja teritorija?

– Ukrajini su potrebne ubrzane isporuke naoružanja, posebno sistema protivzračne odbrane i protivraketne odbrane dugog dometa, kako bi odbila stalne ruske raketne napade. Ovo je pitanje spašavanja života hiljada Ukrajinaca. Savremeni PZO i protivraketni odbrambeni sistemi za Ukrajinu bili su tema nedavnih razgovora političkog rukovodstva naše zemlje sa predstavnicima NATO-a i njegovih članica.

Od početka rata bila nam je također potrebna moderna dalekometna artiljerija. Ukrajinske vlasti su aktivno radile u tom pravcu, pa smo dobili teško naoružanje, što je doprinijelo promjeni toka borbenih dejstava u korist Ukrajine. Danas se taktika neprijatelja mijenja. Raketni teror naših gradova i infrastrukture pokazuje njihovu agoniju i još jedan pokušaj da nas slome. Poslije posljednjeg ruskog granatiranja, svaki minut odnosi jedan ljudski život. Stoga je Ukrajina u stalnom dijalogu sa svojim partnerima i saveznicima. Prije nekoliko dana smo dobili njemački sistem PZO Iris-T, ali je potrebno više povećati gustinu odbrane i eliminirati još mnogo ruskih zračnih prijetnji.

Ali, nije potrebno samo oružje. Ukrajina poziva na potpunu ekonomsku i političku izolaciju Rusije, uključujući kulturni i informativni prostor, te poziva na priznanje Rusije kao terorističke države i Putinovog režima kao sponzora terorizma. Računamo na dodatnu tehničku i finansijsku podršku za hitnu rekonstrukciju infrastrukture i snabdijevanje energijom i grijanjem škola, vrtića i bolnica, posebno na teritorijama oslobođenim od okupatora. Ovo su važne komponente ukupnog uspjeha.

• Kako komentirate podršku (i njen izostanak) na Balkanu?

– Glasanje na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 12. oktobra za rezoluciju kojom se osuđuje pokušaj nezakonite aneksije ukrajinskih regija od strane Ruske Federacije bio je jasan pokazatelj podrške Ukrajini država Zapadnog Balkana. Za rezoluciju su bile 143 zemlje svijeta, a samo pet protiv. Apsolutno sve balkanske zemlje podržale su ovu rezoluciju.

Što se tiče Crne Gore, i pored prisustva određenih snaga koje simpatišu Rusku Federaciju, ova država i većina njenih stanovnika iskreno podržavaju Ukrajinu koja se herojski bori za slobodu. Ova podrška je izražena u više oblika: vojno-tehnička i finansijska pomoć Vlade Crne Gore, kao i humanitarna podrška Ukrajincima, posebno privremeno raseljenim licima iz Ukrajine, od običnih stanovnika. Važna prekretnica, simbol ovakvog odnosa prema Ukrajini, bila je rezolucija Skupštine Crne Gore kojom se osuđuje ruska agresija.

Nadam se da mnogi razumiju da pobjeda Ukrajine u ovom ratu će doprinijeti miru i stabilnosti na Balkanu koji Ruska Federacija na sve načine pokušava destabilizirati.

• Da li možete komentirati navode analitičara da se Rusija mobilizacijom ujedno rješava manjina?

– Masovna mobilizacija, oštre kazne za dezerterstvo i dobrovoljnu predaju dokazuju da Rusija doživljava ogromne poteškoće da nadoknadi sve veće gubitke (gotovo 65.000 poginulih ruskih vojnika bilo je do 12. oktobra).

Očigledno, predstavnici raznih nacionalnih manjina čine značajan procenat osoblja ruskih okupacionih snaga u Ukrajini. Ovo nije slučajno s obzirom na to što su regije Ruske Federacije u kojima žive nacionalne manjine uglavnom ekonomski najslabije. Rusija je, bar do sada, „štedjela“ stanovnike prosperitetnih i najbogatijih prijestonica – Moskve i Sankt Peterburga – na račun stanovnika provincije. Također vidimo da su u odnosu Kremlja prema predstavnicima raznih nacionalnih manjina Ruske Federacije izrazito različiti pristupi.

Ako pogledamo unazad na historiju ponašanja Moskve prema narodima nacionalnih manjina tokom posljednjih nekoliko stoljeća, vidjet ćemo trend – Rusi ne štede druge narode, često stavljaju njih na žrtveni oltar radi ostvarivanja ciljeva velikoruskog imperijalizma. Ne vidim znakove da se ta politika promijenila za vrijeme vladavine Putinovog režima.

• Mnogi mobilizaciju i invaziju na Ukrajinu vide kao vjerovatni kraj Ruske Federacije ovakve kakvu znamo. Slažete li se?

– Ovi procesi postaju sve vidljiviji. Očigledno je da Putin svojom bezumnom oružanom agresijom na Ukrajinu vodi svoju zemlju sve brže ka propasti i kolapsu. Ali u kom obliku će doći do ovog kolapsa, teško je odgovoriti.

Trenutno, Ruska Federacija drži rekord po broju sankcija koje su joj uvedene. Gubici ruske vojske su suludi. I za šta? Mobilizacija će samo pojačati krizne pojave u ruskoj vojsci koja je tokom osam mjeseci rata u punom obimu dokazala da uopšte nije „druga armija svijeta“. Na primjer: 1990. niko pri zdravoj pameti nije očekivao brzi raspad SSSR-a. Ali desilo se. I to veoma brzo.

• Kako vidite ukrajinsko, balkansko i svjetsko sutra?

– Ukrajina sada svojom borbom dokazuje da sloboda i demokratija imaju svoju cijenu, koja je prilično visoka. Za ove vrijednosti mora se boriti. Trenutno smo svjedoci pokušaja autokratija da potisnu demokratiju širom svijeta. Ukrajina je na prvoj liniji ove konfrontacije.

Dugo poslije Drugog svjetskog rata, a posebno poslije završetka Hladnog rata, Evropa je živjela u miru i ekonomski rasla. Odrasle su čitave generacije koje se nikada nisu suočile sa tako značajnim životnim izazovima kao što su rat, razaranja, osiromašenje. Međutim, sada je vrijeme da se shvati cijena evropskih vrijednosti i prosperiteta. A teška vremena, kao što znamo, podižu jake ljude. Dakle, ukrajinska borba za slobodu i nezavisnost nije lokalno, već panevropsko pitanje. Ovo je rat za našu i vašu slobodu.

Što se Balkana tiče, ova regija je civilizacijski i geografski dio Evrope. Veoma je važno da narodi u regiji prevaziđu svoje stare protivrječnosti na putu ka evropskim integracijama. Tome će svakako doprinijeti poraz Putinove Rusije.

Naravno, poraz Rusije neće riješiti sve svjetske probleme, ali će pomoći u rješavanju onih od njih koji su direktno izazvani ruskim miješanjem, dezinformacijama, drugim oblicima malignog uticaja. Posebno u regijama koje su najbliže Rusiji, poput Zapadnog Balkana. Sama činjenica da će ovdje biti manje korumpiranog ruskog novca znači mnogo za regiju, njen napredak, za evropske integracije, za dobrobit običnih ljudi i cijelih država. Rat koji je u toku jasno je pokazao: ruski novac ostavlja trag krvi i patnje.

Generalno, volio bih da čovječanstvo rješava globalne, zajedničke izazove, uključujući ekološke, ekonomske, društvene, naučne, pa da se bavi i svemirskim istraživanjima. Da se bavi onim stvarima koje ne poznaju nacionalne i političke granice. Ali sve dok postoje autokrate i agresori poput Putina, ne možemo se fokusirati na tako važne stvari za čovječanstvo.

I zato želim svim stanovnicima Crne Gore i Balkana mir, blagostanje i slogu, prevazilaženje svih antagonizama, te da više nikada ne saznaju šta su rat i stradanje.