Da li je na sceni Schmidtov ‘kulturni rasizam’?

Grubo su zazvučale i djelovale su uznemirujuće riječi visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta koji je, u jednom intervjuu, ustvrdio kako je on „racionalni Nijemac“ povlačeći još neke analogije među kojima je najnevjerovanija bila ona u kojoj je pominjao posljednjeg austrougarskog cara Franju Josipa.

Šta je Scmidt mislio reći u razgovoru koji je dao Večernjem listu ostaje nepoznanica, ali rečenica: „Car Franjo Josip koji je vladao ovdje jednom je rekao: ‘Bio sam dobar vladar ako su svi moji narodi podjednako nezadovoljni'” zazvučala je gotovo nadrealno. U javnom prostoru počela su se nizati različita pitanja koja su najviše nastojala otkriti pravu namjeru Schmidtovih riječi, a bilo je i onih koji su u njegovom istupu vidjeli elemente „kulturnog rasizma“.

Za pretpostaviti je da se nasuprot racionalnosti jednog Nijemca nalazi iracionalni svijet, a iracionalno u politici, sociologiji i ekonomiji, što su sfere na koje kao visoki predstavnik međunarodne zajednice Schmidt ima najveći utjecaj, je nešto što je anahrono, nepoželjno i što se treba prevazići.

Čemu pominjanje cara Franje Josipa

Odmah nakon objavljivanja intervjua, na društvenoj mreži Facebook, oglasila se Amra Šabić El-Rayess, ugledna profesorica sa prestižnog Columbia Univerziteta u New Yorku, koja je oštrim riječima kritikovala Scmidtove stavove opisujući ih kao otvoreni rasizam.

„Scmidtov intervju sugeriše da Scmidt vjeruje u superiornost sebe jer je on kako sam sebe naziva “racionalni Njemac” naspram Bosanaca, a pogotovo Bošnjaka za koje misli da ih eto treba pustiti da žive. Implikacije ovakvog stava su da je bilo kakvo traženje jednakih ljudskih prava za osobe koje su Bošnjaci očigledno po njegovom mišljenju previše za očekivati. Postavlja se pitanje da li je želio reći da su Bošnjaci “racionalni Njemci” možda bi onda mogli da očekuju više. Pošto su Bošnjaci – Bošnjaci, onda trebaju da se zadovolje minimumom, a to je da im je dozvoljeno da žive, kako se čini iz njegovog intervjua“, napisala je Šabić El-Rayess.

Potom je istakla i kao sasvim neprimjereno pominjanje cara Franje Josipa podsjećajući kako je riječ o okupatorskoj historijskoj figuri:

„Također, to što gospodin Scmidt svoj pristup BiH poredi sa carem Franjom Josipom je više nego zabrinjavajuće ne samo zato što je car Josip okupirao i aneksirao BiH 1908 Austriji nego jer Scmidt nije nikakav car, niti je superiorniji od bilo kog čovjeka koji danas živi u BiH i nema prava da na ovaj način vrijeđa i ponižava narod BiH. Sramota je za međunarodnu zajednicu da je predstavlja čovjek ovako pun predrasuda“, napisala je Šabić El-Rayess u nastavku svog Facebook posta.

Ugledni bosnaksohercegovački filozof Esad Bajtal cijelom „slučaju“ pristupa iz sasvim drugačije perspektive. Prvo, insistira na tome da je riječ o razgovoru čiji se dijelovi mogu na razne načine tumačiti i interpretirati u javnosti. Ne opravdavajući Scmihdtove riječi, a još manje njegove postupke, prema kojima je izuzetno kritičan, Bajtal kaže da je ono što govori i način na koji se ponaša visoki predstavnik vjerovatno reakcija na „ovdašnje politike koje već tri decenije imaju korijen u iracionalnom“, nakon čega se odmah osvrnuo na dio Scmidtovog intervjua koji je najviše „zaparao uši“ javnosti u Bosni i Hercegovini.

„Iracionalno“ ponašanje političkih elita u BiH

Da li je riječ o „kulturnom rasizmu“, kako su, mnogi, već opisali Schmidtove riječi Bajtal kaže:

„Dakle, ali čak i to nije nemoguće ali zato su onda zaslužne ovdašnje politike u kojima zaista nema ništa racionalno, a posebno neke koje plivaju, koje korijen imaju u iracionalnom. To što one traže od njega ili to što im on povlađuje, ili to što je ovdje dominantno već pune tri decenije u okviru kleri i etno okvira, dakle to je toliko iracionalno da me ne bi začudilo i da se prosječan Evropljanin u susretu s tim osjeti tako – kao superioran, kao nadmoćan, kao neko ko se čudom čudi primitivizmu koji je ovdje temeljna životna i egzistenijcalna kategorija. Ne bi bilo čudo da je i to, ali onda vuče korijene iz politike, iz politike nadmenih politikanata, jer mi ovdje nemamo politike mi ovdje imamo politkante. Mi ovdje imamo krimi etno-bande, dobro organizovane, dobro uvezane, koje se domaćoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije“, decidan je Bajtal.

Schmidtove reakcije se ne mogu i ne smiju pravdati, kaže dalje Bajtal, ali ako perspektivu posmatranja pomjerimo i stavimo se u „kožu“ nekoga ko dolazi iz Evrope i suočava se sa našim političkim običajima i ponašanjem naših političkih struktura onda je razumljivo da će imati takve reakcije; rekacije kakve, ustalom, u neformalnim razgovorima, ima većina građana Bosne i Hercegovine.

„Kada se s tim sudarite, kada dođete iz nekog koliko-toliko uređenog svijeta zasnovanog na standardima, na nekim kriterijima, civilizacijskim normama, kada se sudarite s tim, onda se možete postaviti superiorno, kulturološki i racionalno. To nije uopšte teško, ali zato ne treba okrivljavati i okriviti drugu stranu. To ne znači da se mogu pravdati Schmidtovi istupi i odluke, to znači da moramo razmišljati i o tome koliko smo sami krivi time što držimo iracinalnu politikantstvu bulumentu već pune tri decenije, koja nas pljačka, otima nam, vara nas, koja nas drži u psihozi stalnog rata, rascjepa, cijepanja, odjeljivanja i čega sve ne. Sve mi to mirno gledamo, ne izlazimo na izbore 50 posto da to spriječimo svojim glasom i da kažemo ne takvoj politici i takvom ponašanju“, kaže Bajtal.

Smijeniti političke strukture

Za BiH bi, pojašnjava Bajtal, nabolje bilo da mi uradimo sve što je u našoj moći da smijenimo političke strukture koje daju Schmidtu alibi za ovakvu vrstu ponašanja. Šta bi se desilo, postavlja Bajtal pitanje, da se Scmidt u Bosni i Hercegovini susreće sa racionalnom i pragmatičnom politikom, šta bi učinio da se sudario sa takvom, snažnom i osmišljenom politikom. Odgovor je – ništa, kaže Bajtal.

Schmidta se mora posmatrati isključivo iz jedne perspektive, a to je perspektiva čovjeka koji je u BiH poslat da sprovodi nečiju politiku, a ne da, kako mnogi pogrešno misle, donosi vlastite odluke. Ko ga je poslao i sa kojim zadatkom, to je već drugo pitanje, kaže Bajtal.

„Schmidt može da radi šta god hoće, jer ne donosi nikakve odluke, on je ovdje da provodi ono zbog čega ga je nako ovdje poslao, je li to Brisel, Washington, jesu li ga zajedno poslali Brisel i Washington mi to ne znamo, možemo samo nagađati. On, kao individua, je potpuno nevažan, ali ima moć koja mu je data i on može i da se igra, ako je dovoljno neozbiljan da to tako čini. Može da se igra, to nije opravdanje i ja pokušavama da razumijem šta nam se događa. To se ne može pravdati, ali moramo tražiti načine kako to razumjeti. Na zapadu se takve odluke ne bi mogle donijeti, on se ni u jednoj drugoj zemlji, uključujući i vlastitu, ne bi mogao tako ponašati i uvoditi takve kriterije i kategorije u politički život kakve je ovdje u izbornoj noći izveo na površinu. To tamo ne bi mogao“, zaključuje Bajtal.