Ruski odgovor za napad na Krimski most: Osvetnički čin ili početak odlučujuće etape u ratu?

Piše: Fahim Sourani

Većina komentara ruskih vojnih stručnjaka ukazuje na to da su raketni napadi na glavni grad Kijev i druge ukrajinske gradove samo početak nove etape u rusko-ukrajinskom ratu. Očekuje se da će Moskva biti odlučnija nego ikad prije od pokretanja svoje vojne ofanzive 24. februara.

Napad na Krimski most i implicitno priznanje Kijeva da stoji iza toga doveli su do brzog “osvetničkog” napada Moskve. Ukrajinske reakcije pokazuju da su napadi bili fokusirani na ciljanje kritične infrastrukture i položaja.

Poruke upozorenja

Ovo je prvi put da je ukrajinskom energetskom sistemu zadat udarac ovih razmjera. Otklanjanje njegovih posljedica može potrajati nekoliko dana, tokom kojih će vjerovatno doći do prekida snabdijevanja električnom energijom, komercijalnog prometa i dr.

Prema pojedinim posmatračima u Moskvi, rusko bombardiranje se odrazilo i na moral, jer je u velikoj mjeri zaustavilo euforiju koja je vladala u kuloarima vlasti u Ukrajini nakon napada na Krimski most. Stoga postavljaju pitanje: “Je li predsjednik Volodimir Zelenski zaista mislio da se može radovati ovom incidentu, a da s druge strane neće biti odgovora?”

Na zvaničnom nivou, ruski predsjednik Vladimir Putin je na sastanku s članovima Vijeća sigurnosti Ruske Federacije rekao da je ”na prijedlog Ministarstva odbrane izvršen intenzivan napad visoko preciznim navođenim oružjem na vojnu infrastrukturu Ukrajine ”, dodajući da ”Rusija na ovaj način odgovara na terorističke akte režima u Kijevu”.

Razmjeri raketiranja ciljanih područja i priroda infrastrukture ukazuju na to da Moskva svojim odgovorom nije namjeravala samo sačuvati obraz, već poslati poruke upozorenja i odlučno ukazati na to da bi ponavljanje scenarija na Krimskom mostu moglo mnogo koštati Kijev.

Osim eksplozija u glavnom gradu Kijevu, ruski napadi su se proširili i na zapadnu Ukrajinu, na oblasti: Lavov, Ternopolj i Ivano-Frankovsk, kao i na Poltavsku i Čerkasku oblast i na gradove Hmeljnicki i Dnjepar.

Šta nakon napada?

Međutim, najvažnije pitanje glasi: šta nakon žestokih ruskih napada? Hoće li se tu zaustaviti ruski odgovor u vidu raketiranja vitalnih objekata u Ukrajini?

Na ovo pitanje rezervni pukovnik Viktor Litovkin odgovara odrično, naglašavajući da se operacija neće zaustaviti samo na odgovoru na napad na Krimski most, već da to označava početak nove etape u ratu s Ukrajinom.

Litovkin nastavlja, u razgovoru za Al Jazeeru, da “osveta” može trajati danima, prije nego što započne vojna operacija velikih razmjera u različitim regijama Ukrajine. Operacija bi mogla početi, prema njegovoj procjeni, u roku od dvije do tri sedmice, dok se okonča djelomična mobilizacija koja je proglašena u zemlji i dok nova borbena pojačanja stignu u zone sukoba.

Prema mišljenju ruskog pukovnika, Kijev nije očekivao da će reakcija Rusije na napad na Krimski most biti tolikih razmjera, pojašnjavajući da je prije toga bilo mnogo provokacija, poput napada na nuklearne elektrane Zaporožje i Kursk, te napada na civilne ciljeve i područja u oblastima Varonjež, Kursk i Belgorod. Na ove napade, u praksi, Rusija nije odgovorila kako bi trebalo, kazao je, što je ukrajinskoj strani dalo utisak da Moskva izbjegava da se upusti u vojnu operaciju velikih razmjera.

Ciljevi

Osim toga, Litovkin dodaje da ruske snage još nisu gađale i uništile željeznice, mostove i tunele kroz koje zapadne zemlje isporučuju napredno oružje Ukrajini, ali ne isključuje da će se to dogoditi ako zapadna pomoć Kijevu pređe granice tolerancije Moskve.

Također ističe da Sjedinjene Američke Države namjerno nastoje produžiti ovaj rat, “koji se u osnovi ne bi dogodio da je zapadni sistem odgovorio na zahtjeve Rusije u pogledu sigurnosnih garancija i da nije koristio Ukrajinu kao prijetnju ruskoj nacionalnoj sigurnosti.”

Rat iscrpljivanja

Vojni zvaničnik Litovkin nastavlja da se rat zapravo vodi između Rusije i Zapada, te da Ukrajina nije ništa drugo osim arena ovog sukoba, u kojem cijenu plaćaju, kako je rekao, ukrajinski narod i vojnici.

Prema njegovom mišljenju, sada se zapravo vodi rat iscrpljivanja, jer američka administracija želi da se Moskva uvuče u dugotrajni sukob zbog kojeg će izgubiti svoje ekonomske, političke, finansijske i ljudske resurse. Time je želi oslabiti kao svog najvećeg geopolitičkog rivala na međunarodnoj sceni.

U tom kontekstu ističe kako postoji ogromna razlika u vojnom budžetu obje zemlje: dok američki budžet za odbranu iznosi 710 milijardi dolara, ruski se kreće oko 70 milijardi dolara.

Međutim, zaključuje kako ni Zapad ni vlasti u Ukrajini ne shvataju da je ova bitka u očima Rusije ”pitanje života i smrti”, jer ako se ”Rusija preda, oni će postati drskiji, a onda će početi beskonačni niz pritisaka i ucjena.”