Šta osim turcizama i osmanske gradnje spaja Turke i Hrvate

Dvojezična publikacija ‘Turci u Hrvatskoj’, Filipa Škiljana i Vlatke Dugački iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, bavi se savremenim prisustvom Turaka u Hrvatskoj.

Monografija ima 500 stranica, a izdavač je Presidency for Turks Abroad and Related Communities (YTB) sa sjedištem u Ankari (Anadolija)

Prema nedavno objavljenim rezultatima popisa stanovništva iz 2021. godine, u Hrvatskoj živi 404 pripadnika turske nacionalne manjine što je jedan od tragova dugog prisustva Turaka na području Hrvatske i historijskih odnosa sa Osmanskim carstvom.

Dvojezična publikacija Turci u Hrvatskoj je zajednički projekat Filipa Škiljana i Vlatke Dugački iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža koji imaju desetke objavljenih naučnih radova, knjiga i članaka.

Autori knjige pojašnjavaju kako su došli do ideje da rade ovaj projekat, po čemu se ova monografija razlikuje u odnosu na slične publikacije, o četiri stoljeća osmanskog pristupa na tlu Hrvatske i o savremenoj zajednici Turaka.

Monografija ima 500 stranica, a izdavač je Presidency for Turks Abroad and Related Communities (YTB) sa sjedištem u Ankari.

Publikacija još nije promovirana u Hrvatskoj tako da autori i izdavač još čekaju reakcije publike i struke.

Sveobuhvatni prikaz odnosa Hrvatske i Turske

Prije objavljivanja ove knjige na hrvatskom jeziku bilo je više publikacija koji su obrađivale historijske odnose Hrvatske i Osmanlija, a novina ove monografije je istraživanje novijeg prisustva Turaka u Hrvatskoj.

„Napisane su monografije o Osmanlijama, odnosno o osmanskim osvajanjima i životu pojedinih hrvatskih pokrajina pod osmanskom vlasti. Poznate su one Nenada Moačanina i Ive Mažurana i drugih. Također je objavljena i monografija o hrvatsko-turskim odnosima te u hrvatsko-turskim društvima prijateljstva u Zagrebu i u Rijeci. Novost ove knjige jest što govori o suvremenim Turcima koji žive u Hrvatskoj, pojedincima koji su doselili iz Makedonije ili Turske u Hrvatsku u vremenu socijalističke Jugoslavije ili u neovisnoj Hrvatskoj”, kaže Filip Škiljan, povjesničar i arheolog.

„Monografija na jednom mjestu objedinjuje povijesni pregled hrvatsko-turskih odnosa (u doba Osmanlija), osmansku gradnju i baštinu, biografije značajnih osoba iz osmanskoga razdoblja, kao i legende o Osmanlijama raširene diljem Hrvatske. Obuhvaćene su i predodžbe u tekstovima o Turcima Osmanlijama, prijevodi turskih izdanja na hrvatski i obrnuto, turcizmi uvriježeni u hrvatskom jeziku, međudržavni odnosi, Katedra turkologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, djelovanje Hrvatsko-turskoga društva Rijeka, Hrvatsko-turske udruge prijateljstva Zagreb, Udruge hrvatsko-turskog prijateljstva Zadar, Instituta Yunus Emre, Turske agencije za suradnju i koordinaciju – TİKA.

Poseban je naglasak stavljen na Turke u popisima stanovništva u Hrvatskoj, kojih je prema popisu iz 2011. bilo 367 te intervjue s turskim obiteljima u Hrvatskoj. Knjiga time na jednome mjestu donosi prikaz međusobne suradnje i hrvatsko-turskih dodira od vremena Osmanlija do suvremenoga doba”.

Škiljan objašnjava da su na ideju za ovo istraživanje došli razgovarajući s Hasimom Kocem iz agencije TIKA, stručnim saradnikom na monografiji, “kako bi znanstveno unaprijedili hrvatsko-turske odnose”.

Publikacija za širu publiku

Autori knjige ističu da je publikacija „namijenjena ne samo znanstvenicima poput povjesničara, sociologa, politologa, etnologa, već i široj javnosti, odnosno svim znatiželjnicima koji žele proviriti u prošlost, ali i sadašnjost odnosa dvaju zemalja Hrvatske i Turske.“

Granična područja kroz historiju generiraju međusobnu razmjenu kultura i tradicija, ali sukobi koji su se raniji desili ostavljaju tragove koji se i danas osjećaju i prepoznaju što se odražava na imidž Turske i Turaka u hrvatskoj javnosti.

“Turci i Hrvati svoje odnose grade već stoljećima. Iako ti odnosi nisu uvijek bili najbolji, vidljivo je da su uvelike utjecali na Hrvatsku, kako u političko-povijesnom, tako i u kulturno-umjetničkom i jezičnom smislu. Osmanlije su, kao što je moguće pročitati i u knjizi, već u XV. stoljeću ušli na područje današnje Hrvatske. Tijekom razdoblja od četiri stotine godina Osmanlije su ili boravili na tlu Hrvatske ili su bili prvi hrvatski susjedi. Stoga nije neobično da su hrvatsko-turski odnosi tijekom stoljeća intenzivno razvijani te da su se Hrvati i Turci s vremenom sve bolje upoznavali.

Povijesni značaj Turaka u Hrvatskoj svakako je velik. Ne samo zbog pojedinaca koji su ovdje živjeli ili djelovali i zbog kulturnih i jezičnih vrijednosti koje su Osmanlije ostavili Hrvatskoj, već i zbog činjenice da su Turci svojom dugotrajnom prisutnošću hrvatskom prostoru dali bogatstvo različitosti”, pojašnjava Dugački.

Savremeni odnosi dvije države, odnosno dva naroda se pozitivno razvija što se može pratiti kroz jačanje ekonomskih, kulturnih i političkih odnosa.

“Treba istaknuti da su hrvatsko-turske veze u suvremeno doba u usponu o čemu svjedoče i gospodarska ulaganja Turske u Hrvatsku, posjeti turskih turista Hrvatskoj i sve veći broj studenata turkologije u Hrvatskoj kao i intenzivna aktivnost hrvatsko-turskih društava prijateljstva u Zagrebu i Rijeci te će u narednom razdoblju zajedničkim sustavom suradnje i dijeljenih vrijednosti veze između dvije države zasigurno ojačati te otvoriti daljnje mogućnosti u velikom broju područja od zajedničkoga interesa, od politike do kulture i gospodarstva”, dodaje Dugački.

Autori ističu nadu se da će ova monografija naići na jednak interes u kod građana Turske, kao i kod građana Hrvatske, čime će se obje nacije bolje upoznati i shvatiti brojne sličnosti i vrijednosti koje dijele te usvojiti i poštivati različitosti koje ih čine specifičnim.

Izvor: Al Jazeera