Kako je eksplozija na ključnoj vezi s Krimom naštetila Rusiji

Napad na most u Kerčkom moreuzu pokazao je da nigdje u Ukrajini Rusija nije neranjiva.

Uprkos jakom osiguranju, inovativnoj odbrani i ogromnim upozorenjima o odmazdi u slučaju da bude na meti, ovaj simbol ruskog ponosa i inženjeringa – najduži most u Evropi koji se prostire na 19 kilometara – ozbiljno je oštećena, kako navodi Rusija, eksplozijom ukrajinske “kamion-bombe”.

Nema lake mete

Most – strateška opskrbna i logistička aterija, ne samo za Krim, već i za ruske snage u južnoj Ukrajini – vitalan je za ratne napore i stoga je ukrajinskim vojnim stratezima bio očita meta.

Ukrajina je imala nekoliko načina da ga uspješno pogodi – ili njihovo oružje nije imalo domet, ili nije bilo dovoljno snažno da trajno ošteti čelično-betonski most vrijedan 3,6 milijardi dolara.

U teoriji, ukrajinske aviosnage mogle su ga napasti, ali bi se morale nositi s ruskim S-300 i, još gore, najnovijim S-400 baterijama protuzračne odbrane. Ništa bolje ne bi prošli ni ukrajinski dronovi TB2. Njihovo lako naoružanje prikladnije je za uništavanje vozila i zapovjednih mjesta, nego za uništavanje dijelova armiranog betona.

Rusija je pojačala odbranu oko mosta dodatnim jačanjem protuzračne odbrane koja je već bila raspoređena oko mosta.

U strahu od raketnih udara, bilo s kopna ili mora, na plutonima oko mosta postavljeni su uređaji za ometanja radara. Dizajnirani su da daju lažni radarski profil mosta, u nadi da će zbuniti nadolazeći projektile s mora.

Dimna zavjesa također je testirana kao način prikrivanja oblika mosta te njegovih radarskih i infracrvenih profila koji koriste određene vrste precizno navođene municije i naprednih krstarećih projektila.

Ove inovacije – zajedno sa patroliranjem elitnih trupa, borbenim zračnim patrolama, prisutnošću helikoptera za napad plus vjerovatnost jedinica za elektroničko ratovanje u blizini – doprinijele su snažnoj odbrani jedne od najvrjednijih meta sukoba.

Probijanje svih ovih odbrambenih sistema bilo čime što bi moglo biti dovoljno veliko da ošteti masivnu strukturu predstavljalo je ozbiljan problem.

Međutim, velika eksplozija u subotu je srušila dio cestovnog mosta i teško oštetila željezničku prugu. Iako su skoro pa odmah počeli s popravkama, znatan je utjecaj na ruske ratne napore, ali i na rusku psihu.

Većina logistike koja opskrbljuje ruski južni front, koji je usredotočen oko grada Hersona, prolazi kroz Krim. Oštećenje ove vitalne rute imat će ozbiljan utjecaj na opkoljene ruske snage koje su već potisnute ukrajinskom protuofanzivom.

Sa stanovišta propagande, bio je to veliki poticaj ukrajinskom moralu i šok za ruske civile koji su nedavno potreseni najavljenom mobilizacijom trupa.

Znatna je i šteta za samog ruskog predsjednika Vladimira Putina. On je lično otvorio Krimski most 2018. godine, vozeći kamion preko moreuza. Njegov bliski prijatelj sagradio je most, a napad, koji se dogodio dan nakon Putinovog 70. rođendana, natjerao je mnoge Ruse da počnu otvoreno sumnjati u učinkovitost načina na koji vodi rat.

Uspon partizana

Nakon napada, Rusija je pojačala osiguranje na mostu, predajući odgovornost FSB-u, ruskoj domaćoj sigurnosnoj službi. Sigurnost je pojačana i na drugoj kritičnoj infrastrukturi, poput skladišta goriva i logističkih centara.

Intenzivne sigurnosne provjeri prošlosti vozača kamiona te rute kojom je putovao prije prelaska mosta za sada su pružile malo informacija koje su javno objavljene. Uprkos tim naporima, partizanska aktivnost na teritoriji pod ruskom kontrolom nastavlja rasti.

Od početka invazije, Ukrajinci koji se bore protiv ruskih snaga na okupiranoj zemlji odgovorni su za ubistva lokalnih čelnika za koje se smatra da sarađuju s Moskvom.

Izolirani napadi postali su sve učinkovitiji jer su te grupe počele koordinirati s ukrajinskim vojnim zapovjedništvom. Sporadični napadi postaju sve fokusiraniji i namjerniji kao dio cjelokupne strategije.

Ukrajinske snage za specijalne operacije obučavaju, savjetuju i naoružavaju gerilske grupe, podučavajući ih vještini sabotaže, taktici “gađaj i bježi”, tajnim komunikacijama te sposobnosti prikrivanja unutar stanovništva dok napadaju neprijatelja.

Ova obuka se sada isplati. Partizanski napadi su pojačani od, kako ih je Rusija nazvala, aneksije četiri ukrajinske teritorije u septembru. Unutar Hersona, partizani se koriste kao obavještajni izvori koji prate kretanje ruske vojske i sigurnosnog osoblja, a informacije zatim predaju ukrajinskoj vojsci.

Prema izvještajima ukrajinskih medija, u jednom napadu prošle sedmice ubijeno je pet oficira FSB-a te dva ruska vojna dužnosnika u napadu na hotel u Hersonu.

Partizani ne djeluju samo u Hersonu. Postoje izvještaji da se grupe otpora nalaze i u Melotoplu, a aktivnosti su zabilježene i u gradu Nova Kakhovka.

Grad je važan iz više razloga. Nalazi se na rijeci Dnjepar pored brane i na ušću Sjevernokrimskog kanala koji je ključan za opskrbu vodom 85 posto Krima. Ovaj kanal je Ukrajina blokirala nakon prisilne aneksije poluotoka 2014. godine, a njegova obnova je bila strateški vojni cilj Rusije.

Putin i južni front

Dok Ukrajinci značajno napreduju u Donjecku i Lugansku na istoku, južna fronta ovisi o ruskoj taktičkoj slici koja se pogoršava iz dana u dan. Više od 20.000 ruskih vojnika zarobljeno je na drugoj strani rijeke Dnjepar.

Ukrajinska protuofanziva lagano nagriza ovaj ruski džep sa selima i gradovima na sjevernoj i zapadnoj strani koji polako padaju u ukrajinske ruke. Sporo povlačenje Rusije bilo je taktičko, za razliku od Donjecka gdje su ruske trupe odjednom napustile svoje položaje.

Široka rijeka iza njihovih leđa sa nekoliko, ako i toliko prelaza, zajedno sa pooštravanjem kazni za dezerterstvo i neovlašteno povlačenje, usmjerili su ruske snage na izgradnju boljih odbrambenih položaja, osiguravajući im utvrđeno područje na koje se mogu povući ukoliko izgube bitku.

Borbe su intenzivne, a dok bi ruske snage te veličine neko vrijeme mogle živjeti od zemlje i lokalnog stanovništva, municiju i zamjenu za oružje moraju dobavljati iz logističkih baza sa druge strane rijeke. Napad na most na Kerčkom moreuzu sada je uveliko oslabio tu linije opskrbe te pogoršao ionako sumornu sliku.

Većina mostova preko Djepra bili su meta ukrajinske dalekometne vatre u kojima su uništeni. Helikopteri za opskrbu koji pokušavaju doći do ruske enklave često su meta napada, kao i brodovi koji prevoze zalihe.

Pritisak izvana i iznutra

Putin je napad na most proglasio “terorističkim činom”, a kao odgovor je koordinirao zračne napade na ukrajinske gradove, među kojima je i Kijev.

Međutim, bombaški napad na most ohrabrit će gerilce i grupe otpora u okupiranim područjima, a napadi će vjerovatno postati učestaliji i veći. Fokusiranost Ukrajine na gađanje preopterećene opskrbne linije Rusije zaista se isplatila, s obzirom na to da njeno pretjerano oslanjanje na željeznički saobraćaj značajno olakšava posao ukrajinskim parizanima.

Pritisak ovih grupa će rasti i mogao bi postati mnogo više od neugodnosti za rusku vojsku koja će morati preusmjeriti prijeko potrebnu radnu snagu da čuva ta područja. Vjerovatno će uslijediti ruske odmazde, naročito ako gerilci budu uspješni.

Domaća opozicija u Rusiji – prvi put upozorena na ruske neuspjehe potonućem krstarice Moskva – potaknuta je najavom mobilizacije trupa. Ruski blogeri, inače proputinovski i provojno orjentisani, ne kriju svoj bijes – zbog kolapsa Rusije u Donjecku, ali i zbog uspješnog napada na most u Kerčkom moreuzu koji je ruski statusni simbol.

Putin je izmijenio većinu generala, otpuštajući svakoga za koga smatra da nije odradio svoj dio posla.

No, u središtu ovog kobnog sukoba nalazi se sam predsjednik, sve izoliraniji, kojem ponestaje ljudi koje bi mogao okriviti.

Uskoro bi upravo on mogao postati izvor bijesa ruskih političara koji su ljuti zbog sve bržeg nazadovanja ruske invazije na Ukrajinu.