Bolne priče iz Sirije: Čekanje na pravdu koja je nedostižna

Krvavi događaji u Siriji rezultirali su tragedijama kakve historija ne pamti, poput tragedije likvidacije i mučenja hiljada zatvorenika savjesti i učesnika u mirnim protestima.

Neke porodice još uvijek čekaju nestale koji se nikada neće vratiti (Anadolija - Ilustracija)

Piše: Ahmad al-Hawas

Opis ”prisilan” postao je ključna riječ u tragediji sirijskog naroda, jer se govori o prisilnom raseljavanju, prisilnom nestanku, a zatim i o prisilnoj vladavini.

Krvavi događaji u Siriji rezultirali su tragedijama kakve historija ne pamti, poput tragedije likvidacije i mučenja hiljada zatvorenika savjesti i učesnika u mirnim protestima. Neke porodice još uvijek čekaju nestale koji se nikada neće vratiti. Niko ne zna kako su ti ljudi likvidirani? Gdje su zakopani?

Potom su procurile ”Cezarove” fotografije, kako je slučaj nazvan u medijima, po Zakonu Cezar koji su odobrile Sjedinjene Američke Države (SAD) kako bi sirijski režim pozvale na odgovornost, što je kodno ime osobe koja je prokrijumčarila ove fotografije. Fotografije su procurile u javnost početkom 2014. godine, a riječ je o 55.000 fotografija 11.000 žrtava, na kojima su neke porodice prepoznale svoje najmilije. Jedan broj porodica poginulih osnovao je u februaru 2018. u Berlinu Udruženje porodica Cezar.

Bolne priče

Al Jazeera je u Njemačkoj razgovarala s brojnim porodicama poginulih, a svaka ispričana priča tjerala je čovjeka na pomisao da se sve to dešavalo u doba inkvizicije, a ne u današnje doba. Najčudnije od svega je što zločinci i dalje šetaju na slobodi, dok počinioci nastavljaju činiti svoje zločine. Također, procurio je samo dio strašnih zločina iz “klaonica sirijskog režima”, jer je u godinama nakon krijumčarenja tih fotografija uslijedilo još više zločina.

‘Nisam mogao hodati, a na Cezarovim fotografijama sam pronašao brata’

Bivši zatvorenik Jamal Matouq, brat ubijenog Nizara, govorio je za Al Jazeeru o svojoj i tragediji svoje porodice. Brat mu je ubijen, a stric i njegova dvojica sinova se vode kao nestali. Na početku svoje priče kaže da je tri puta zatvaran. Prvi put je lišen slobode 22. aprila 2011. godine. Bio je izložen ”mučenju koje je nezamislivo ljudskom umu. Iz zatvora sam izašao nemoćan i nepokretan! Dvije godine nisam mogao hodati!”

”Nakon što sam počeo koristiti invalidska kolica”, nastavlja Matouq, ”oblast Moadamiya al-Sham je bombardirana hemijskim oružjem 12. augusta 2013. u pet ujutro. Bio sam među 13.000 opkoljenih osoba u tom području. Potom smo protjerani nakon zagušujuće opsade 19. oktobra 2016. u Idlib, a odatle u Tursku pa Grčku, gdje sam boravio neko vrijeme. U Njemačku sam stigao 24. marta 2017. godine, gdje se još uvijek liječim.”

Što se tiče hapšenja i likvidacije njegovog brata Nizara, Matouk kaže da je Nizar, koji je rođen 1963. godine, uhapšen 16. oktobra 2011. godine. Imao je osmero djece, četiri dječaka i četiri djevojčice. Identificirao ga je na procurjelim fotografijama likvidacije koje su stigle 2015. godine. Djeca su mu raseljena, kao i milioni Sirijaca.

‘Majka je preminula nakon što je vidjela fotografije’

Talaat al-Hamoud kaže da su mu režimske snage ubile trojicu braće i nećaka, a dvojica su identificirana na Cezarovim fotografijama.

Pojašnjava da je njegov brat Ahmed uhapšen na kontrolnom punktu Hrabesh u septembru 2012. godine prilikom raseljavanja njihove porodice prema gradu Muhasan, nakon što je režimska vojska upala u provinciju Deir ez-Zor i počinila masakr Al-Joura i Al-Qusour. Nismo imali nikakvih informacija o njemu sve dok nije identificiran na procurjelim Cezarovim fotografijama.

Al-Hamoud nastavlja da je njegov nećak Abd al-Rahman Fikret, rođen 1991. godine, uhapšen na kontrolnom punktu Baradat al-Hafiz u Damasku, a identificiran je na fotografijama koje su procurile.

“Prva osoba koja je prepoznala mog brata Ahmeda bila je moja majka, koja je izbjegla u Tursku. Prije toga sam izgubio dvojicu braće u bombardiranju sirijskog režima. Majka nakon toga nije izdržala dugo, umrla je šest mjeseci kasnije.”

‘Sad mogu spavati, moj sin je mučenik i više ga ne bičuju’

Ola Ghafira je ispričala za Al Jazeeru kako je uhapšen njen brat Muhammad Taha Ghafir, koji je rođen 1978. godine u pokrajini Idlib. Bio je jedan od učesnika mirnog pokreta u sirijskoj revoluciji kada je izbila. Zaustavljen je na kontrolnom punktu nedaleko od kuće, gdje su mu tražili ličnu kartu. Na kraju je lišen slobode jer je priznao krivicu pod mučenjem.

”Prepoznali smo njegovu sliku među procurjelim fotografijama Cezarovih porodica 2015. Njegove slike su bile šokantne, sa svim svojim zastrašujućim detaljima.”

Ola dodaje da je na fotografiji posmrtnih ostataka njenog brata ostao samo skelet, “ali smo na kraju utvrdili da je to njegova slika i da je stradao pod torturom. Moja majka je tada izgovorila rečenicu koju neću nikada zaboraviti: ‘Hvala Bogu, moj sin je mučenik i više ga ne bičuju po režimskim zatvorima. Sada mogu spavati’. Otac to nije mogao izdržati. Poslije šoka je doživio moždani udar nakon kojeg je izgubio pamćenje. Umro je godinu dana kasnije.”

Udruženje porodica Cezar

Povodom formiranja Udruženja porodica Cezar, Talaat Al-Hamoud je za Al Jazeeru rekao da se, nakon curenja Cezarovih fotografija, u Berlinu sastao s 11 osoba koje predstavljaju porodice osoba pronađenih na tim fotografijama. Sastanak je održan u februaru 2018. pod pokroviteljstvom Sirijskog centra za medije i slobodu izražavanja, a porodice koje su osnovale udruženje postavile su sljedeće ciljeve:

  • Predaja posmrtnih ostataka žrtava, ponovna sahrana na ispravan način koji poštuje ljudsko dostojanstvo i osjećaje porodica žrtava, a u skladu sa vlastitim tradicijama.
  • Pružanje psihološke i pravne podrške porodicama žrtava, te pomoć u prevazilaženju posljedica zločina.
  • Osiguravanje prava žrtvama i njihovim porodicama, obilježavanje sjećanja na žrtve na doličan način i vraćanje njihovog dostojanstva.
  • Doprinijeti oslobađanju zatočenih, prisilno nestalih i otetih, te otkrivanje sudbine nestalih.
  • Osigurati da ne bude nekažnjivosti i uspostaviti poseban sud za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Podrška procesu tranzicijske pravde

U augustu 2019. godine udruženje je zvanično registrirano u Berlinu. Na sastanku, kojem su prisustvovale mnoge zainteresirane strane i novinari, najavljeno je osnivanje ”Udruženje porodica Cezar”. Udruženje se od tada širi i pruža psihičku i pravnu podršku svojim članovima. Radi se na njihovom osnaživanju kako bi uz pomoć međunarodnih zakona i mehanizama Ujedinjenih nacija naučili na koji način ostvariti prava svojih umrlih, te kako bi imali mogućnost ispričati priče o voljenim osobama, ovjekovječiti uspomenu na njih i boriti se za njihovo pitanje. Prvi korak na tom putu bio je osnivanje Ureda za dokumentaciju mučenika, prema riječima Al-Hamouda.

Ured za dokumentaciju Udruženja porodica Cezar

Manal Aba Zaid, voditeljica tima za dokumentaciju u Udruženju porodica Cezar, rekla je za Al Jazeeru da ured radi na prikupljanju informacija i dokumentacije kako bi se pomoglo porodicama žrtava prisilnog nestanka u Siriji. Ured upoređuje fotografije nestalih osoba s fotografijama Cezarovih žrtava, jer mnoge porodice nisu u stanju to učiniti same zbog svireposti koje pokazuju fotografije.

Što se tiče mehanizma potrage, kaže kako se to ranije radilo ručno, ali se udruženje danas oslanja na primjenu nove aplikacije koje omogućuju usporedbu fotografija i pronalazak sličnosti. Potom se fotografije prezentiraju porodicama kako bi potvrdile identitet žrtava.

Također, ako nestali nije među žrtvama na Cezarovim fotografijama, ured upućuje porodice na partnere koji mogu pružiti pomoć porodicama u potrazi. Potom slijedi pravni aspekt, jer ured obavlja razgovore s porodicama žrtava kako bi podnijeli pojedinačne žalbe Radnoj grupi Ujedinjenih nacija za prisilne nestanke.

Kada su u pitanju poteškoće s kojima se suočava tim za dokumentaciju i rješenja do koji su došli u identifikaciji nestalih, Manal kaže da je ured u saradnji s partnerima udruženja izradio aplikaciju za prepoznavanje lica na fotografijama uhapšenih osoba prije njegovog nestanka i fotografija koje su procurile.

Ovaj proces se odvija u roku od nekoliko sekundi i proizvodi skup slika koje određuju postotak sličnosti. Potom se vrši usporedba osoba, kako bismo porodici mogli prikazati što manji broj slika. Manal je naglasila da nije jednostavno pokazivati fotografije porodicama. Prije svega, porodicu moramo pripremiti za ovaj težak proces i pomoći im u nošenju s bilo kakvim kasnijim traumama.

Zločini koji krše konvencije o ljudskim pravima

O ovim zločinima i Zakonu Cezar, koji su odobrile Sjedinjene Američke Države kako bi se sirijski režim pozvao na odgovornost i kaznio svako ko mu pruža pomoć, Mustafa Ghandour, advokat i direktor organizacije Tawasula za ljudska prava, kaže: ”Zakon Cezar, uprkos radovanju Sirijaca, nije ispunio njihove zahtjeve za pravdom, pogotovo jer su se desili zločini genocida i zločini koji krše međunarodne zakone, naročito zločini torture i vansudskih ubistava. Na fotografijama koje su procurile vide se jasni znakovi torture.”

Izvor: Al Jazeera