Korijeni problema: Kazahstan ulazi u 2022. s ‘revolucijom’ koja tinja ispod pepela

Piše: Fahim Sourani

MOSKVA – Kazahstan ulazi u novu godinu s talasom antivladinih protesta koji su buknuli nakon demonstracija izazvanih povećanjem cijena tečnog plina.

Iako su prvi protesti izbili u regionu Mangistau, na zapadu zemlje, brzo su se proširili i na druge regione republike, uključujući sadašnju prijestolnicu Nursultan, i bivšu Almati.

Demonstranti traže smanjenje cijene tečnog plina, koja je 1. januara iznenada porasla za 100 posto na 120 tenge (0,27 dolara), zahtijevajući da ostane na 60 tenge (0,13 dolara). Demonstranti smatraju da pored lokalnih vlasti odgovornost snosi i centralna vlada.

Iskoristiti priliku

Opozicija iz inostranstva je odmah pokušala iskoristiti situaciju. Vođa zabranjenog pokreta u republici ”Demokratski izbor Kazahstana”, Mukhtar Ablyazov, bankar koji živi u inostranstvu, pozvao je svoje pristalice da izađu na ulice i suprotstave se snagama sigurnosti. Snage sigurnosti su odogovorile zatvaranjem centralnih trgova i susjednih ulica u većim gradovima, a zabilježeni su i prekidi internet saobraćaja i mobilne telefonske komunikacije.

Policija je, također, pribjegla upotrebi sile protiv demonstranata, što pokazuju video snimci objavljeni na društvenim mrežama. Snage sigurnosti su pokrenule i akcije hapšenja u zvaničnom glavnom gradu i glavnom komercijalnom centru (Nursultan i Almati).

U međuvremenu, poslovni ljudi su avionima počeli intenzivno letjeti ka Evropi, navodi kazahstanska web stranica “KazTag Telegram”. Podaci sa sajta “FlyRadar” pokazuju da vladini avioni s biznismenima idu iz Almatija prema Rusiji.

U onome što je izgledalo kao pokušaj da se suzbije gnjev javnosti i zaustavi širenje protesta ne nova područja, vlada je podnijela ostavku predsjedniku Kasim-Jomartu Tokajevu, koji je zauzvrat dodijelio dužnost Aliju Khanu Ismailovu, zamjeniku premijera, da bude vršilac dužnosti premijera do formiranja nove vlade.

Međutim, glavni događaj je bilo Tokajevo saopćenje, u hitnom obraćanju naciji, da preuzima poziciju šefa Vijeća sigurnosti zemlje, koju je obavljao bivši predsjednik Nursultan Nazarbajev, kao i da se proglašava vanredno stanje u više gradova.

Zavjera vezana za ‘podizanje cijena’

Vlada je, također, najavila i pokretanje istrage protiv vlasnika benzinskih pumpi, zbog, kako je navela, “zavjere vezane za podizanje cijena”.

Istovremeno, vlada kaže da je već donesena odluka da se cijena plina smanji sa 120 na 85-90 tenge po litru. Zvaničnici su također najavili mjere za procjenu događaja koji se tiču “kršenja javnog reda i mira”.

Mnogi stručnjaci smatraju da su protesti rezultat dubokih društvenih i ekonomskih problema, te da je protest zbog visokih cijena goriva samo izgovor da se izrazi nezadovoljstvo zbog pogoršanja socijalne i ekonomske situacije. Protesti su održani u gradovima u kojima nije bilo poskupljenja plina.

Korijeni krize: pitanja i odgovori

U nastavku donosimo nekoliko pitanja i odgovora koji se bave osnovnim uzrocima krize u zemlji:

Je li Nazarbajev zaista ostao bez vlasti nakon protesta 2019. godine?

Bivši predsjednik Nazarbajev obećao je da će izgraditi model sličan Južnoj Koreji. No protivnici zbijaju šale da proces izgradnje o kojem je govorio počinje poprimati obrise Sjeverne Koreje.

Uprkos njegovoj ostavci u martu 2019. godine, koja se smatra formalnošću, u zemlji nije došlo do političkog “resetovanja”.

Paradoksalno, prezime novog predsjednika (Tokayev) odgovara kazahstanskoj riječi “toqal”, što znači “mlađa supruga”.

Aludirajući na ono što opozicija smatra gubitkom stvarnih ovlaštenja te kako je sve još uvijek u rukama Nazarbajeva, aktuelni predsjednik je opisan kao “zabranjena ljubavnica”. Za vrijeme njegove vladavine sve je ostalo po istom “kao što je slučaj s dedom”, prema riječima opozicije. To objašnjava trenutne zahtjeve demonstranata koji ne traže smjenu predsjednika koliko traže da se Nazarbajev isključi iz političkog sistema.

Koja je kap prelila čašu?

Prema zvaničnim izvještajima, dobit od nafte donosi ogromne prihode u državnu blagajnu, no čak i uz raširenu korupciju – prema nezavisnim domaćim i međunarodnim izvještajima – bilo je dovoljno sredstava da se pruži pomoć stanovništvu. Međutim, izgleda da vlasti nisu pridavale dovoljno značaja tome, o čemu svjedoče zadnji protesti.

Posmatrači smatraju da je poskupljenje tečnog plina samo “pokretač”. Međutim, generalno su povećane cijene gotovo svega.

Cijene benzina i dizela gotovo su se udvostručile, a trenutno se raspravlja o povećanju cijene struje. Što se tiče cijena prehrambenih proizvoda, uključujući i one osnovne, također su porastu.

Predstavljaju li sadašnji protesti stvarnu prijetnju vlastima?

Protesti su do sada obuhvatili osam od 17 regiona, a njihovo dopiranje u južne regiona, koje se tradicionalno smatraju apolitičnim, može predstavljati realnu prijetnju vlasti, a može imati i ozbiljne posljedice, navode opozicioni sajtovi.

Osim toga, politički analitičari ne isključuju mogućnost da određene snage stoje iza izbijanja protesta, uzimajući u obzir brzinu njihovog premještanja u druge regione i gradove, direktno medijsko izvještavanje o njima, te akte nasilja koje vlasti opisuju kao ”organizirane”, uključujući paljenje sjedišta vladajuće stranke i sjedišta javnog tužilaštva, kao i sposobnost demonstranata da u mnogim slučajevima oduzmu vatreno oružje, štitove i palice od policajaca.

Kakav je položaj protesta u odnosu na rusko-zapadni sukob i teoriju ukrajinskog scenarija?

Kazahstan je najvrednija nagrada u geopolitičkoj borbi između Rusije i Zapada, posebno za Sjedinjene Američke Države.

U slučaju da zemlju kontroliraju liberalne snage sa zapadnjačkom orijentacijom, to bi omogućilo da se čitava Centralna Azija zadrži pod kontrolom Zapada, što bi stvorilo velike probleme za Rusiju i Kinu.

Osim toga, gotovo sva sadašnja elita je studirala na zapadnim univerzitetima, posebno britanskim univerzitetima. Prema tome, posmatrači kazahstanskih dešavanja vide prisustvo mnogih ”moćnih i utjecajnih agenata” koji nastoje promovirati različite oblike integracije sa Evropskom unijom, na račun odnosa sa Moskvom.

U ovom kontekstu treba istaći ekspanziju fenomena ”rusofobije”, koja je u Kazahstanu počela praktično odmah nakon raspada Sovjetskog Saveza.

U dešavanjima koja podsjećaju na uvod u obojenu revoluciju u Ukrajini, praćenje društvenih medija u bivšoj sovjetskoj republici pruža mogućnost pronalaska velikog broja antiruskih videa na ruskom i kazahstanskom jeziku.

I pored toga, može se vjerovati da će Kazahstan, ako se tamo ponovi ukrajinski scenario, biti primoran na manevriranje.

Kazahstan, s jedne strane, ima odlične odnose s Turskom, snažnim protivnikom Rusije u Centralnoj Aziji, a njegov kapital je u evropskim bankama. S druge strane, Kazahstanu su, zbog objektivnih političkih, ekonomskih i historijskih razloga, i dalje prijeko potrebne Rusija i Evroazijska ekonomska unija.