Hoće li Washington 2022. prevazići vanjske krize bez vojne solucije?

Washington – Tokom svoje prve godine na vlasti, predsjednik Joe Biden se fokusirao na žestoku i rastuću konkurenciju između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine, dotle da su kritičari optužili Bidena da je dopustio da ovo rivalstvo odvrati pažnju njegovog tima za vanjsku politiku od drugih međunarodnih kriza koje tinjanju.

Godina 2022. donosi tri goruće krize za kreatore američke politike:

• Nastavlja se kriza gomilanja ruskih snaga na granici s Ukrajinom
• Kriza sve veće kineske vojne prijetnje Tajvanu
• Kriza u pregovorima o iranskom nuklearnom programu

Očekuje se da će ove krize odvlačiti najviše pažnje Washingtona u vanjskoj politici, dok istovremeno pojedini stručnjaci ne isključuju mogućnost izbijanja drugih ozbiljnih vanjskih kriza, posebno kada je riječ o Sjevernoj Koreji.

Pad povjerenja

Haotično povlačenje SAD-a iz Afganistana, koje je završeno krajem augusta prošle godine, ostavilo je za sobom slike i tragedije koje je svijet mogao pratiti iz minute u minutu. Takva situacija dovela je do toga da talibanski pokret ponovo preuzme kontrolu u Afganistanu, a odsustvo bilo kakvog otpora afganistanske vojske, koju je SAD obučavao, finansirao i naoružavao tokom dvije decenije, poljuljalo je povjerenje u sposobnost planiranja i obavještajne i vojne mogućnosti institucija koje kreiraju i sprovode vanjsku politiku SAD-a.

Mnogi članovi Kongresa iz reda obje stranke smatraju da su slike i način povlačenja iz Afganistana pružili snažan poticaj i samopouzdanje vanjskim rivalima Sjedinjenih Američkih Država kada je u pitanju sposobnosti da se suprotstave američkim interesima, kao i spremnost da pređu crvene linije Washingtona u svakoj od tri spomenute krize.

Prva kriza: Ruska invazija na Ukrajinu

Gomilanjem desetina hiljada vojnika na ukrajinskoj granici, ruski predsjednik Vladimir Putin prisilio je Bijelu kuću da se trzne i ubrza odgovor na krizu koju niko u Washingtonu nije želio.

”Ova kriza je postala najgora kriza u Evropi od kraja Hladnog rata”, kaže Andrew Lohsen, stručnjak iz Centra za strateške i međunarodne studije.

Pregovori između Washingtona i Sjevernoatlantskog saveza (NATO) s Rusijom se nastavljaju, u vrijeme dok traje neslaganje oko prihvatanja hitnih i strogih garancija koje zahtijeva Moskva, u kojima se naglašava da Ukrajina ne smije ući u NATO u budućnosti, te da Alijansa ne smije rasporediti napredno naoružanje na teritoriji te države.

Moskva vjeruje da je, nakon što je završila mobilizaciju oružanih snaga na granici s Ukrajinom, lopta na američkom terenu. Istovremeno, Washington i njegovi evropski saveznici u više navrata su odbacili mogućnost bilo kakve vojne intervencije u krizi ako ruske snage pređu granicu, a američka zvanična retorika odnosila se samo na pružanje podrške Ukrajini i uvođenje dodatnih sankcija Rusiji.

Čini se da Rusija ne obraća mnogo pažnje na zapadne sankcije koje su joj nametnute od 2014. godine, niti na mogućnost njihovog pooštravanja, dok Washington i dalje odbija prihvatiti garancije koje Moskva traži.

Prijetnje sankcijama su jedino što je preostalo Washingtonu, a predsjednik Joe Biden je potvrdio da je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu jasno stavio do znanja da će Rusija platiti “visoku cijenu” i suočiti se s ozbiljnim ekonomskim posljedicama ako napadne Ukrajinu. Senator Bob Menendez, predsjedavajući Komiteta za vanjske poslove Senata, direktno je zaprijetio predsjedniku Putinu, rekavši: “Napadnite na Ukrajinu i uništit ćemo vašu ekonomiju”.

Sve navedeno ostavlja širom otvorena vrata za krizu koja je neminovna ako Moskva ne dobije ono što želi.

Druga kriza: Kineska invazija na Tajvan

Tajvan je glavna arena za sve ozbiljniju konkurenciju između Kine i Amerike. Iako Washington ne vezuju nikakve obaveze da brani Tajvan, bilo kakav kineski pokušaj da izvrši ponovnu aneksiju Tajvana bit će ozbiljan test za američku vojnu snagu i diplomatsku i političku dominaciju širom svijeta.

U različitim prilikama 2021. godine, Peking je poslao stotine svojih vojnih aviona u zonu protivzračne odbrane koja se nalazi u blizini tajvanskog zračnog prostora, kao demonstraciju sile. Ovakva dešavanja popraćena su izjavama kineskog predsjednika Xi Jinpinga u kojima je naglasio da namjerava završiti “historijsku misiju” ponovnog ujedinjenja ostrva s Kinom “mirnim putem”. Međutim, Xi je, također, odbio isključiti mogućnost vojne akcije.

Posmatrači strahuju da će samopouzdanje kineske vojske u svoje sposobnosti rasti do te mjere da će je potaknuti na ponovnu aneksiju Tajvana vojnim sredstvima, pogotovo što se administracija predsjednika Joea Bidena nije obavezala na to da će vojno braniti nezavisnost Tajvana.

Očekuje se da će se američka konfuznost u vezi s bilo kakvom kineskom eskalacijom nastaviti, posebno nakon što je Biden u intervjuu za CNN potvrdio da će njegova zemlja “djelovati vojno ako Kina napadne Tajvan”. To je navelo Bijelu kuću da naknadno pojasni da ”predsjednik nije najavio nikakvu promjenu naše politike, te da nema nikakve promjene u našoj politici”.

S druge strane, u 2022. godini će doći do aktiviranja onoga što je Bidenova administracija započela u kontekstu eskalacije pred kineskim prijetnjama, što se ogleda u najavi tripartitnog sigurnosnog sporazuma između Washingtona, Londona i Canberre, te povijesnog dogovora o podmornicama na nuklearni pogon koji je povezan s njim. Osim toga, Washington nastavlja voditi četverostrani blok sa Japanom, Indijom i Australijom kako bi se odvratile regionalne aspiracije Kine.

Treća kriza: Neuspjeh pregovora sa Iranom

Kako iranski nuklearni pregovori ulaze u svoju osmu rundu, špekulira se da bi se uskoro mogao postići sporazum sličan sporazumu iz 2015. iz kojeg se Washington povukao 2018. godine.

U isto vrijeme, jastrebovi i u Washingtonu i u Teheranu jednoglasno se slažu da nepopustljivost služi njihovim interesima i njihovoj pregovaračkoj poziciji. Američki jastrebovi smatraju da će produljenje sankcija na duži period, koje je njihova zemlja uvela Iranu, natjerati Iran da se preda i povinuje zahtjevima SAD-a.

Jastrebovi u Teheranu, pak, vjeruju da će napredak u aktivnostima obogaćivanja uranijuma natjerati Washington i njegove evropske saveznike da prihvate potpuno i legitimno ukidanje svih sankcija nametnutih Iranu, i da će se vratiti pridržavanju uvjeta iz prethodnog nuklearnog sporazuma.

Iransko rukovodstvo izgleda ne strahuje mnogo od američkog vojnog napada, a ovakva sigurnost vezuje se za strah Washingtona od započinjanja novog poglavlja u svojim ratovima na Bliskom istoku, za koje ne zna kako ih okončati. Neuspjeh bečkog pregovaračkog procesa, ako do njega dođe, dodatno će pogoršati krizu koju Teheran ne želi, a Washington ne traži.

Bidenova ličnost

Na kraju, Biden smatra da sukob s liderima triju zemalja, predsjednikom Xijem, predsjednikom Putinom i iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem, predstavlja posebno težak izazov za njega. Izazov koji je Biden ponavljao od svog dolaska u Bijelu kuću o potrebi suprotstavljanja stranim autokratama dovodi u pitanje njegovu inostranu agendu.

Međutim, najvažniji kriterij za uspjeh Washingtona u 2022. godini zavisi od prevazilaženja ove tri krize bez potrebe da se pribjegne vojnoj soluciji.