Swoboda: Hrvatska ne pomaže BiH, vode je lideri hercegovačkog HDZ-a

Dodik je najveća opasnost za Bosnu i Hercegovinu, ali krivi su i ostali lideri koji podržavaju etnonacionalne principe, tvrdi Hannes Swoboda, predsjednik Instituta za mir iz Beča.

Pitanja korupcije i rušenja države u slučaju Bosne i Hercegovine se ne mogu odvojiti, tvrdi Hannes Swoboda (hannes-swoboda.at)

Milorad Dodik najveća je opasnost za Bosnu i Hercegovinu, no kritike zaslužuju i ostali lideri u zemlji koji promiču etnonacionalne principe, dok niti od pomoći nije niti politika zvaničnog Zagreba prema BiH, koju iz Hercegovine vodi Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH).

To je mišljenje Hannesa Swobode, koji je kao predstavnik austrijskih socijaldemokrata u periodu od 1996. do 2015. obavljao dužnost zastupnika Evropskog parlamenta. Naročio se istakao angažmanom u velikom broju organizacija koje promiču evropske vrijednosti, toleranciju, borbu protiv mržnje…, i sve ono što je posljednjih godina postalo ugroženo u naletu desničarskih trendova koji prijete da pocijepaju i samu Evropsku uniju.

Swoboda je i dobar poznavalac prilika na Balkanu. Bio je izvjestilac prijema Hrvatske u Evropsku uniju 2011. godine, član je Nadzornog odbora Instituta za bliskoistočne i balkanske studije, kao i član Odbora direktora Centra za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi.

Razgovor za Al Jazeeru, aktuelni predsjednik niza organizacija, među kojima je i Institut za mir iz Beča, počeo je svojim objašnjenjem korijena krize u Bosni i Hercegovini.

– Trenutna kriza u Bosni i Hercegovini je rezultat namjernih radnji za uništenje jedinstva zemlje. Morao bih dodati “relativno” jedinstvo, kako bi se korumpirani sistem i odgovarajući akteri zaštitili od preglasavanja, a možda i eventualnog privođenja pravdi. Dakle, pitanja korupcije i rušenja države u slučaju Bosne i Hercegovine se ne mogu odvojiti.

  • Dugo ste bili zastupnik Evropskog parlamenta. Kako biste prokomentirali mlak i nedefiniran stav Evropske unije prema dešavanjima u Bosni i Hercegovini, koji, očito, jača separatističke aspiracije entiteta Republika Srpska? Hoće li doći do promjene tog kursa?

– Evropska unija se u mnogim slučajevima temelji na principu jednoglasnih reakcija. Dakle, pojedine zemlje ili vlade mogu blokirati jasne reakcije i stroge mjere. I nije slučajno da te zemlje i vlade oklijevaju ili čak sprječavaju sankcije, dok i same provode reakcionarnu i autoritarnu politiku. Širom svijeta, a također i u Evropi, vidimo neformalnu, a ponekad čak i direktnu koaliciju autoritarnih pokreta i snaga preko nacionalnih granica.

  • Šta je, po Vašem mišljenju, najbolji način za rješavanje krize?

– Jedini način za rješavanje ili ublažavanje krize je ostati čvrst u promicanju demokratskih vrijednosti. Također, treba i podržati one nevladine organizacije koje se bore protiv korupcije i kršenja vladavine prava.

  • Da li je Dodik jedini problem u Bosni i Hercegovini? Šta je sa ostalim etnonacionalnim liderima, snose li i oni dio krivice za produbljivanje podjela i raširenu korupciju?

– Milorad Dodik je najizraženija i trajna opasnost za napredak Bosne i Hercegovine prema evropskim principima i vrijednostima, a time i prema pristupanju zemlje Evropskoj uniji. No, i drugi lideri koji se drže nadmoći etničkih karakteristika i pristupaju izborima i administraciju prema etničkom porijeklu, destruktivni su u svojoj politici.

  • Simptomatično je da, dok se druge zemlje bave problemom Bosne i Hercegovine, čini se da samozvane patriotske snage, ali i bh. pravosuđe, ne čine mnogo da opravdaju povjerenje i odgovore na izazov za koji su dobro plaćeni. Čudi li Vas to?

– Sve dok etnički principi dominiraju politikom i ustavnim uređenjem u zemlji, teško je imati institucije koje bi obavljale svoj posao u jačanju kohezije zemlje. Uz to, čelnici koji podržavaju etničke podjele slabe državne institucije. Zbog toga se stiče dojam da unutrašnje reakcije gotovo da i nema.

  • Mnogi su mišljenja da je problem u Bosni i Hercegovini svojevrstan test za liberalne i demokratske snage u EU, koje su očigledno pod prijetnjom desničarskih struja iz Mađarske, Poljske, Slovenije, a dijelom i Hrvatske. Koliko su one opasne po budućnost same Unije?

– Saradnja autoritarnih snaga preko nacionalnih, ali i izvan granica EU-a ogromna je opasnost za Europsku uniju jer potkopavaju evropsku sposobnost djelovanja u skladu s njezinim temeljnim načelima. Stoga nam je potrebna zajednička borba progresivnih i demokratskih snaga – i preko nacionalnih, i preko granica Evropske unije.

  • Srpski predstavnici tvrde da je krizu počeo Valentin Inzko, nametanjem zabrane negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca. Ima li nešto sporno u tom njegovom potezu?

– Odluka tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka bila je ispravna po svom sadržaju. No, svako priznanje genocida i pokajanja mora doći od samih građana Bosne i Hercegovine. Za rad na ovim pitanjima potrebno je vrijeme i aktivnost zajednica. Zakoni nametnuti izvana ne pomažu u uvjeravanju ljudi da priznaju zločine počinjene “u njihovo ime”. A, kao što vidimo, oni hrane nacionalističke i reakcionarne snage.

  • Kao ekspert koji je nadgledao put Hrvatske prema Evropskoj uniji, kako biste komentirali njen stav po pitanju izmjena Izbornog zakona i upornog insistiranja na konstitutivnosti naroda i takozvanom legitimnom predstavljanju Hrvata? Da li je to u skladu sa evropskim vrijednostima?

– Nažalost, Hrvatska nije od velike pomoći u prevladavanju etničkih podjela. Vode je lideri HDZ-a iz Hercegovine. Hrvatska bi morala učiniti više na provedbi evropskih vrijednosti.

  • Kakav je stav Austrije prema mogućnosti evropskog kažnjavanja odgovornih za krizu u Bosni i Hercegovini?

– Austrija bi se sigurno priklonila većini unutar Evropske unije i po pitanju sankcija za odgovorne za krizu. No, činjenica je da, makar za sada, ukrajinska kriza zasjenjuje balkanska pitanja.

  • Bosna i Hercegovina je već decenijama problem za Evropu. Kako to dugoročno riješiti i da li bi, što neki tvrde, članstvo u EU ‘preko reda’ moglo izbrisati unutardržavne podjele?

– Sve zemlje Zapadnog Balkana trebale bi biti snažnije uključene u proces integracije u Evropsku uniju, korak po korak. Naravno, punopravno članstvo se može ostvariti samo nakon ispunjavanja svih uvjeta. No, potrebni su nam mnogi prijelazni koraci djelomične integracije koji bi natjerali dotične vlade da izaberu – žele li se pridružiti Evropskoj uniji ili će samo to govoriti.

Izvor: Al Jazeera