‘Ni centimetar prema istoku’: Kako je Gorbačov izazvao trenutnu krizu u Ukrajini
Analitičari korijene trenutne ukrajinske krize pripisuju zanemarivanju bivšeg sovjetskog predsjednika da usmena obećanja stavi u zakonsku formu, kao i ustrajavanju NATO-a da je proces proširenja otvoren i da se svaka zemlja koja ispunjava kriterije za članstvo ima pravo pridružiti.
Dokumenti sa kojih je skinuta oznaka tajnosti iz američkog Nacionalnog arhiva, u koje je imala uvid i Al Jazeera, pokazuju da je bivši sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov dobio usmene sigurnosne garancije da neće doći do širenja Sjevernoatlantskog saveza na istok od predsjednika Georgea H.W. Busha, njegovog državnog sekretara Jamesa Bakera, njemačkog kancelara Helmuta Kohla, britanske premijerke Margaret Thatcher i francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda.
Gorbačov se nije potrudio da traži da se ova obećanja zapišu u dokument koji će biti potpisan kako bi to postao obavezujući dokument za strane učesnice u budućnosti.
Pojedini historičari smatraju da bi se bilježenjem i dokumentiranjem američkih i zapadnih obećanja izbjegla trenutna kriza u Ukrajini.
Na sastanku s Gorbačovim o budućnosti evropske sigurnosti, održanom 9. februara 1990. godine, tadašnji američki državni sekretar James Baker izjavio je čuvenu rečenicu “Ni centimetra prema istoku”, u eksplicitnoj potvrdi da Washingtona da se ne namjerava proširiti NATO na istok.
‘Rusi moraju imati neku garanciju’
Dokumenti pokazuju da su se mnogi lideri evropskih zemalja početkom devedesetih godina prošlog vijeka protivili članstvu bilo koje od zemalja Centralne ili Istočne Evrope u NATO-u.
Ova obećanja su došla u kontekstu pregovora na najvišim nivoima o ujedinjenju Njemačke 1990. godine, što uzastopnim pritužbama Rusije da je obmanuta u vezi sa širenjem NATO-a daje značajan kredibilitet.
Dokumenti potrepljuju kritiku Roberta Gatesa, bivšeg direktora Centralne obavještajne agencije (CIA), o ”napretku širenja NATO-a na istok 1990-ih, nakon što su Gorbačov i drugi bili navedeni da vjeruju da se to neće desiti”.
Tokom razgovora o budućnosti Njemačke, tadašnji ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher naglasio je američkom kolegi Jamesu Bakeru da “Rusi moraju imati neku garanciju da se poljska vlada, ako jednog dana napusti Varšavski pakt, neće sljedećeg dana pridružiti NATO-u”.
Dokumenti pokazuju da je Baker ponovio ono što je njemački ministar spomenuo, istim riječima, na sastanku sa sovjetskim ministrom vanjskih poslova Eduardom Shevardnadzeom i, što je još važnije, licem u lice s Gorbačovim.
Na sastanku s Gorbačovom 9. februara 1990. godine Baker je tri puta ponovio frazu “Ni centimetar prema istoku”.
Pentagon ostavio otvorena ‘vrata’ NATO-a
Baker se složio s Gorbačovljevom izjavom kao odgovor na uvjeravanja da je “širenje NATO-a neprihvatljivo”.
”Ni američki predsjednik ni ja ne namjeravamo izvući bilo kakve jednostrane prednosti iz procesa koji se odvijaju”, uvjeravao je Baker Gorbačova.
”Važno je da imamo garancije da se, ako Sjedinjene Američke Države zadrže svoje prisustvo u Njemačkoj u okviru NATO-a, sadašnje vojne granice NATO-a neće ni centimetra pomjerati prema istoku.’
Dokumenti pokazuju da je Gorbačov pristao na ujedinjenje Njemačke i njen ostanak u NATO-u kao rezultat ovog uvjeravanja i toga da će se u rješenju u periodu nakon Hladnog rata uzeti u obzir sovjetski sigurnosni interesi.
Ali, unutar američke vlade vodila se drugačija diskusija o odnosima između NATO-a i istočnoevropskih zemalja.
Mišljenja su se razišla, a Pentagon je 25. oktobra 1990. godine predložio da se ostave otvorena “vrata” za članstvo istočnoevropskih zemalja u NATO-u.
Nasuprot tome, stav State Departmenta bio je da širenje NATO-a nije na dnevnom redu i da nije u interesu Sjedinjenih Američkih Država da organiziraju “antisovjetsku koaliciju” koja se proteže do granica njihove zemlje, što je Bushova administracija službeno usvojila.
Poziv u Članu 10. Sjevernoatlantskog ugovora
Dokumenti sadrže viziju generalnog sekretara NATO-a Manfreda Woernera, koju je iznio u julu 1991. godine, tokom posjete ruske delegacije sjedištu NATO-a u Briselu.
U zajedničkom memorandumu o razumijevanju, Woerner je istakao svoje protivljenje bilo kakvom proširenju NATO-a.
Brojni analitičari korijene trenutne ukrajinske krize pripisuju Gorbačovljevom zanemarivanju da usmena obećanja stavi u zakonsku formu, kao i ustrajavanju NATO-a, u protekla dva desetljeća, na tome da je proces proširenja otvoren i da se svaka zemlja koja ispunjava kriterije za članstvo ima pravo pridružiti, iako to nije baš ono što piše u ugovoru o osnivanju NATO-a.
Član 10. Sjevernoatlantskog ugovora kaže da ”Stranke mogu, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju drugu evropsku državu, koja je u mogućnosti unaprijediti načela ovog Ugovora i doprinositi sigurnosti sjevernoatlantskog područja, da pristupi ovom Ugovoru”.