Regija bi višestruko profitirala ulaganjem u domaću industriju videoigara

Industrija videoigara jedna je od najunosnijih, kojoj čak i filmska i muzička zavide. Dovoljno je pogledati uspjeh “Grand Theft Auto V” igre, koja je sama uspjela zaraditi više od šest milijardi dolara da se shvati koliki novac se obrće u toj industriji. Poređenja radi, toliki novac najvećim holivudskim studijima mogu donijeti samo zajednički tri, četiri ili čak i više izuzetno uspješnih filmskih hitova.

Također, industrija videoigara za mobilne uređaje, poput onih za pametne telefone, 2020. godine je zaradila impresivnih 98 milijardi dolara, što predstavlja 57 posto od 173 milijarde dolara koliko je ukupna gaming industrija zaradila te godine, što naglašava da prostora za nove proizvode na tržištu itekako ima. Prema procjenama, samo tržište mobilnih igara će do 2030. vrijediti 272 milijarde dolara. I to je vijest koju bi zemlje regije itekako trebale iskoristiti, smatraju sagovornici Al Jazeere.

U regiji već postoji niz kompanija koje se bave razvojem videoigara s dosta uspjeha, a njihove proizvode igraju milioni korisnika širom svijeta. Svi se slažu da bi rezultati mogli i trebali biti bolji, kada bi imali bolju podršku matičnih država kroz razne fondove, ali i prilagođavanje zakona i pravila, koji bi omogućili bolji rad ovakvih kompanija.

Posljedica bi, smatraju, bio ogroman priliv sredstava u državne budžete, ali i zaustavljanje odlaska mladih stručnjaka, što je trend koji svakim danom sve više pogađa gotovo svaku zemlju u regiji.

Pojedini analitičari su čak spremni ustvrditi da bi države, ako već godinama “upumpavaju” novac u državne gubitaše trebale novac ulagati i zdrave kompanije koje redovno donose svjež kapital iz inostranstva.

Rast prihoda

Kristina Janković Obućina, izvršna menadžerica Serbia Games Associationa (SGA), odnosno Asocijacije industrije videoigara u Srbiji, navodi da je prema godišnjem izvještaju koji SGA objavljuje svake godine, rast prihoda od gaming industrije u Srbiji od 2019. do 2020. bio 20 posto, što je, ističe, najglasniji pokazatelj koliko je ekosistem zdrav, te dodaje da već sada znaju da će se taj trend rasta nastaviti, a manjka globalnih kompanija za ulaganje u regiju ne nedostaje.

“Nekoliko velikih akvizicija je obeležilo protekle dve godine, što nam govori da su najveći globalni igrači zainteresovani za region. A razvoj digitalnih proizvoda, rad na inovacijama, povećanje kvalitetnih talenata – sve to umnogome doprinosi cjelokupnom ekonomskom razvoju”, dodaje.

Iako široj javnosti regija i nije poznata po proizvodnji videoigara i razvojnim studijama, istina je popuno drugačija.

“Imena poput Take-Two Interactive, Playstudios i Epic Games ušla su kroz akvizicije na srpsko tržište, a trenutno u zemlji postoji oko 120 kompanija, studija i timova koji aktivno rade na igrama. Više od 2.100 zaposlenih na najrazličitijim pozicijama, ne samo developera i artista, već i stručnjaka za marketing, akviziciju korisnika, narativ, zvuk…”, navodi Janković Obućina.

Kako kaže, igre nastale u Srbiji 2020. godine igralo je 350 miliona igrača širom svijeta, a SGA očekuje da sve ove statistike nastave uzlaznu putanju.

“Čitav region definitivno ima šta da ponudi i uz malo pametnog poslovanja istočna Evropa može postati važan centar razvoja video igara u narednih pet godina”, smatra izvršna menadžerica Serbia Games Associationa.

Iako s dobrim rezultatima, gaming kompanije su u regiji suočene s više problema.

“Ono što smo u radu sa našim članicama, kompanijama i timovima koji se u Srbiji bave razvojem video igara uočili kao jednu od prepreka je nedostatak iskusnih kadrova, primarno iz oblasti game dizajna i razvoja poslovanja. Drugi faktor je, naravno, finansiranje projekata koji su u ranoj fazi. Da bi se ovde napredovalo neophodno je raditi na tome da obrazovanje ide u korak sa potrebama ove visoko tehnološke i visoko kreativne industrije, a i obezbediti fondove specifično za ovu oblast. Nemačka i Italija na primer, uvele su ovakve fondove i napredak je više nego očigledan –  a merimo ga povećanim brojem objavljenih igara”, kaže Janković Obućina.

Prvi koraci

Svjesna značaja i prilika koje ova industrija pruža, Hrvatska je napravila prve korake kako bi potencijale iskoristila i uvećala.

Tako je primjerice u Novskoj pokrenut strukovni program za razvoj videoigara u srednjoj školi, a Hrvatsko audiovizualno vijeće je krajem godine raspisalo javni poziv za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva u oblasti razvoja i proizvodnje videoigara.

Janković Obućina navodi da se u Srbiji gaming industrija dalje na neki način računa u IT industriju, te zvanično nije prepoznata kao posebna oblast, što znači i da su na tom polju potrebne promjene.

“Zato su svi benefiti, tamo gde ih ima, za celokupan IT nedovoljno prilagođeni potrebama gaming studija i kompanija. Postoji nekoliko fondova za razvoj startupa na nacionalnom nivou, ali bi pojava fonda specifično za gaming bio jasan signal da država prepoznaje značaj ove najbrže rastuće industrije zabave globalno”.

Svaka zemlja, koja ulaže u ovu granu industrije, može dobiti višestruk povrat ulaganja, navode sagovornici Al Jazeere.

Glavni operativni direktor zagrebačkog Nanobita Ivan Murat ističe da, kako se radi o izrazito kreativnoj industriji, koja je u isto vrijeme visokotehnološka, razvoj videoigara omogućava stvaranje i razvoj talentirane i visokoproduktivne radne snage, što je nešto od čega svaka zemlja ima benefite, uključujući i Hrvatsku.

Višestruke koristi

“Koristi za državu su višestruke, a izdvojio bih samo neke – visok stupanj rasta tržišta videoigara, mogućnost decentraliziranog razvoja što definitivno može pridonijeti smanjenju nejednakosti u razvijenosti regija Republike Hrvatske, a dodatno, kako je razvoj kompetitivnih videoigara moguć i iz Hrvatske, gdje definitivno nedostaje dovoljno iskusnog kadra, razvoj te industrije otvara mogućnosti povratka visokotehnoloških i kreativnih ljudi koji su u prethodnom periodu emigrirali van Hrvatske”, kaže Murat.

Naravno, nastavlja, bitno je spomenuti da su “videoigre kao proizvod zapravo IP studija koji ih razvija, a prodaju se svugdje u svijetu te tako doprinose poboljšanju trgovinske bilance Hrvatske s inozemstvom, a prvenstveno se tu misli na SAD”.

“Sve to su već ranije prepoznale razne zemlje gdje bih samo izdvojio Francusku kroz njihov TCVG (Tax Credit for Video Games) model, Njemačku koja ima DGTC (Development Tax Credits for Games Industry), Velika Britanija s VGTR (Video Game Tax Relief) modelom te Irska s DGTC (Digital Gaming Tax Credit) modelom”.

Iako domaće, kompanije iz regije proizvode razvijaju za globalno, a ne lokalno tržište, čime se stvara redovan priliv stranog kapitala.

Murat navodi da Hrvatska kao relativno malo tržište ne može praktički niti jednom studiju biti dovoljna za opstanak i bez izvoza, realno, nema ni opstanka, ali ističe da ono što je jasno vidljivo jeste da su lokalni studiji izuzetno kompetitivni na svjetskom tržištu te je naprimjer za Nanobit, sav prihod iz izvoza.

“Tu se pojavljuje veliki izazov prilagođavanja videoigara za specifična tržišta gdje je potrebno uzeti u obzir kulturološke specifičnosti, ali kroz partnerstva s lokalnim kompanijama ili dodatno uloženim trudom, ni to nije nedohvatljivo”.

Iako u mnogim stvarima regija ima lošu reputaciju, to što igre dolaze iz našeg dijela svijeta nije problem.

Kako kaže Ivan Murat, “nije bitno otkud je studio, nego koliko kvalitetne igre proizvodi”.

“Uostalom, rekao bih da nitko prilikom downloada igre na App storeu ne gleda otkud je studio, nego je li igra zanimljiva i dobro napravljena”.

Nedostatak sluha u Bosni i Hercegovini

Za razliku od susjeda, u Bosni i Hercegovini sluha za ovu industriju gotovo i da nema.

Najveća prepreka je to što čitava industrija razvoja videoigara nije prepoznata kao bitna i mali broj ljudi u Bosni i Hercegovini vidi njen potencijal, govori Ivan Ramadan iz sarajevskog AI Interactivea.

“Tu je niz otežavajućih okolnosti kao što je nedostatak državnih fondova za podršku razvoju video igara, nedostatak edukacije, a ako se i odlučite napraviti igru susrećete se sa mnogobrojnim logističkim problemima. Mnoge svjetske firme našu državu uopšte nemaju na listi zemalja sa kojima surađuju, ne možete naručiti njihov hardware, otvoriti account na storeu, a problem je i nepostojanje dogovora među državama o duplom oporezivanju”, ukazuje Ramadan.

Prema njegovom mišljenju, osnivanje državne podrške u vidu edukacije i fonda za razvoj video igara ovu industriju bi podiglo među ostale već prepoznate poslove i siguran je da bi se u kratkom vremenu pojavilo dosta pojedinaca i studija koji bi shvatili da je baviti se ovakvim nečim moguće.

Ako napravi potrebne korake, Bosna i Hercegovina bi uveliko profitirala od te podrške, uvjeren je Ramadan.

“Industrija video igara je ogromna i sva prodaja se odvija na globalnom nivou, što bi značilo da bi Bosna i Hercegovina dobila kvalitetne proizvode koji se izvoze i time donose ovoj zemlji milionske zarade. Naši susjedi su to već prepoznali na vrijeme i time omogućili nastanak nekih od svjetski poznatih kompanija za razvoj video igara i pratećih alata”, kaže.

Osim podrške u vidu edukacija i adekvatnih zakonskih rješenja, finansijska pomoć bi svakako dobro došla razvojnim studijima, kako dokazanim, tako i novim.

Murat navodi da Nanobit igre razvija korištenjem vlastitog kapitala, ukazujući kako su “od samog početka uspijevali raditi projekte koji su se uspješno komercijalizirali”. Zbog toga “nisu bili prisiljeni tražiti financiranje van tvrtke”, ali i priznaje kako su tu “više iznimka nego pravilo”.

“Naravno, kao i svi ostali, i mi radimo i uspješne i neuspješne projekte. Kako ne postoji garancija da će to što radite biti uspješno, bilo zbog krive procjene budžeta, zbog promjena na tržištu ili bilo kojeg drugog utjecaja, razvoj svake igre je zapravo visokorizičan projekt, a kako je period od ideje do komercijalizacije jako dug, iznimno je teško financirati razvoj. Tu bi puno značila podrška države gdje bi se moglo financirati više različitih projekata, a sve sa svrhom da ih je više i uspješnih, što donosi dobrobit kako tvrtkama koje ih razvijaju, tako i državi”, navodi glavni operativni direktor zagrebačkog Nanobita.