Kakav je stav političkih snaga prema inicijativi misije UN-a u Sudanu?

Piše: Amir Babiker

Dok međunarodni i regionalni akteri pozdravljaju inicijativu šefa misije Ujedinjenih naroda (UN) u Sudanu Volkera Peretza, koja je pokrenuta u cilju izlaska iz sve dublje političke krize, sudanske političke snage imaju podijeljeno mišljenje o tome. Dok jedni pozdravljaju ovakav potez, tu su i oni koji postavljaju uslove za prihvatanje ove inicijative, kao i oni koji je odbacuju, smatrajući je konsolidacijom “pučističke” vlasti.

Misija UNITAMS (Integrirana misija UN-a za pomoć tranziciji u Sudanu) osnovana je u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2524, na zahtjev sudanske vlade. U svojim zadacima se fokusira na pružanje pomoći u procesu demokratske tranzicije, podršku zaštiti i jačanju ljudskih prava, na izgradnju mira, zaštitu civila i vladavine prava, kao i na podršku i koordinaciju ekonomske, razvojne i humanitarne pomoći u Sudanu.

U saopćenju koje je izdao UNITAMS navodi se da će politički proces uključivati sve strane, a da će glavne “zainteresirane strane”, civilne i vojne, uključujući oružane pokrete, političke stranke, civilno društvo, ženske grupe i komiteti otpora, biti pozvani da učestvuju u političkom procesu koji će omogućiti Ujedinjeni narodi.

Pozdravljen međunarodni poziv na dijalog

Istovremeno, Peretz je negirao da njegova inicijativa sadrži konkretne odredbe ili povelju. U nedavnoj izjavi za novinare je istakao da navodi pojedinih medija o inicijativi nisu tačni.

Peretz je rekao da će misija početi individualni, indirektni dijalog sa svim glavnim snagama kako bi saznala njihove vizije i percepcije, te da će dnevni red dijaloga odrediti sami Sudanci. Prema njegovim riječima, Ujedinjeni narodi će ih podržavati dok se ne postigne demokratska tranzicija.

Mnoge političke snage su pozdravile Volkerov poziv na dijalog između sudanskih grupa. Pored vojnog establišmenta, koji je saopćio da Suvereno vijeće na čelu sa generalom Abdel-Fatahom al-Burhanom odobrava poziv, tu su i stranke koje prije prelaznog perioda nisu bile dio vlada, na čelu sa Narodnom kongresnom strankom (PCP). Ta politička opcija se odvojila od Stranke nacionalnog kongresa (NCP) koja je vladala zemljom za vrijeme predsjednika Omara al-Bashira.

Stranke koje su pristupile tzv. Snagama slobode i promjene (Nacionalni konsenzus) i druge stranke koje su podržavale “korektivne mjere za revoluciju”, kako ih je Al-Burhan nazvao 25. oktobra, odgovorile su potvrdno na poziv.

Reakcija oružanih pokreta na međunarodni poziv

Oružani pokreti koji će biti obuhvaćeni međunarodnim pozivom za politički proces podijeljeni su u dvije grupe: prva su pokreti povezani sa Sudanskim revolucionarnim frontom (SRF), na čelu sa Sudanskim narodnooslobodilačkim pokretom-Sjever (SPLM-N) koji predvodi Malik Agar, član Suverenog vijeća, i Pokret za pravdu i ravnopravnost (JEM), kao i Sudanski oslobodilački pokret (SLM) koji predvodi Minni Arcua Minnawi, a koji se odvojio od SRF-a prije potpisivanja sporazuma “Juba”.

Ovi pokreti, koji su potpisali s vladom mirovni sporazum u Jubi u augustu 2020. godine i od tog datuma su učestvovali i još uvijek učestvuju u prelaznim organima vlasti, pozdravili su inicijativu UN-a.

Što se tiče druge grupe u pokretu oružane borbe, ona uključuje Narodnooslobodilački pokret Sudana koji predvodi Abdel Aziz Al-Hilu i Pokret oslobodilačke vojske Sudana predvođen Abdelom Wahedom Mohamedom Nourom, koji još uvijek nose oružje i još nisu potpisali mirovni sporazum sa sudanskom vladom.

U izjavi za štampu, šef Narodnog pokreta u Kartumu Mohammed Youssef smatra inicijativu “novim međunarodnim pokušajem da se zaobiđu revolucionari na ulici”. Kaže da ne bi trebalo biti “dijaloga s onima koji su umiješani u prolijevanje krvi Sudanaca.” Ovakav stav podržava i šef Pokreta oslobodilačke vojske Sudana Abdel Wahid Mohamed al-Nour koji se protivi dijalogu s onima koje naziva “pučistima”, te poziva da se prvo sruše odgovorni za “puč”.

Stav Snaga slobode i promjene

Snage slobode i promjene (FFC) su grupa političkih stranaka, civilnih snaga i udruženje profesionalaca koji su potpisali ustavni dokument sa vojnom komponentom, što je bio politički inkubator za prvu i drugu Hamdokovu vladu prije nego što su on i Snage slobode i promjene svrgnute s vlasti, nakon što je Al-Burhan proglasio vanredno stanje u zemlji.

Ove stranke i snage predstavljaju široku koaliciju, na čijem vrhu se nalazi Nacionalna stranka Umma uz Stranku Baath, zatim Sudanska kongresna stranka i Unionistički skup, no čini se da ne zastupaju isti stavove, jer jedni podržavaju međunarodno posredovanje, dok ga drugi odbacuju.

Iako se u saopćenju koalicije naglašava da će razmotriti poziv kada ga dobiju, uz istovremeno stavljanje naglaska na rad na obaranju “puča” od 25. oktobra, članovi ove koalicije su izrazili različite stavove. Lider Sudanske kongresne stranke (SCP) Ibrahim Al-Sheikh pozdravio je međunarodno posredovanje. U saopćenju Nacionalne stranke Umma navodi se da će o pozivu razgovarati kada ga prime i da će odlučivati o njemu na osnovu dnevnog reda diskusija.

S druge strane, Udruženje sudanskih profesionalaca (SPA), najistaknutija komponenta koalicije, izrazila je kategorično odbijanje inicijative UN-a, smatrajući da je to “pokušaj normalizacije odnosa sa zločincima vojnog državnog udara”.

Kako Komunistička partija i Sudanski komiteti otpora gledaju na ove inicijative?

Otkako je napustila redove Snaga slobode i promjena, Komunistička partija poziva na rušenje prelazne vlade i odbija pregovore s vojskom. Svoje stavove je ponovila nakon mjera od 25. oktobra, koje smatra “pučem”, kao i sve naknadne mjere.

U pismu upućenom generalnom sekretaru UN-a u subotu, ova stranka je naglasila da ne želi biti partner sa sadašnjim vojnim vlastima i da se protivi usvajanju ustavnog dokumenta kao pravne osnove za rješavanje političke krize u zemlji.

Pojedini stranački lideri saopćili su u svojim izjavama za štampu da neće prihvatiti medijske navode o međunarodnim pozivima na dijalog sve dok ti pozivi ne budu upućeni zvaničnim putem.

Što se tiče Sudanskih komiteta otpora, koji predvode demonstracije na ulicama Sudana, njihove akcije na terenu do sada pokazuju da se protive dijalogu s aktualnim vlastima, jer djeluju pod sloganom ”nema pregovora, nema partnerstva, nema legitimiteta”. Međutim, za razliku od političkih i građanskih snaga, oni teže horizontalnoj strukturi bez jedinstvenog centralnog rukovodstva, a njihovi koordinatori su predložili set povelja za donošenje jedinstvenih vizija.