Reality Hrvatska se nastavlja: U glavnim ulogama i dalje Milanović i Plenković

S jedne strane je Milanović koji napada sve redom i više ne znamo što je istina niti se ona traži, a s druge strane je Plenković koji kontrolira sve, pa i ministre koji bez njega ništa ne mogu niti smiju, ukazuje Žarko Puhovski.

U Hrvatskoj je postalo nemoguće kroz razgovor doći do nekog rješenja i to predstavlja veliki problem, smatra analitičar Davor Gjenero (Pixsell)

Poslije 2020. godine koju je obilježila pandemija, a onda i razorni potresi u Zagrebu i na Baniji, svi smo se nadali kako će 2021. godina biti bolja i sretnija. Međutim, dobili smo još jednu godinu koju su ponovno obilježili neki sportski uspjesi, ali i politički sukobi, razmirice, prikupljanje potpisa za referendume, (ne)rad Državnog odvjetništva, nove afere, ali i uhićenje bivše ministrice regionalnog razvoja – Gabrijele Žalac. Sve u svemu, i tijekom 2021. godine svjedočili smo reality showu poznatom kao – Hrvatska.

Pođimo redom. Kada je riječ o sportu, najvažniji događaj su bile Olimpijske igre u Tokiju gdje su hrvatski sportaši, često ostavljeni da se snalaze sami i kako znaju, pokazali klasu. Rezultiralo je to osvajanjem osam olimpijskih odličja, ali i konstatacijom kako je neophodno da država učini više za razvoj sporta, odnosno za stvaranje kvalitetnih uvjeta za treninge, kako bi se ovakvi uspjesi mogli ponoviti i u Parizu 2024. godine.

Cijela hrvatska javnost, a prije svega stradali građani, očekivali su kako će 2021. godine krenuti obnova Petrinje, Gline, Siska i okolnih mjesta koje je pogodio razoran potres, kako bi se ljudi što prije mogli vratiti u svoje domove. Svi su to očekivali, ali ne i Vlada koja nije obnovila niti jednu uništenu kuću na tim prostorima. Zato smo tijekom siječnja, ali i kasnije, svjedočili velikom srcu građana Hrvatske koji su dolazili volontirati, pomagati da se spasi što se spasiti može, donosili namirnice, odjeću… I susjedi su pokazali svoje veliko srce pa je tako pomoć stradalom području dolazila iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije… Svi su činili i pomagali koliko su mogli.

Vidjeli smo i kako se hrvatska policija ophodi prema migrantima. Snimke novinara pokazale su kako pripadnici interventne policije tuku migrante pendrecima prilikom pokušaja da pređu državnu granicu. Taj postupak policije došao je i do EU, tako da čelnicima države nije bilo niti malo lako pojasniti što se to sve događa na granici.

Ratovi na političkoj sceni Hrvatske

Sve se to pak događalo dok su se na političkoj sceni Hrvatske razbuktavali pravi politički ratovi. U većini njih jedan od glavnih sudionika bio je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović koji se putem medija sukobio s nizom političara, komentatora, novinara… Došlo je do te mjere da bi Milanović trebao početi zapisivati imena onih s kojima je u sukobu kako ne bi neka imena zaboravio.

Ipak, u nizu svih tih njegovih političkih ratova glavni je onaj s ministrom obrane Marijom Banožićem. U svojim maratonskim izjavama medijima Milanović je ministra nazivao “jaglacem”, “malim Banetom”, “potrčkom”, “papkom”… Preko Banožića bio je to i rat s predsjednikom Vlade i HDZ-a Andrejem Plenkovićem kojemu sve ove objede niti malo ne gode.

Zapravo se tijekom protekle godine Milanović postavio kao glavna oporba vladajućem HDZ-u što nije normalno, ali zato najbolje pokazuje u kakvom su stanju oporbeni SDP, Možemo!, Most, Domovinski pokret, Hrvatski suverenisti… U kakvom je stanju oporba u Hrvatskoj govori i to da je i pored niza afera u koje su uključeni visokopozicionirani članovi HDZ-a stranka na vlasti, prema svim anketama, i dalje ima 30-ak posto podrške građana.

Govoreći o godini iza nas i svojevrsnom „realityju na hrvatski način“, politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je sve otišlo predaleko i u pogrešnom smjeru. Posebno ukazuje na činjenicu da se pokazalo kako se došlo do te točke da je u Hrvatskoj postalo nemoguće kroz razgovor doći do nekog rješenja te da to predstavlja veliki problem. Istakao je djelovanje predsjednika Milanovića za kojega kaže kako insistira na sukobima i otvaranju tema kroz koje se pokušava predstaviti kao borac za prava običnog čovjeka.

„Sve to što se događa i što on radi može nekoga zabavljati, ali to ne rješava nagomilane probleme građana Hrvatske. To je ono što zabrinjava, a što je najgore ne vidim da će 2022. godina biti bolja što se toga tiče. Bojim se da se taj reality nastavlja i dalje“, rekao je Gjenero.

I politički analitičar Žarko Puhovski slično razmišlja navodeći kako to više nije samo nekakav običan reality kojemu svjedočimo nego da se radi o „super realityju“.

„Ne znam koji bi termin upotrijebio, ali svakako da se radi o nekakvom showu kojemu svjedočimo mjesecima unazad. S jedne strane imamo predsjednika Milanovića koji napada sve redom i više ne znamo što je istina niti se ona traži. S druge strane imamo premijera Andreja Plenkovića koji kontrolira sve pa i ministre koji bez njega ništa ne mogu niti smiju. Zbog njih dvojice ne vidim da će se nešto mijenjati i tijekom 2022. godine“, istakao je Puhovski.

Prema njegovim riječima u svim tim političkim obračunima koristi se „teška artiljerija“ koja dodatno komplicira i otežava postojeće stanje.

Brojne afere

Afera zaista nije nedostajalo. U 2021. godini saznali smo za koruptivne radnje gradonačelnika Kutine Zlatka Babića koji je kasnije i uhićen. Ipak, afera svih afera, a koja možda i najbolje pokazuje što se i kako radilo, jest uhićenje bivše ministrice Gabrijele Žalac. Porazno je za Vladu da uhićenje nije uslijedilo zbog rada Državnog odvjetništva, nego zbog rada europskog tužiteljstva. Sada su svi u iščekivanju što će bivša ministrica reći i koga bi još mogla ukopati jer očigledno je kako to nije bio izolirani slučaj nego obrazac djelovanja.

Upravo je slučaj Gabrijele Žalac pokazao i kako i na koji način radi Državno odvjetništvo koje se pokazalo iznimno neučinkovito u ovome slučaju. Što je najgore, sve to što vidi cjelokupna hrvatska javnost nimalo ne smeta premijeru, ministrima niti saborskim zastupnicima iz reda većine. A kako su radili govori i to da je “slučaj Žalac” bio u ladici, a kada je došao do europskog tužiteljstva pokazalo se kako nemaju kopiju. I to je Hrvatska danas.

U isto vrijeme spominju se i moguće istrage nekih drugih bivših ministara i dužnosnika za koje se sumnja da nisu radili sve po zakonima.

Na samome kraju godine svjedočili smo konačno i presudi jednoj poznatoj osobi. Sud je, poslije godina suđenja, bivšeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore i predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića osudio na osam godina zatvora. Tek ostaje da se vidi kako će i hoće li biti osuđeni Ivica Todorić i mnogi drugi, kao i kakva će konačna kazna biti Ivi Sanaderu. Sve to pokazuje u kakvom je stanju hrvatsko pravosuđe kojemu dobar dio građana Hrvatske jednostavno ne vjeruje, a što oni svako malo potvrđuju i svojim nerazumnim presudama.

Borba s pandemijom i ‘bijela kuga’

Godina za nama ostat će zapisana i kao još jedna godina u kojoj je se Hrvatska, kao i ostatak svijeta, borio sa pandemijom. I tu je bilo uspona i padova pa je tako nacionalni stožer, od osoba kojima se maksimalno vjeruje došao do onih kojima se baš i ne vjeruje. Takvome razmišljanju građana doprinijeli su umnogome i oni sami jer su u ove gotovo dvije godine u medije često iznosili niz u najmanju ruku dvojbenih tvrdnji i odluka. Krenulo je od onoga da se zaštitne maske ne trebaju nositi do onoga da su obavezne, preko nekih događaja gdje su dopuštali da se oni održavaju dok su drugima zabranjivali, zatvaranja i otvaranja granice pa sve do (ne)cijepljenja trudnica. Poslije svih tih čudnih izjava nije niti čudno što imamo na tisuće neutrošenih doza cjepiva i što broj onih koji se ne žele cijepiti raste iz dana u dan.

Ovo je samo manji dio onoga što je obilježilo iznimno bogatu i sadržajnu 2021. godinu. Htio on to priznati ili ne, jedan od glavnih krivaca za sve to što se događa je upravo premijer Andrej Plenković. On je kao predsjednik HDZ-a uvjerljivo pobijedio na parlamentarnim izborima, ali koliko god je na izborima bio uvjerljiv na nekim stvarima jednostavno nije. Upravo je Plenković taj koji je osobno izabrao Gabrijelu Žalac za ministricu i koju je branio i poslije uhićenja. Od obnove na potresima stradalim područjima još uvijek nema ništa za što je jedan od glavnih krivaca ministar Darko Horvat. Međutim, i tu premijer šuti i brani svoga ministra.

Plenkovićeva oprezna igra

Gjenero smatra da u toj priči Plenković zapravo važe svaku takvu odluku prije svega radi straha od gubitka glasova.

„Tu Plenković igra jako oprezno jer svjestan je kako bi s smjenjivanjem ministra Horvata izgubio utjecaj u HDZ-u sjeverne Hrvatske. Iz istoga razloga drži i ministra Banožića jer bi s njegovom smjenom izgubio dio glasova u Vukovarsko-srijemskoj županiji i na istoku Hrvatske“, tvrdi Gjenero.

Smatra kako bi za nekakvo normaliziranje stanja i svoga utjecaja Plenković treba uspostaviti suradnju i s političkom strankom Možemo! koja obnaša vlast u Zagrebu. Isto misli i sa strankom Centar u Splitu, a kao idealnu osobu za razgovore vidi i u Davorku Vidoviću koji se postavio kao lider dijela saborskih zastupnika koji su izašli iz SDP-a.

Puhovski kaže kako ministri svoje ministarske fotelje čuvaju ukoliko ih napadne oporba ili predsjednik Milanović.

„Razlog za to je jednostavan, a to je da on ne želi dozvoliti niti oporbi niti Milanoviću da pobijede. Uz sve to, Plenković si je natovario brdo posla, jer svojim ministrima ne dozvoljava neku pretjeranu samostalnost, tako da pravi greške. Kroz razne slučajeve postavio se i kao osoba koja na neki način kontrolira dijelove Državnog odvjetništva. Pri tome on objektivno u Hrvatskoj nije politički ugrožen od nikoga što nije dobro za demokraciju. Dobro je što on ipak misli da jeste“, kaže Puhovski.

A, obični ljudi jednostavno ne samo da više nemaju vremena da sačekaju bolje sutra i bolji život nego su sada već mnogi izgubili svaku nadu. Stoga i ne čudi što iseljavanje iz Hrvatske i dalje traje. Taj trend nisu zaustavili niti rast BDP-a, kao niti najave da će biti bolje. Koliko je “bijela kuga” uzela maha tek ćemo vidjeti, s obzirom da još uvijek nisu poznati rezultati popisa stanovništva. Za očekivati je kako će oni biti porazni, ali i duboko zabrinjavajući.

Kako god poslije zahtjevne, izazovne i sadržajne 2021. godine za očekivati je i kako 2022. godina ništa manje neće biti “zabavna”. Preostaje nam samo da vidimo koja će cijena biti svega toga. Drugim riječima “reality Hrvatska” se nastavlja pri čemu ne morati posebno birati televizijski kanal, novine ili portal. Taj reality se prikazuje na svim platformama i to svakoga dana.

Izvor: Al Jazeera