Penzioneri preživljavaju sa šest eura dnevno

Kada se sve izračuna penzioner ima između 12 i 14 konvertibilnih maraka dnevno tokom 30 dana i od toga treba platiti režije i lijekove, a tek onda, ono što mu ostane, iskoristiti za hranu.

Penzionere muči i problem zdravstvene zaštite jer dobijaju lijekove koji nisu na esencijalnim listama (Fahrudin Vojić)

Iako su penzije tokom posljednjih godina porasle, i dalje su male i nedovoljne za osnovne životne potrebe. Gotovo 60 posto penzionera u Bosni i Hercegovini prima najnižu penziju koja iznosi 382,18 konvertibilnih maraka (196 eura). U to spadaju oni penzioneri koji nisu u stanju da rade ili nemaju srodnika koji bi im pomogli, a žive u urbanim sredinama gdje imaju visoke režijske obaveze.

Od minimalne penzije penzioneri ne mogu živjeti, kažu naši sagovornici. Usprkos tome, oni se bore da iznađu načine egzistencije i izlaz iz tako teškog stanja. Pored svega toga su u obavezi da 10-20 posto svoje penzije svaki mjesec izdvoje za potrebe nabavke lijekova, troškove struje, vode i ostaloga. Osim toga, penzioneri bi se trebali kvalitetno hraniti, što u trenutnim uslovima nije moguće, navode naši sagovornici.

“Namirnice su poskupile, a penzije ostale iste. Jednokratna pomoć koju smo dobili uspjela je samo trenutno da zadovolji penzionere, nakon čega nam ostaje isti problem. Postoji jedna sporna kočnica po kojoj Vlada Federacija BiH ne bi mogla izvršiti povećanje penzija i na taj se način iznašao razlog da ne dođe do povećanja penzija. U parlament je upućen zahtjev za izmjenu spornog zakona i mislim da bi to pitanje do kraja godine trebalo biti riješeno”, kaže Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona.

Kako do povećanja penzija

Prema informacijama s kojima raspolaže Faruk Hadžić, ekonomski analitičar koji se bavio ovom tematikom, u Bosni i Hercegovini danas živi više od 700.000 penzionera. Od tog broja u Federaciji BiH, prema posljednjim podacima, 426.000 penzionera prima penziju po nekom od osnova, bez obzira da li je u pitanju starosna, invalidska ili porodična.

“Od ukupnog broja penzionera u Federaciji BiH, njih oko 275.000 prima ili minimalnu penziju u iznosu od 382,18 konvertibilnih maraka (196 eura) ili manju penziju od minimalne, što je oko 64,7 posto. Ako bi uključili i one koji primaju zajamčenu penziju 478,91 konvertibilnih maraka (245,5 eura), onda bi ukupni broj penzionera sa tom i nižom penzijom, uključujući minimalne i ispod minimalne penzije, iznosio 325.000 penzionera ili 76,3 posto svih penzionera. Rješenje za poboljšanje standarda penzionera je u reformi poreskog sistema, smanjivanju doprinosa, čime će se povećati potrošnja stanovništva, a u konačnici povećati i naplata poreza iz kojih se onda mogu povećati penzije, pogotovo one minimalne”, mišljenja je Hadžić.

Od ukupnog broja penzionera u Federaciji BiH, njih oko 275.000 prima ili minimalnu penziju u iznosu od 382,18 konvertibilnih maraka (196 eura) ili manju penziju od minimalne, što je oko 64,7 posto.

Faruk Hadžić

Penzioneri traže povećanje starta penzije za 10 posto prije samog donošenja zakona o penzijskom/mirovinskom i invalidskom osiguranju (PIO/MIO). Tačnije, da osnovica bude 326 konvertibilnih maraka (167 eura), što bi značilo povećanje osnovice za daljnja povećanja penzije. Podaci o prikupljanju prihoda od doprinosa su dobri za ovu godinu, zbog čega penzioneri smatraju da ima dovoljno sredstava za povećanje penzija.

“Važno je napomenuti da smo zadovoljni i sa ovih 40 miliona konvertibilnih maraka, podijeljenih za jednokratnu pomoć jer ta sredstva nisu uzeta iz rezerve budžeta, već iz doprinosa. Moguće je da na kraju kada budu izišli statistički pokazatelji bude postojala mogućnost povećanja penzija. Sve je zapravo na Vladi FBiH u kojoj su jednoglasno za povećanje penzija, samo je potrebno iznaći načine i modele u okviru zakonskih osnova”, optimista je Terzić.

Jednokratna novčana pomoć nije dovoljna

Ni u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska nije bolje stanje kada je ova populacija u pitanju. Teško se može živjeti od penzija, a jednokratna novčana pomoć koju su penzioneri dobili udovoljila je samo neke od potreba koje penzioneri imaju.

“Penzioneri u cijeloj BiH teško žive, posebno oni koji su sa malo radnog staža otišli u penziju i imaju mala primanja. Penzije bi se, naravno, trebale značajnije povećati. Kod nas u Republici Srpskoj penzije su 1. januara ove godine usklađene (povećane) za tri posto. Svi penzioneri su dobili jednokratnu pomoć ove godine, a donesena je i odluka o vanrednom povećanju za još dva procenta. Naravno, bilo bi bolje da su penzije značajnije povećane ali u uslovima pandemije i smanjene privredne aktivnosti i tih 3+2 procenta uz jednokratnu pomoć, bolje je nego ništa”, kaže Ratko Trifunović, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske.

Dodaje i kako penzioneri s pravom očekuje da redovno zakonsko usklađivanje (povećanje) penzija koje ide od 1. januara 2022. godine biti veće nego ranija povećanja.

Bilo bi bolje da su penzije značajnije povećane, ali u uslovima pandemije i smanjene privredne aktivnosti u Republici Srpskoj i tih 3+2 procenta uz jednokratnu pomoć, bolje je nego ništa.

Ratko Trifunović

A do povećanja penzija, smatra Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Federacije BiH, može se doći putem investicija i otvaranja novih radnih mjesta, te kroz traženje rezervi u budžetima. Po tom pitanju, kaže, ovih dana se intenzivno razgovara sa Vladom FBiH da se ublaže kriteriji za usklađivanje (povećanje) penzija jer su dosta rigorozni.

“Osnovni kriterij je rast bruto društvenog proizvoda i cijena troškova života. Zakon Vladu FBiH sputava da izvrši povećanje penzija čak i kada bi ona to bila voljna uraditi. Ono što ohrabruje jesu i pozitivna ekonomska kretanja jer je prošla godina bila pogubna. Izgubljena su silna radna mjesta, pa ljudi koji su radili nisu primali plaće”, pojašnjava Mehić.

Život na granici siromaštva

Na području Općine Bihać ima gotovo 8.300 penzionera, ali je 6.000 njih učlanjeno u udruženja penzionera. Najviše je onih sa minimalnom penzijom i primanjem, koji svakodnevno dolaze sa raznim čekovima, lijekova i zahtjevima za pomoć. Udruženje nema kapacitete da udovolji svakom zahtjevu, ali se trude da pomognu koliko mogu.

“Ako cijene nastave rasti, a penzije ostanu iste mislim da će penzioneri reagovati na to. Već sad ima određenih reakcija i potraživanja prava koja im pripadaju, a najvažnije od svih je da se penzije usklade sa porastom cijena. Upravo na tom segmentu se radi kada su u pitanju izmjene zakona o PIO/MIO”, kaže Mahmut Alibabić, predsjednik Udruženja penzionera Grada Bihaća.

Dodaje, kako je u zakonu vezanom za PIO/MIO ostavljena mogućnost banjskog liječenja, a pomenutu mogućnost svake godine koristi određeni broj penzionera i to najugroženije kategorije.

“Trudimo se da pomognemo koliko možemo. I to je jedan vid pomoći koju dobijamo od Saveza penzionera FBiH. Što se tiče ostalih liječenja, imamo svoj neki mali budžet iz kojeg smo prošle godine u te svrhe izdvojili 10.000 konvertibilnih maraka (5.126,5 eura). Kao vid jednokratne pomoći, iz sredstava sakupljenih putem članarina izdvojili smo 50 konvertibilnih maraka (25,6 eura). Postoji još jedna mogućnost koju pružamo našim članovima, a to je da svi uzimaju ogrjev kojeg mogu plaćati u osam ili 11 mjesečnih rata”, objašnjava Alibabić.

Na granici socijalnog minimuma

Da je penzionerska svakodnevica teška, najbolje pokazuje činjenica koliko novca dnevno jedan korisnik minimalne penzije ima na raspolaganju. Kada se sve sračuna penzioner ima između 12 i 14 konvertibilnih maraka (6-7 eura) dnevno tokom 30 dana, a od toga treba platiti režije i lijekove, a tek onda ono što mu ostane, iskoristiti za hranu.

“To je na granici socijalnog minimuma i jedan od gorućih problema. Što se tiče prosječne penzije koja iznosi 428 konvertibilnih maraka (219,5 eura) za sve penzionere u Federaciji BiH, tu je nešto malo bolja situacija, a sve ostale penzije su na granici zone siromaštva. Penzioni sistemi su u krizi, a najveći problem je taj što je nepovoljan broj radnika i penzionera. U pravilu bi trebalo da za jednog penzionera umjesto jednog, ako bi se plaćali doprinosi, rade tri radnika. Tako je bilo 1991. godine. Međutim, danas za jednog penzionera radi 1,2 radnika, a pravo je pitanje koliko poslodavci za njih uplaćuju doprinose – da li za cijelu plaću ili za najmanji iznos plaće što je 406 konvertibilnih maraka (208 eura)”, pojašnjava Mehić.

Penzionere muči i problem zdravstvene zaštite jer dobijaju lijekove koji nisu na esencijalnim listama. Uz sve to, situacija sa pandemijom COVID-a 19 dodatno pogoršava situaciju.

Dodaje, kako ima i onih poslodavaca koji nikako ne uplaćuju doprinose za radnike, te da ih puno radi na crno što sve skupa utiče na to da su penzije takve kakve jesu, male i nedovoljne.

“Dobra strana zakona koji je napokon ugledao svjetlost dana 2018. godine, jeste to da se penzije u Federaciji BiH isplaćuju putem trezora, odnosno iz budžeta Federacije BiH. Što znači da Vlada FBiH garantuje isplatu penzija na općinskom nivou. Dakle, postoji član zakona u kojem se ona obavezala da, u slučaju nedostatka sredstava za isplatu penzija, domiruje sredstva iz budžeta. Mi iz Saveza ne možemo ni sa tim biti zadovoljni iz razloga što su ti iznosi veoma niski”, navodi Mehić.

Penzionere muči i problem zdravstvene zaštite jer dobijaju lijekove koji nisu na esencijalnim listama. Uz sve to, situacija sa pandemijom COVID-a 19 dodatno pogoršava situaciju.

“Veliki problem nam predstavlja to što je svaki kanton za sebe uredio zdravstvenu zaštitu i svi kantoni nemaju iste mogućnosti za obezbjeđenje kvalitetne zdravstvene zaštite. Prošle godine je bilo više od pet posto umrlih penzionera što je mnogo, s obzirom na to da do sad nije zabilježeno tako nešto. Tome je indirektno doprinio i korona virus jer su ljudi ostali u sjeni zdravstvene zaštite. Rukovodstvo Saveza čini sve da se do kraja godine obezbijedi jedno vanredno povećanje penzija od pet do 10 posto kojim bi se na neki način poboljšao položaj penzionera i olakšao im se život”, poručuje Mehić na kraju.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO