Mahmud al-Aridah, planer bijega iz izraelskog zatvora

Ovo nije prvi put da je palestinski intelektualac i sportista pokušao pobjeći iz okupatorskog zatvora, što govori o njegovoj upornosti u suprotstavljanju okupaciji.

Zatvorenik Mahmud al-Aridah koji je pobjegao na slobodu (Društvene mreže)

Piše: Atif Daglas

JENIN – Jedan pokušaj, pa drugi i onda treća sreća, kako bi se reklo u narodu. No, to nisu bile samo riječi, već plan koji je u stvarnost pretočio palestinski zatvorenik Mahmud al-Aridah, uspjevši se izboriti za slobodu bez obzira na izraelsku okupaciju i više od 25 godina provedenih u zatočeništvu.

Mahmoud al-Aridah (46), planer i ustrajni zatvorenik koji se nikada nije predao niti je odustao od ideje izlaska na slobodu. Pokušavao je iznova i iznova, sve dok nije uspio. U okrilju noći je izašao iz utrobe zemlje s ostalih pet zatvorenika, pokidavši zatvorske okove.

Tokom mladosti Aridah je opisivan kao “tvrdoglav i uporan” mladić, što je bio razlog za njegovo hapšenje kada je imao svega 15 godina. Godine 1991. osuđen je na četiri godine zatvora, a onda je ponovo uhapšen dvije godine nakon puštanja na slobodu.

Nakon 25 godina provedenih u zatvoru, pokazao je odlučnost na djelu i izborio se za svoju i slobodu petorice drugova u ponedjeljak ujutro.

Intelektualac koji se ne predaje

Kvalitete lidera koje ima Aridah vjerovatno su ga tokom boravka u zatvoru gurale u pravcu oslobađanja. Kao vođa “zatvorenika Islamskog džihada”, dva puta je predvodio bijeg iz zatvora Shatta 2014. godine, u blizini zatvora Gilboe, gdje je izveo svoju posljednju operaciju. Okupatori su ga svaki put kažnjavali i izolirali od ostatka zatvorenika.

I pored svega toga, zatvorenik Aridah nije padao u očaj. Posljednju bitku za  izlazak na slobodu vodio je s članovima grupe koja je učestvovala u dva prethodna pokušaja. Svoj put do slobode je sam isplanirao, o čemu je godinama razmišljao, bez obzira na pritiske okupatora.

Rupa kroz koju su Mahmud al-Aridah i njegovi saputnici pobjegli iz zatvora Gilboa (Društvene mreže)

Šejh Khader Adnan, vođa pokreta Islamski džihad i jedan od najistaknutijih Aridahovih drugova, kaže da su okupatori kažnjavali Mahmuda i pripadnike njegove grupe višemjesečnim izolacijama, posebno nakon pokušaja bijega. Zabranjivali su im da borave u jednospratnim zatvorskim objektima i oduzimali su im kuhinjski pribor, kako ga ne bi iskoristili za kopanje.

Zahvaljujući svojoj sposobnosti, kazao je šejh Adnan, Aridah se vratio u zatvor Gilboa, gdje je bio izoliran u ćeliji s drugovima. Tu počinje polako provoditi svoju operaciju, koja se pokazala kao uspješna. Pobijedio je okupatore i sva njihova tehnološka i obavještajna sredstva.

Aridah je prvoklasni sportista i intelektualac. Srednju školu je završio dok je prvi put služio zatvorsku kaznu, a zatim je nastavio obrazovanje i diplomu fakulteta dobio tokom boravka u zatvoru. Poznat je po ljubavi prema pisanoj riječi i stjecanju znanja. Naučio je napamet Časni Kur'an i pisao je o šejhu Al-Gazaliju i utjecaju njegove misli i znanja na pokret Islamski džihad, a napisao je i knjigu o razumijevanju pojma džihad.

Pored izrazite duhovitosti, poznat je po sportskom duhu i po tome da je predvodio aktivnosti među zatvorenicima kojima je bio na usluzi. Također je poznat po odličnom odnosu sa zatvorenicima mlađe dobi, uprkos razlici u godinama.

‘Izraelska zatvorska uprava mrzila’

Kreativnost zatvorenika Aridaha bila je očita. Saleh Tahaineh je bio njegov uzor i vođa, kojeg je slijedio u zatvoru. Tahaineh se uspio dva puta osloboditi iz zatvora tako što je zamijenio svoje ime s imenima drugih zatvorenika. Zatim je, nakon hapšenja, formirao dvije ćelije Islamskog džihada. Jednu je predvodio Aridah, a nanijela je ogromnu štetu okupatorima i njihovim vojnicima.

Aridah je jedan od vođa zatvorenika pokreta Islamski džihad u zatvorima okupacije te je izabran za člana Vrhovnog odbora zatvorenika ovog pokreta.

Aridah nije samo ”dobar učenik”, kaže šejh Khader, već je i vješt učitelj, koji je vjerovao zatvorenicima izvan svoje frakcije, misleći na Zakariju al-Zubaidija, koji je pobjegao s njim.

Fathia al-Aridah, majka zatvorenika Mahmuda, drži njegovu sliku (Al Jazeera)

Pripadnost različitim organizacijama nije bila barijera na putu povjerenja i traganja za slobodom, što je poruka okupatorima koji pokušavaju dovesti u pitanje povezanost i jedinstvo Palestinaca. ”Zato ga je izraelska zatvorska uprava mrzila, a ni on nije volio nju, niti je s njom imao dobre odnose”, kazao je.

Radost i strah u očima majke

Zatvorenik Aridah dolazi iz sela Araba, u blizini grada Jenin, na sjeveru Zapadne obale. Njegova majka Fathia (78) i njegova porodica osjećaju radost pomiješanu sa strahom i brigom za njega. Kažu kako im ne preostaje ništa drugo nego da se mole Bogu da ih čuva. Shrvana majka kaže da im je ono što su učinili njen sin i njegovi drugovi pomoglo da ponosno dignu glave uprkos okupaciji.

Fathija je posljednji put vidjela sina Mahmuda u zatvoru prije četiri godine, a njegov brat Mohammed kaže da su im s vremena na vrijeme branili posjete, što je bio način da kazne Mahmuda.

Araba se pretvorila u vojnu kasarnu okupacione vojske, koja je upadala u kuće zatvorenika pobjeglih kroz “tunel slobode”. Dvojica Mahmudove braće su uhapšena: Raddad, oslobođeni zatvorenik koji je proveo je 20 godina u okupatorskim zatvorima, i Shaddad, koji je u zatvoru proveo sedam godina.

Iščekivanje u kojem živi porodica odbjeglog zatvorenika nosi i velike nade, koje su protkane iskrenim molitvama iz srca da ga Bog čuva i da ”zaslijepi oči Jevrejima” da ga ne vide, kazala je na kraju njegova majka suznih očiju i pomješanih osjećaja sreće i tuge.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO