Kako je 9/11 doveo američku demokratiju na rub smrti

Nakon napada 11. septembra 2001. uvedeni su zakoni koji su dozvoljavali nadzor i prisluškivanje građana bez posebnih odobrenja.

Samo šest sedmica nakon napada i samo tri dana nakon što je nacrt zakona pisanog na 130 stranica ušao u proceduru Kongres je usvojio zakon koji omogućava masovni nadzor (EPA - Ilustracija)

Napadi 11. septembra 2001. na World Trade Centar u New Yorku te na Pentagon ogolili su jednu, za američki narod, bolnu istinu: uz svu svoju vojnu moć, Sjedinjene Američke Države su itekako ranjive. Prvi veliki napad na američkom napadu od Pearl Harbora 1941. doveo je do višedecenijskih ratova koji je SAD koštao hiljade milijardi dolara i hiljade života vojnika. Broj žrtava “neprijateljskih boraca” i civila koji su se našli u unakrsnoj vatri je gotovo nemoguće tačno prebrojati.

Osim “opipljivih” rezultata vojnih akcija, mjere uvedene nakon ovih napada doveli su i do svojevrsne smrti demokratije u zemlji koja se busa titulom “predvodnice slobodnog svijeta” uvođenjem Patriot Acta, zakona koji je dao odriješene ruke državnim agencijama da nadziru građane ali i sve one koje smatraju potencijalnom prijetnjom.

Poslije šoka i traume koji je donio 11. septembar, američka država je iskoristila novostvorenu atmosferu panike i straha da kroz također zastrašeni Kongres progura nove, daleko sveobuhvatnije zakone o nadzoru, kojima su proširena njena ovlaštenja da špijunira vlastite građane, podsjeća vanjskopolitički komentator Milan Mišić.

“Treba imati u vidu da je to urađeno zaista na brzinu i da su se neki senatori žalili da nisu imali vremena ni da pročitaju tekst predloga Patriotskog zakona, a kamoli da ga analiziraju. Nema nikakve sumnje da je vanredna situacija iskorišćena da se poveća moć države nad građaninom, jer je državi oličenoj u Federalnom istražnom birou (FBI) i Nacionalnoj agenciji za bezbednost (NSA) data sloboda da čak i u slučajevima u kojima ne postoji ‘razložna sumnja’ da je neko ugrozio nacionalnu bezbednost zalaze u privatnost pojedinca u svim njenim aspektima”, kazao je on.

Koliko su napadi razotkrili ranjivost SAD-a pokazuje i činjenica da je samo šest sedmica nakon napada 11. septembra i samo tri dana nakon što je nacrt zakona pisanog na 130 stranica ušao u proceduru, Kongres usvojio taj Patriotski zakon, a da ga velika većina predstavnika nije čestito ni pročitala, a kamoli proučila.

Ovlaštenje za nadzor

“Još su se pušila zgarišta na mestu gde su se porušile ‘Kule bliznakinje’, nacija je bila pod traumom, pa je zakon usvojen bez većih protivljenja i uz neznatne izmene. Bio je to uvod u niz mera koje su uveliko proširile prava američke administracije da sprovodi nadzor u zemlji. U isto vreme došlo je do dramatičnog napretka tehnologije što je dodatno ojačalo špijunske sposobnosti agencija za nadzor”, dodaje vanjskopolitička novinarka Zorana Šuvaković.

Mišić navodi i da je tehnologija nadzora u međuvremenu postala i novi unosan biznis.

Posljedice Patriot Acta se itekako osjećaju u SAD-u, ali i šire.

Šuvaković ističe da je u dvije kratke decenije došlo do ogromne transformacije u poimanju onoga što se naziva privatnost i sloboda, građanska prava, pa i demokratija.

“Pod plaštom očuvanja bezbednosti nacije i države, višedecenijski pravni okvir kojim se zahteva da se pribavi nalog za prikupljanje najosetljivijih podataka o osobi postao je zastareo, pregazilo ga je vreme. Razvoj novih tehnologija omogućio je službama pribavljanje privatnih informacija bez strahovanja da će doći do sankcionisanja”, govori vanjskopolitička analitičarka.

A da li su ovlaštenja ispunila očekivanja i obećanja ili su dovela do zloupotrebe ovlasti danas je jasno, smatra Šuvaković.

“Rezultati su danas poznati: pokazalo se da lak pristup privatnom životu građana koji poštuju zakone donosi minimalnu ili nikakvu korist nacionalnoj bezbednosti, a istovremeno omogućava praćenje i nadzor nad pripadnicima rasnih i verskih manjina, učesnicima u demonstracijama i političkih protivnika”.

Kako kaže, zloupotrebom tako prikupljenih informacija i njihovim selektivnim iznošenjem u javnost preko prorežimskih tabloida onemogućava se normalno funkcioniranje institucija, a demokratsko društvo je ozbiljno ugroženo.

“Uostalom, već pre nekoliko godina je konstatovano da živimo u dobu postistine. I kako da u takvom vremenu, kad se znalački prezentirana laž ceni isto koliko i istina, očuvamo demokratiju? Zar se nije pokazalo da su kampanju za Brexit u Velikoj Britaniji vodili stručnjaci za marketing lažnih podataka? Znači da ni referendum nije održan u demokratskim uslovima”.

‘Američko licemjerje’

Washington je decenijama bio spreman kritizirati zemlje koje naziva autoritativnim, zbog nadzora građana i mjera koje se provode u zemljama širom svijeta, ali su detalji zakona poput Patriot Acta, te otkrića Edwarda Snowdena i WikiLeaksa ukazala koliko malo prava SAD ima da bilo koga osuđuje.

“Priča o američkom licemerju postala je opšte mesto i izgovor za sve autoritarne režime. I nekada u staroj Jugoslaviji, smejali smo se onoj anegdoti: kad god je neko iz Amerike ili sa Zapada počeo da kritikuje režim, cenzuru, jednoumlje ili diktat partije, njemu se po pravilu odgovaralo da ‘Amerika muči Afroamerikance’.”

“Šta danas da se kaže kad nam ‘naš’ režim uhodi svaki korak, pa i misao, da bi nas javno oklevetao bez ikakvih zakonskih posledica. A istovremeno, probajte da dobijete turističku vizu za Veliku Britaniju, na primer. Sami ćete morati da im o svom trošku pružite na uvid overeni prevod svih svojih ličnih materijalnih, bračnih, poslovnih i ideoloških statusa. I to neće biti dovoljno dok vam ne uzmu otiske svih deset prstiju, izmere zenicu i ne usnime identifikaciju vašeg glasa. A onda ako imate sreće putujte kao turista da vidite London”.

“Ili probajte da u Americi odete u neku biblioteku. Na zahtev nacionalnih agencija za bezbednost, službenica će im isporučiti podatke o tome koju knjigu su posetioci uzeli u ruke, šta ste to tako lepo kod kuće čitali”, navodi Šuvaković.

Velika moć, ali i lobistički utjecaj

Iako je prošlo 20 godina od napada na New York i Washington, teško je očekivati da će se u narednim godinama ukinuti ovlaštenja koja državnim agencijama omogućuju prikupljanje podataka i praktički špijuniranje građana.

Kako kaže Mišić, prijetnje sigurnosti velikoj svjetskoj sili kao što su Sjedinjene Američke Države uvijek će postojati, a vojno-obavještajni kompleks ima veliku moć i lobistički utjecaj.

“Logika vlasti je da se nadzor stalno širi, a ne da se sužava”, kaže Mišić, te ističe da su američke političke realnosti takve da je danas u Kongresu nemoguće postići dogovor republikanaca i demokrata o bilo čemu, a pogotovo o ovako delikatnoj temi.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO