Dr. Puljek-Shank: Dodik nikad ne bi pobijedio da priča o ekonomiji

Ogromna je šteta što izabrani političari i ljudi koji su u institucijama i kada ne formiraju vlast i ne rade svoj posao nastavljaju da primaju plaću, smatra politolog iz Pennsylvanije.

Puljek-Shank: Ogromna je šteta što izabrani političari i ljudi koji su u institucijama i kada ne formiraju vlast i ne rade svoj posao nastavljaju da primaju plaću (Ustupljeno Al Jazeeri)

Dr. Randall Puljek-Shank je doktor političkih nauka iz Pennsylvanije. U Bosnu i Hercegovinu dolazi od 1994., a u Sarajevu živi od 2002. godine. Osnivač je i član odbora Restart.ba, inicijative za kreiranje novih radnih mjesta i povećanje ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Radi pri Udruženju za razvoj i europske integracije na programima povećanja efikasnosti jedinica lokalne samouprave, a u razgovoru se osvrnuo na aktualna politička dešavanja u Bosni i Hercegovini te ulogu međunarodne zajednice, posebno Sjedinjenih Američkih Država.

  • Koji je Vaš komentar na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini?

– Opstrukcije rada državnih institucija su već dugo ustaljena praksa. Nametanje Zakona o zabrani negiranja genocida mi manje izgleda kao stvar principa s obzirom na to da je do toga došlo na kraju mandata bivšeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka. Tu je i problem njegove implementacije koja je u rukama Tužilaštva Bosne i Hercegovine i sudova, a koji do sada nisu demonstrirali volju da djeluju kada su u pitanju politički “osjetljive” krivične tužbe i predmeti. Blokiranje rada institucija je način na koji se član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Milorad Dodik trudi da pokaže svoju moć i na koncu je nešto što on može dobro da iskoristi za predizbornu kampanju. Kada bi vodio kampanju na osnovu pitanja koja su od ključne važnosti za građane kao što su ekonomija, borba protiv korupcije, zdravlje i nivo zdravstvene zaštite, sigurno ne bi pobijedio.

Ogromna je šteta što izabrani političari i ljudi koji su u institucijama i kada ne formiraju vlast i ne rade svoj posao nastavljaju da primaju plaću. Sigurno bi se drugačije ponašali kad bi osjetili posljedice po svom džepu. No, fokusiranje samo na političke predstave koje se odigravaju na višim nivoima vlasti je prema mom mišljenju tačno ono što politike stalnih opstrukcija i žele. Doživjeli smo val novoizabranih načelnika i gradonačelnika izabranim novembra prošle godine. Prilikom nedavne posjete u deset općina i gradova širom Bosne i Hercegovine, vidio sam da su neki od njih krenuli s puno inovacija u skladu s potrebama građana. Smatram da je važno posvetiti mnogo više pažnje lokalnom nivou, jer na lokalu ima manje podjela koje političari mogu koristiti kao izgovor za vlastitu korupciju i nerad. Također, postoji mogućnost slabljenja političkih stranaka i političara koji dobivaju podršku na izborima zbog stranačkog zapošljavanja u javnim institucijama i kroz usmjeravanje javnog budžeta firmama koje onda pokrivaju troškove predizbornih kampanja. Na kraju, vidim i priliku za kreiranje nove generacije političkih lidera s drugačijim pristupima i novim idejama koji mogu da nastave da dobivaju izbore na osnovu stvarnih rezultata.

  • Kakav je odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini?

– Kada govorimo o takozvanoj međunarodnoj zajednici, to je manjina moćnih i bogatih zemalja koje pretendiraju da govore u ime svih, dok u stvari često možemo da vidimo da ima jako puno podjela među njima, koje prate vlastite interese, i da su važno i puno drugih zemalja poput Republike Turske i Ruske Federacije koje se ne slažu s njihovim ciljevima i načinom rada. Mislim da mi koji ovdje živimo i kojima je stalo do Bosne i Hercegovine smo skloni vidjeti Bosnu i Hercegovinu u centru žiže intersovanja, ali u realnosti Bosna i Hercegovina je u ekonomskim i političkim stvarima na periferiji svjetske pozornice. Bosna i Hercegovina se pojavljuje na agendi kada se pojave prijašnji problemi, kao i buduće mjesto problema. U Bosni i Hercegovini već duže vrijeme se kupi mir u smislu ekonomske stabilnosti, koji je najviše očigledan u nastavku davanje kredita od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji postaje sve veći i veći rizik i problem koji će se kasnije morati riješiti kroz smanjenja troškova za vladine institucije svih nivoa i smanjenje socijalnih izdavanja. Temeljnija revizija međunarodnih politika prema Bosni i Hercegovini bi tražila i potrebe za otvorenijom procjenom o razlozima za neuspjeh politika od Daytona do danas.

  • Da li bi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden mogao pokrenuti stvari s “mrtve tačke” u Bosni i Hercegovini?

– Mišljenja sam da u suštini, ne mogu samo Sjedinjene Američke Države pokrenuti stvari. Potrebna je i promjena trenutne konstelacije snaga koje godinama drže Bosnu i Hercegovinu u ovoj situaciji. Sjedinjene Američke Države imaju posebnu ulogu kao medijator u Daytonu i kao garant sigurnosti nakon rata kroz prisustvo oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država u okviru Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a). Joe Biden i ključni ljudi u njegovoj administraciji dobro poznaju Bosnu i Hercegovinu i kako smo došli do ove “mrtve tačke”. No, politika Sjedinjenih Američkih Država posljednjih godina je da ne trebaju Sjedinjene Američke Države rukovoditi procesima u Bosni i Hercegovini. To je sigurno važno opredjeljenje Bidenove administracije koja želi da se vrati multilateralnoj saradnji nakon napada bivšeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa na tradicionalne saveznike i institucije saradnje. Međutim, takvu multilateralnu saradnju je puno teže ostvariti nakon dešavanja vezano za povlačenje iz Afganistana, koje su Sjedinjene Američke Države sprovele bez konsultacije sa saveznicima iz NATO-a nanevši štetu tim odnosima. Ključno pitanje vezano za ulogu Sjedinjenih Američkih Država u sljedećem periodu nije da li može pokrenuti ove procese, već koliko je to važno među njihovim različitim prioritetima, i na posljetku koliko stvarno želi pokrenuti stvari sa “mrtve tačke”.

  • Trebaju li nove, oštrije sankcije Sjedinjenih Američkih Država za pojedine političare u Bosni i Hercegovini zbog korupcije i opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma?

– Mislim da su sankcije Sjedinjenih Američkih Država alat za koji je potrebno vrijeme da bi bio djelotvoran, ali zbog važnosti Sjedinjenih Američkih Država u svjetskim bankovnim tokovima sankcije mogu imati utjecaj na pojedine političare. Isto tako, sankcije šalju važnu moralnu poruku neslaganja s opstrukcijama. Mišljenja sam da ih je teže koristiti protiv korupcije jer ju je teže dokazati bez obzira na to što je bogatstvo stečeno korupcijom očigledno u imovini koruptivnih političara. Zato je važna borba protiv korupcije kroz rad tužilaštva i domaćih sudova i što Vlada Sjedinjenih Američkih Država podržava o Daytona.

Podržavam pooštravanje sankcija ali to nije dovoljno. Potreban je principijelan stav Sjedinjenih Američkih Država umjesto realnih političkih praksi koje uvažavaju političare koji vrše opstrukcije i tretiraju ih kao partnere s kojima se može postići dogovor.

  • Šta možemo očekivati od Michaela Murphya koji je nominiran za novog ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini?

– Michael Murphy ima višegodišnje iskustvo u Bosni i Hercegovini i regiji tako da mislim da je dobro informiran o domaćim političarima i raznim inicijativama za reformu, od Aprilskog paketa pa nadalje. Važno je što on ima ne samo jako puno iskustva u State Departmentu već je obavljao i važnu funkciju nadgledanja učešća Sjedinjenih Američkih Država u NATO-u i Organizaciji za europsku sigurnost i saradnju (OSCE-u) prije imenovanja. To znači da on donosi i određenu političku težinu. Ono što još ne znamo je kada će doći da preuzme funkciju što zavisi od procesa potvrde imenovanja od strane Senata i ti procesi su trenutno zamrznuti. Još više je nepoznato koje instrukcije će dobiti i koliko će imati slobode za djelovanje vezano za ulogu Sjedinjenih Američkih Država u pokretanju stvari u Bosni i Hercegovini.

  • Hoće li rad visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta zavisiti od dogovora Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije?

– Bez sumnje, bilo koji visoki predstavnik zavisi od dogovora unutar Vijeća za implementaciju mira u kojem su prisutne Sjedinjene Američke Država i ključne zemlje Europske unije. Kada je postojao dogovor za jaču i snažniju intervenciju, visoki predstavnici su se tako i ponašali. Kada ne postoji dogovor, i više godina smo imali takvu situaciju, onda je uloga visokog predstavnika dosta manje proaktivna. Za puni dogovor je ključna uloga Savezne Republike Njemačke koja je nominovala gospodina Schmidta. Njemačka politika prema Bosni i Hercegovini ima priliku stvaranja novog pristupa i postizanje dogovora sa Sjedinjenim Američkim Državama. Primjer je intervencija odlazeće njemačke kancelarke Angele Merkel prošle godine protiv prijedloga razmjene teritorije između Republike Srbije i Republike Kosovo, i koja je bila ključna za njegovo odbijanje. Kao kod ranije postavljenog pitanja o utjecaju novog ambasadora Sjedinjenih Američkih Država Michaela Murphy, tek ćemo vidjeti na djelu instrukcije koje je dobio Christian Schmidt i slobodu njegovog djelovanja.

  • Hoće li Zapad imati još mnogo strpljenja za Bosnu i Hercegovinu?

– Mislim da hoće, zato što ne vidi drugu alternativu. Nastavak ulaganja u projekte bez obzira na ograničene rezultate i davanje kredita već prezaduženim institucijama je cijena koja se može platiti, i manje je rizično od suštinske promjene pristupa. Bez pravog strateškog pristupa ne vide se druge opcije već samo nastavak ovakve politike. No, to mora doći na naplatu prije ili kasnije, a cijena se s protokom vremena samo još više povećava. Nju će prije svega platiti građani Bosne i Hercegovine koji će morati da vrate dugove, a koji ionako žive u lošim ekonomskim prilikama, obrazovanje je loše i slaba je zdravstvena zaštita.

  • Kako spriječiti pogubni trend odljeva mozgova iz Bosne i Hercegovine?

– Dugoročno treba se temeljno mijenjati klima, smanjiti birokratija i stepen oporezivanja i poboljšati kvalitet javnih usluga. Očigledno je da nisu samo mladi ljudi bez ekonomskih prilika koji odlaze nego i profesionalni ljudi s dobrim poslovima u Bosni i Hercegovini, i to zbog nedostatka perspektive da će se stvari pokrenuti na bolje i za njih i za njihovu djecu. Bez prethodno navedenih suštinskih promjena se može promovirati stvaranje novih firmi i povećati mogućnosti za obrazovanje u traženim i dobro plaćenim profesijama. Postoji puno poteza koji bi se mogli napraviti da postoji politička volja. I na kraju, nije odljev mozgova nešto samo po sebi negativno, npr. kao što je viđeno u zemljama poput Republike Irske i Republike Indije, gdje su se ljudi nakon određenog vremena kad su se stekli bolji uvjeti počeli vraćati s novim vještinama, stavovima, čak i kapitalom.

  • Kako izgraditi mir u etnički podijeljenim društvima?

– Prije svega, mislim da je važno promatrati ovu problematiku na širi način. Problem da različiti ljudi i grupe žive zajedno i zajednički rješavaju probleme, razgovaraju o svojim različitim mišljenjima i stavovima na konstruktivan način je univerzalan. U Sjedinjenim Američkim Državama se dugo nosimo s historijom rasizma koju je prema mom mišljenju teško prevazići, jednako kao i etničke podjele u Bosni i Hercegovini. Stoga je važno težiti liberalnoj demokratiji i građanskom društvu koje štiti prava pojedinaca, ne zato što se u takvom sistemu živi u potpunosti idealno već zato što daje okvir i cilj prema kojem možemo zajedno da težimo. Drugo, važno je prepoznati značaj institucionalnog uređenja koje omogućava ili otežava da se radi na izgradnji mira. Daytonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine je pokušaj upravljanja etničkim podjelama putem konsocijacijskih mehanizama kao što su tročlano Predsjedništvo i Domovi naroda. Svjedoci smo kako ti mehanizmi samo učvršćuju etničke identitete i daju prostor za ekstremne političare koji su se za mene kao politologa pokazali neuspješnim za izgradnju mira. No, Bosnu i Hercegovinu ne možemo promatrati samo kao podijeljeno društvo već istovremeno i kao jedan od najdužih i najskupljih (po glavi stanovnika) pokušaja izgradnje mira od strane međunarodnih organizacija i donatora. Površinski i kratkoročni napori koji su se pro forma podvodili pod termin “izgradnja mira”, i koje vidimo ne samo u Bosni i Hercegovini već i u regiji su rezultat spoja interesa donatora koji postave svoje prioritete i načine rada, i političkih aktera i implementatora njihovih programa koji imaju benefite od kontinuiteta ovakvog načina rada. To što su rezultati loši ne znači da su dobri rezultati nemogući, već da je potreban drugačiji pristup.

Za mene je izgradnja mira nešto potpuno drugačije od većina stvari što smo dosad vidjeli. Prva pretpostavka je imati ljude odavde koji zaista žele raditi na izgradnji mira, koji su motivirani vrijednostima a ne samo interesima. Takvi ljudi i organizacije trebaju dugoročnu finansijsku i druge oblike podrške u periodima od bar pet do deset godina, i potrebna je ljudska, intelektualna i organizacijska infrastruktura. Izgradnja mira je narasla u polje istraživanja i tehnike kroz interdisciplinarni pristup, ali koji je jedva prisutan na bosanskohercegovačkim univerzitetima, i može se naći u pojedinim kursevima. Kako izgraditi mir u Bosni i Hercegovini konkretno i u drugim podijeljenim društvima je nešto što su praktičari već su radili i adaptirali kroz rad s veteranima, u školama, s udruženjima i neformalnim grupama na lokalnim nivou i s vjerskim zajednicama. Rad takvih praktičara i njihova teoretska razmišljanja su nedovoljno istražena i poznata. Inicijative koje su pokrenute su nevezane, i nesistematične, prije svega zbog načina finansiranja. Za izgradnju mira potreban je podržati konstruktivnu komunikaciju i saradnje u društvenim institucijama kao što su škole, udruženja, političke stranke i vjerske zajednice, i isto tako među njima. Trebaju se podržati procesi koji se nadograđuju na ono što je već urađeno, i saradnja a ne nadmetanje za kratkoročne projekte.

  • Da li su moguće nove karte na Zapadnom Balkanu i kakva je budućnost Bosne i Hercegovine?

– Tokom 2020. godine je prvi put promjena granica na Zapadnom Balkanu ozbiljno uzeta u obzir, iako mislim da trenutno nema podrške ključnih međunarodnih aktera za takve poteze. Ima previše zemalja koje to ne žele zbog unutrašnjih podjela ili mogućih pretenzija susjeda, pored toga što je nepovredivost granica već duže vrijeme princip međunarodnih odnosa. Ne mogu prognozirati budućnost Bosne i Hercegovine, ali se lično zalažem za Bosnu i Hercegovinu koja bi, pored izuzetne prirodne ljepote bila i prosperitetno i ugodno mjesto za sve svoje građane.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO