Kabinet tolerancije – priča o vjerovanju u bolje obrazovanje

Stepen tolerancije u Bosni i Hercegovini nema prolaznu ocjenu, ističe Enes Avdičević, profesor bosanskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi Teočak, kojem je ‘Kabinet tolerancije’ radno mjesto.

U 'Kabinetu tolerancije' se uče životne lekcije (Ustupljeno Al Jazeeri)

“Vrijednosti tolerancije nemaju alternativu, a trajna je zadaća svakog pojedinaca i institucije da se svim raspoloživim legalnim sredstvima suprotstave onima koji svojim neprimjerenim stavovima ugrožavaju pozitivne vrijednosti društva, sijući nepovjerenje, nacionalizam i mržnju prema neistomišljenicima”, poručuje Enes Avdičević, profesor bosanskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi Teočak, kojem je “Kabinet tolerancije” radno mjesto.

Prema njegovim riječima, ideja za ovu neobičnu učionicu nastala je kao potreba za kreiranjem savremenih nastavnih alata i pomagala, neophodnih za prihvaćanje pozitivnih društvenih vrijednosti, prilagođenim savremenim oblicima obrazovanja.

“Živimo u vremenu i društvu gdje je netolerancija prisutna na svakom koraku. U javnom prostoru, u medijima, u školi, porodici, na ulici, na internetu, na sportskim terenima”, kaže Avdičević.

Poznavati koristi koje donosi tolerancija

“Osim povremenih humanitarnih akcija, suočavamo se s odsustvom empatije, govorom mržnje i deklarativnom opredijeljenosti za ljudska prava. Stoga smo zajedničkim snagama krenuli u rekonstrukciju, modernizaciju i unapređenje odgojno-obrazovnog procesa stvarajući stimulativne uslove za učenje. Zahvaljujući odličnim idejama, napornom radu, iskrenim namjerama, saradnji s roditeljima i učenicima, uspjeh nije izostao”, dodaje Avdičević.

Smatra da se mnogi odrasli i roditelji među njima netolerantno ponašaju, prihvaćaju agresivnu komunikaciju, nasilno reagiraju u kući, na poslu i u javnosti, a to sve zbunjuje djecu i potiče pitanja: šta je istina i kako se u stvari treba ponašati? Zbog toga je, kako tvrdi, veoma važno poznavati benefite koje tolerancija donosi.

“Stepen tolerancije u Bosni i Hercegovini nema prolaznu ocjenu, čak i kada se povećaju međusobno uvažavanje i prihvaćanje mišljenja drugog, dnevno-političke aktivnosti to brzo naruše. Postali smo društvo koje sebi dozvoljava mnogo sloboda, da svako svakome može svašta reći bez ikakve odgovornosti, bez sankcija. Politika pokušava na sve načine spriječiti ljude u komuniciranju i međusobnom razumijevanju u vezi s najvažnijim životnim segmentima”, ističe.

Mladi imaju ograničene mogućnosti

Dodaje i kako mladi u Bosni i Hercegovini odrastaju u kontekstu koji potiče etničke i nacionalističke osjećaje i strahove, ometa nezavisno i kritičko razmišljanje i bezvoljno rješava i reagira na brige i prioritete mladih.

“Mladi imaju ograničene mogućnosti da iznesu svoja mišljenja. Reagiraju na ovo nepovoljno stanje mješavinom kritike, apatije i nezainteresiranosti. Zahvaćeni su naslijeđem rata i bilo bi dobro da izbjegnu etničko, vjersko i geografsko etiketiranje jer samo prihvaćanjem drugoga i poštivanjem različitog mišljenja mogu u Bosni i Hercegovini kreirati život u kojem nema nesigurnosti i ograničenja, u kojem se prema ljudima odnosi jednako i u kojem mogu učestvovati u donošenju odluka”, navodi sagovornik.

Obrazovanje treba prilagoditi stvarnim potrebama društva, poručuje Enes Avdičević

Apostrofira da se mladi u Bosni i Hercegovini susreću s mnogobrojnim problemima što za posljedicu ima njihov odlazak iz zemlje.

“Ti problemi se ogledaju u nemogućnosti zaposlenja, neusklađenosti obrazovnog sistema s tržištem rada, nesigurnim radnim mjestima. Različiti izazovi, krenuvši od obrazovanja, preko zapošljavanja i rada, do sigurnosti, socijalne zaštite i životnog standarda u potpunosti utječu na stavove i ponašanje mladih”, govori Avdičević.

Svijest o neophodnosti stalnog učenja

Iako je mnogo izazova u bosanskohercegovačkom obrazovanju, mišljenja je da su tri najvažnija: redizajn kurikuluma za što bolju pripremu učenika za život i rad u 21. stoljeću, globalizacija te digitalizacija.

“Obrazovanje treba prilagoditi stvarnim potrebama i mogućnostima, koje proizlaze iz potreba društva. Omogućiti kontinuirane promjene nastavnih sadržaja, neformalno obrazovanje, odnosno cjeloživotno obrazovanje treba formalizirati po uzoru na napredne europske obrazovne sisteme”, naglašava Avdičević.

Prema njegovim riječima, “princip ‘dvije škole pod jednim krovom’ uspostavljen kao privremena mjera, sa ciljem povratka raseljenih osoba najvidljiviji je primjer diskriminacije u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

“Vrijeme koje učenici provode družeći se jedni s drugima treba povećati do maksimuma, uvođenjem zajedničkih vannastavnih aktivnosti. Time će se ukloniti vještačke razlike među djecom, stvorene u školskom okruženju i osigurati prijeko potrebna tranzicija”, objašnjava.

Podvlači da neformalna edukacija može biti nosilac smanjenja jaza između postojećeg i potrebnog obrazovanja, naučnih disciplina i želja mladih ljudi.

“U savremenom svijetu, sve više se razvija svijest o neophodnosti stalnog učenja i usavršavanja u struci, kako kažu ‘od kolijevke pa do groba’, što znači da se obrazovanje nastavlja i nakon prestanka formalnog obrazovanja. Jedan od produktivnijih načina rješavanja nezaposlenosti jeste dodatno usavršavanje i obrazovanje, van školskih klupa, čime mlad čovjek dobiva priliku da stekne primjenjiva znanja koja traže poslodavci. Jedna od osnovnih uloga neformalnog obrazovanja jeste da ono dopuni formalno i da mladima pruži priliku da pristupe svim onim sadržajima koji su u formalnom nepristupačni ili čak potpuno netaknuti”, konstatuje sagovornik.

Nagrada za predani desetogodišnji rad

Njegov rad u struci prepoznat je i van granica Bosne i Hercegovine, a 2019. godine proglašen je jednim od 45 najboljih nastavnika s područja bivše Jugoslavije.

“Ovo je jedna posebna priča o vjerovanju u bolje obrazovanje za djecu, odricanju, upornosti, predanom radu i ustrajnosti da širimo mir, oko nas i u svijetu. Nagrada je došla za predani desetogodišnji rad u sistemu obrazovanja i vjeru da možemo izaći iz svoje zone komfora u zonu rizika i mijenjati stvari. Posvećujem je svim svojim učenicima i njihovim roditeljima koji školu i svoje nastavnike prihvaćaju kao saradnike s kojima grade jedan bolji svijet oko nas”, izjavljuje Avdičević.

Svjestan je da su pred svima teška i izazovna vremena, ali da kada se ima zajednički cilj tada svaki problem postaje premostiv i rješiv.

“Priznanje sa sobom nosi i obavezu da u kontinuitetu budete nastavnik s velikim srcem, bez radnog vremena, uz veliku ljubav prema svom poslu, prema svom predmetu i prema djeci, koji ima veliku brigu za njihovu budućnost. Jednostavno, živim to što radim i posebno sam ponosan na svoje učenice i učenike koji su neizostavni dio ove priče”, riječi su ovog profesora.

Mladima savjetuje da idu za svojim snovima te da budu aktivni u društvu jer se samo aktivnošću može postići da se otvore nova radna mjesta ili da se mladi samozaposle.

“Bez obzira na degradaciju obrazovanja i na omalovažavanje stručnosti i kvalitete, smatram da trenutno stanje u Bosni i Hercegovini u bliskoj budućnosti mogu promijeniti samo mladi i obrazovani ljudi s dobrim referencama. Odgovornim ponašanjem budite primjer i podižite svijest o kreiranju bolje svakodnevnice”, zaključuje sagovornik.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO